ISPOVIJEST JEDNOG STVORA...

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
ONO
Posts: 204
Joined: Fri Nov 10, 2006 10:13 am
Location: ordinary world

Post by ONO »

Cao svima, jeste mi ok, zdravi, sretni???

Ja bez inspiracije jutros, pa samo jedan veliki pozdrav iz mog malog sela kraj Rijeke - POCEO SNIJEG PADAT, pa dakle, u planinama nista a meni na moru dere mecava :-D :-D

Evo umjesto laprdanja, nasao sam meni jako lijepe stihove od Mihaela Stipea pa nek vam to bude umjesto pozdrava...
Voli vas
jago



I've Been High

Have you seen?
Have not, will travel
Have I missed the big reveal?

Do my eyes,
Do my eyes seem empty?
I've forgotten how this feels.

I've been high
I've climbed so high
But life sometimes
It washes over me.

Have you been?
Have done, will travel
I fell down on me knees

Was I wrong?
I don't know, don't answer.
I just needed to believe.

I've been high
I've climbed so high
But life sometimes
It washes over me.

So
I dive into a pool so cool and deep that if I sink I sink
And when I swim I fly, so high.

What I want
What I really want is
Just to live my life on high.

And I know
I know you want the same
I can see it in your eyes.

I've been high
I've climbed so high
But life sometimes
It washes over me.

Washes over me
Close my eyes so I can see
Make my make-believe, believe
In me.
My lost...and here we go again...
User avatar
Josephine
Posts: 172
Joined: Tue Dec 13, 2005 7:11 pm

Post by Josephine »

hej...

...ja ću samo toliko da te pozdravim...
Inspiracija mi je također na nuli...

i pozzz svima ostalima...
User avatar
Polly_Jean
Posts: 61
Joined: Wed Nov 09, 2005 8:14 pm
Location: Split-Zagreb

iSPOVJEST JEDNOG STVORA

Post by Polly_Jean »

Gdje ima stihova ima i inspiracije, gdje ima inspiracije ima i feelinga, gdje ima feelinga ima i pozitive , gdje je pozitiva tamo je i ljubav. Pa onda krene stih, pjesma, inspiracija....i cijeli ciklus krene ispocetka...a zove se ZIVOT.
Ja cekam makar jednu jedinu pahulju na svom balkonu (sanse su 0,00000%!) pa da krenem sa inspiracijom. Do tada : stay well :D
Well...
Have no fear of perfection - you'll never reach it. - Salvador Dali
User avatar
ONO
Posts: 204
Joined: Fri Nov 10, 2006 10:13 am
Location: ordinary world

Post by ONO »

Cao!!

Samo da vas pozdravim, nisam bio prisutan dugo pa sad eto citam cime ste se vi bavili...a ja cu nastaviti neki drugi put...kad se nesto dogodi... Nas zapadu nista novo :-D :-D :-D

Pozdravcina svima!
jago
My lost...and here we go again...
User avatar
sunrise
Posts: 2372
Joined: Wed Aug 03, 2005 9:40 pm
Location: Wien

Post by sunrise »

Ej Borac

Nije ni mene bilo neko vrijeme pa eto samo da te pozdravim. Imam Net Shop a ponekad ne otvorim Internet po 10 dana :-D funny.
Ovjde kisa i kisa i kisa, snijeg je kao probao padati al nikako da se zadrzi, naja ko sto ti rece "na zapadu nis novog"

stay cool
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
User avatar
Josephine
Posts: 172
Joined: Tue Dec 13, 2005 7:11 pm

Post by Josephine »

ima li koga ovdje?

:)
User avatar
ONO
Posts: 204
Joined: Fri Nov 10, 2006 10:13 am
Location: ordinary world

Post by ONO »

!!!!
Cao!

