Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Posted: Tue Mar 09, 2021 9:03 pm
ma gledaj. nema sanse da te te scene vrate na taj put. to je sve kurac. mene to nista na tv ne moze sjebati niti djelovati tako lose na mene. cak i kad prolazim pokraj birtija ili coskova jer moj grad je pun heroina sad odjednom opet, mene to nista ne jebe. aki kad mi dodu ceme misli ili mii se desi nesto lose ili napravim netko tesko sranje onda mi dode ta uzrecica e sad bi uzeo petardu dopa i roknio se. a ne bi jer sam ja borac i nema predaje kod mene. bude teskih psihickih padova ali heroin me ne moze dotaci. mogu ga uzeti evo da izadem iz kuce bez telefona uzeti za par minuta. moji svi frendovi su pomrli. ima ih jospar ali su u teskoj kurcini. znam ih nazvati i zaliti se i njima, znam stati sa ekipom koja radi dopom, mozes mi ga staviti na stol jer nema teorije da ga uzmem. nema teorije jer sam stara tvrdoglava konjina i zato se ja cudim ljudima kako se tesko skidaju sa tih lijekova. kad sam bio mlad uvijek sam se na suho skidao. kad sam pao u zatvor prvi puta samo se me ubacili u celiju i jebalo im se zivo sto sam usran i upisan i u kurcu na teskom đanku. kakva terapija. skidao toleranciju sa heptima prije ulaska u komunu i opet skidanje na suho. caj od kamilice koliko je hoces i cuvanje koza po cijeli dan sa likom koji je dugo u komuni i naravno sve na suho. jebbiga takva vremena bila. u vrapce me vojska poslala kad su skuzili da sam danki a i sjebalo me sve to sta sam vidio jer je tada bila Oluja. nije rat za mene nikako i da nism bio zakacen u vojsci na dop vjerovatno bi se sam ubio je prestrasno je to i potresno za mene, samo taj strah od toga da mozes najebati a i vidis kako ljudi ginu je zajebana stvar. bar za mene, sama ta smrt je toliko meni potresna da je to kaatastrofa koliko se je jabojim. a kazem opet mi dode u sekundi da kazem sad cu da se ubijem. jako zajebano. ali poznavajuci sebe kad psihicki potonem da se uvijek sam nekako dignem i sve vratim u normalu u glavi ali jebeni su to trenuci. đankiji su u svemu preosjecajni ljudi i emocionalno neszreli i revise inpulzivni. bolest je ko rak neizljeciva nego se samo moras boriti protiv sebe da pobijedis koga? opet samog sebe, ne moze mene niti jedan psiholog ili psihijatar izvesti iz mojih crnjaka kada oni nisu nikada okusili dop nego su o njemu citali samo samo u knjigama. đanki je pametniji od svakog doktora. zato ja niti ne idem kod nijednog jer meni sigurno ne moze pomoci. prije cu ja njemu pomoci o njegovim problemima nego on meni. jebiga. i ovdje se tocno vidi ko je pravi danki i ko je proso ulicu a i tko je samo padobranac ili jebeni tabletoman koji se navuko na neko jeftino govno koje kosta 3 eura ili cak i manje.sta ja znam. ja kad cujem te cifre o skidanju mene jeza uhvai. isto tako me ulazi jeza kad vidim da se netko skida dva tri cetiri mjesece ili godinu dana. neznam ja koliko ti mene uopce mozes shvatiti sta ja pricam. zato sam se ja ogradio os svega pa nekad procitam nekad ne sta se pise ovdje o skidanju . draze mi je ovdje biti ssam u svoja cetiri zida di mogu srati sta mi padne napamet i kad cujem od stopa da me netko ovdje ignorira samo se slatko nasmijem. kakva kurac ekipa i to virtualna. pa valjda je normalno da imas doma nekog s kime si ok i s kime mozes pricati.neznam,meni je to sve pomalo prenapuhano i sami sebe pretvaraju u neke teške psihicke bolesnike. kako ti doma imas svoja cetiri zida tako to ovdje imam i ja i na kraju krajeva ne bi volio da mi netko stranicu okalja sa svojim dnevnikom o skidanju sa jebene tabletice i o tome kako se mozes izlijeciti. mozes samo sebe drzati na uzdi i uvijek ici protiv sebe da ne napravis recidiv.znaci cijeli zivot ti je to u glavi samo je pitanje kako ces se ti postaviti prema tome. a to se ne moze nauciti kroz mjesec dva vec moras dobro trenirati mozak ili preko komune di shvatis da nije heroin kriv sto si danki nego si sam sebi kriv sto si ga prihvatio s on te je uzeo za mjesec dana a da to ne skuzis. love je bilo.rat je bio. drzava je davala da se radi dop a ljudi budu hrabriji i jebiga to je takvo vrije bilo. a zapamtio sam sta si rekla za svoju generaciju jer sam ja bio stariji jednu od tvoje i vidio sam kako su ti klinci bili izjebani sebe i nisu uopće znali kako i sta ali uglavnom svi smo zavrsili na dopu vec u srednjoj skoli i to je onda bilo normalno.i sada se odjenom kod mene u radu opet pojavio dop i non stop su neke pizdarije jer jebiga dop nije jeftin,trebas ti zaraditi svaki dan za gram va dopa ako si zivotinja pa te boli kurac oces sutra biti ziv ili nrces. uglavnom jebeno.Akkasha Come Back wrote: ↑Tue Mar 09, 2021 7:30 pm P.S. iskreno, verovali ili ne, da sam znala o čemu se radi u seriji, ne bih ni "zavirila". Ne bih gledala (kao što kad vidim filmove tipa "Paranoja u Las Vegasu" ja taj kanal zaobilazim)
Zbog toga sam vas pitala šta mislite, da li da gledam drugu epizodu (a gleda mi se samo zbog toga što ja život vrednujem po tome koliko sam se puta nasmejala jer jebo ti SVE ako se nisi nasmejao/la dva meseca, a ovde sam se stvarno jedno 4-5 puta ismejala uz aplauz koji scenario! ).
Znači, gledaću drugu epizodu. Nije baš zdravo ali ovde u mom gradu h. nema, odnosno sve su neki novi klinci koje ne poznajem a i da ima ja para nemam. Ipak se plašim ne toga da ću početi misliti na dop u pozitivnom smislu, nego se plašim kako će svih 5 ili 6 epizoda delovati na mene ionako krhku i što je rekao Ličanin misliću da nabavim "peticu" ali ne da se uradim nego da se ubijem.
Mislim- vredi li jedna serija tolikog rizika?!