vec nekoliko dana citam vase ispovesti,nikako da smognem snage da ispricam moju.Necu je ni ovaj put pricati.
Samo da vas pozdravim i kazem vam hvala,pomogli ste mi svi da saznam i uvidim moj problem.
Naime zadnjih skoro 5 godina sam cista skroz na skroz.Mislim nisam nikada uzimala hors(ali za malo ne probah i to)ali sve ostalo da,Od tableta kojekakvih do spida i alkohola u nenormalnim kolicinama.Hvala bogu da je to sve proslost,kako sam se skonula sa svega pricacu drugom prilikom,posto ce dete da mi se sada probudi.
Nego,posto sam sa svime prekinula naglo,pobegla od svega i svakoga,ne mogu sebe da prepoznam.
Ja uvek puna energije,recita,nacitana,drustvena,uvek doterana.Svih ovih (u novembru ce biti 5 godina)pokusavam da provalim sta mi je.Ali ljudi moji pa ja sam unistena svim tim drogama.Nikada za ovo vreme nista nije moglo da me digne,da budem srecna opet.Da budem iskrena,cak i to sto sam majka sada ,sto imam najlepse i naj bolje dete na svetu me ne vraca u realnost.Stalno sam odsutna,kao da moj zivot nije moj,kao da posmatram sebe sa strane.Ali vazno da sam pronasla ovaj forum i da vidim ima vas jos u slicnim situaccija,ma.
Ma uzas,ne mogu da se izrazim,zamuckujem dok pricam,ma totalno sam nesigurna.A da sada sam na engleskom govornom podrucju i engleski razumem savrseno,takodje i pisem,ali kada dodjem u situaciju da pricam ja niceg ne mogu da se setim,lupetam i znam da lupetam,obliva me znoj.
Ma jooooj.Cak ni sada ne znam vise sta sam htela da kazem.
.cao i cujemo se mi jos,idem da budim moju uspavanu lepoticu.
A da za to moje drogiranje nije zno moj muz,tadasnji decko,mislim znao je ono da ko nekada popijem pivo,vino popusim dzoint,ali ne dalje.
Moji su me vidjali u svakakvim stanjima,nikada nisu pitali,kao da su se plasili istine,a i ja sam to znala,ma za dlaku sam se izvukla.
Nikada vise se ne bi vratila u taj pakao,u taj zivot pun lazi,intriga,izgovora.Ma hooooorooor.Kao je lepo biti spokojan,zaspati ponovo spokojno.