Ma ima, ima...samo glava je prazna, inspiracije nema, jedino da pisem o tome kako je lijepo toplo i suncano :-D
Neka kolotecina me scepala, drzi me, ne dopusta kreativnosti da se iskaze.
Al eto, ziv sam, zdrav, lutam po ovom kazalistu iluzija...i opet, na zapadu nista novo :wink:

Veeeliki pozdrav ekipi!

jago
My lost...and here we go again...
perica

Post by perica »

A,JA BUDAN OD 5:00 am i JOS SE CUDIM KAKO NIGDE NIKOG NEMA ,SAMO STO SAM ZBOG SVOG PROBLEMA JOS KONFUZAN ,PA BI SVE ODJEDNOM A ONO SKORO NISTA. PA ,STA JE TO SA MNOM,OSIM KRIZE JEDNE OD NAJTEZIH. :cry:
ALI T5O JE SKORO PROSLO,PA ME INTERESUJE DA LI CU POSLE PAUZE OD NEDELJE BEZ TRUNA OPIJATA ,BITI O.K. NA TESTU!??? TO, POCINJE DA ME OPTERECUJE JER JEDVA CEKAM DA GA POPIJEM,I DA KRENEM U ONU PREFINJENIJU A DUUUUZU BORBU.
VOLEO BIH DA MI ODGOVORITE. UJUTRU PIKIM,PA DAJ GOSPODE :?
User avatar
ONO
Posts: 204
Joined: Fri Nov 10, 2006 10:13 am
Location: ordinary world

Post by ONO »

Pozdrav ekipi!
Nesto zabusavam u zadnje vrijeme, nije mi bilo do pisanja, al eto, citam malo sta se zbiva, pa sam naletio na ono sta se bebi desilo...epi napadaj...
I nakon toga su se opicila sjecanja na moja iskustva s tom strahotom koju sam dozivio 4 puta...mozda i vise, ne sjecam se...
Pocelo je 2000.god, otisli frend i ja u kucicu kraj mora, poprilicno navuceni... kupali se, rokali oko 4 puta dnevno, pili litre i lirtre vina, xanaxe...ma svasta! Uglavnom, odmor iz snova, sve pet, uzivancija... I vracamo se kuci, ostali bez dopa naravno, krpali se tabletama i golemim kolicinama trodona sljedecih 2 dana jer je bila susa u gradu.
U svo to vrijeme, moji starci su kuzili sta se zbiva i poslali me na selo kod rodbine da se skuliram malo, nesvjesni u kakvoj sam krizi. A ja pristao, ljut, ogorgen, kao utuvio sebi u glavu da se mogu maknuti i iskrizirati na suho dok sam na selu. Zajeb...
I ukrcah se ja u auto, zjenice ogroomne, tresem se, i krenuli mi na put "mog oporavka". Vozimo se u autu, sluzamo muziku...i odjednom mrak, budim se u autu s uzasnom glavoboljom, ogromna cvoruga na glavi, jezik boli... U bunilu pitam starce sta se desilo..."pao si u nesvjest, grcio si se i lupao glavom u staklo, zar se niceg ne sjecas?" Naravno, totalni blackout... I zavrsih u bolnici, neurologija, 10 dana pretraga, eeg, magnetska rezonanca i ko zna sta jos...Dali mi apaurin svaki dan, nista vise...a mene kriza tek pocinje lupati... I iz bolnice zovem tipa da mi donese dopa, roknem se u wc-u, tako par dana...i izguram izlazak iz bolnice.
Nastavio po starom, moji nisu napadaj povezivali s drogom, a ja u gorem stanju no ikada.
I tako se nastavlja razdoblje intenzivnog dopanja, svakodnevno...do kraja godine...i naravno, opet zasteka, nema robe, taman za docek 2001... i naoruzah se trodonima, alkoholom... Sve ok, nema krize, progurao sam! I prvi dan nove godine, javi mi covjek da je stigla roba, a u dzepu imam jos pola bocice trodona. Kazem sam sebi...jebiga, steta da se baci, ionako cu popodne imati dopa. I strusim u sebe pola bocice.
Nakon pola sata, probudim se u kolima hitne pomoci, opet me voze u bolnicu, al ovog puta nema boli, totalno utrnut od trodona, ulazim u hitnu s osmjehom na licu. I doktoru kazem: Eto, popio sam nedavno pola bocice trodona! Ovaj zakoluta ocima, i nakon 2 minute pojave se dva balvana od covjeka, svako me uhvati pod ruku i pravac-psihijatrija...
Razgovor s psihijatrom, vec se spremam za ostanak na odjelu al eto, pustio me nakon sta sam odgovorio, ocito ispravno na pitanja tipa: koliko je km do zagreba, imas li zelju da se ubijes, koliko je 5 puta 7... Ma svasta!!!
I tada negde staje prica s dopom, terapija, dolazi ljeto.
Lezim na plazi, cist, dobre volje...i opet, bglackout, budim se sav izgreban, oko mene ljudi, gledaju, nose me do hladovine, daju mi vode. Objasnjenje doktora...izlaganje suncu, osjetljiv mozak, eeg nesto nepravilan...

Dobio terapiju antiepilepticima, iako epilepsija nije pronadena, svi nalazi ok.
Dosla jesen, probudih se jedno jutro u uzasnom stanju, tolika dezorjentiranost...cujem kako mi sumi kompjuter, gasim ga, cujem kako tece struja kroz zice televizora...cupam sve utikace, gasim svjetla...zjenice ogromne, prakticki, mogao sam cuti da nsusjedu ispadne igla na pod, svjetlo me ubija.
I onaj osjecaj da cu sici s uma, uzas, lovim se za glavu, a unutra kao kosnica, toliko isprekidanih misli, panika, grci mi se celjust...i sjednem ja (sva sreca) . Nakon ne znam koliko probudim se na podu, tepih ublazio pad srecom. I opet neuropsihijatrici... pretrage ponovljene, zakljucak, mozak jako osjetljiv na sunce, glasnu muziku, viku, guzvu, stresove... i terapija ovog puta dupla, plus apaurini i jos nesto...

Eto, proslo 6 godina otada, nije mi se vise ponovilo, ali citavo sam vrijeme pod terapijom, ne suncam se ljeti, ne izlazim u diskoteke, jedem puno secera ujutro...
Sada je prica drukcija, na subutexu sam, stabilan, i zadovoljan sam sobom, cak i ponosan na sebe...

Zakljucak-nije bila epilepsija nego narkoepilepsija, a uzrok, osim trodona-dugotrajno rokanje bonkasima, spidom, kronicna nesanica, i dop kao slag na kraju.

Dozivotno cu se morat cuvati stresnih stanja, paziti da spavam i jedem, ne izlazim na sunce, jebiga brain damage, sta sam trazio to sam i dobio...
Stvano me jeza prode kad se sjetim tog perioda, ovim pisanjem prisjetio sam se tog uzasa, kad ti mozak jednostavno - eksplodira! :roll:

Eto, jedan fles iz moje proslosti, znam da nisam jedini koji je dozivio napadaj, ali eto, svjesan sam da cu dozivotno biti bolezljivo stvorenje, ostecena roba... Mozda psiha ide nabolje, al ocito da cu ovaj oziljak na mozgu imati dozivotno...

Malo sam se zamislio, pa gledam koliko sam toga napisao, al eto, ako nista, neka ovo bude neko upozorenje onima koji se igraju trodonima...


jago
My lost...and here we go again...
User avatar
saša-ex
Posts: 1907
Joined: Sat May 06, 2006 9:55 am
Location: Beograd

Post by saša-ex »

Nikad ništa gore nisam doživeo od epi napada, to sam i opisao u svojoj priči, nego interesantno je da su meni rekli, dok smo još radili sve moguće pretrage, da ako ne dobijem napad 5 godina, više nikada neću dobiti...A onda sam priznao doktorima da pijem trodone i to je bilo to, više nisu hteli da se bakću sa mnom, rekli su mi da će napadi prestati kada prestanem da se drogiram...
Post Reply