Druze Svire, hvala na dobrodoslici. Ne moras mi vjerovati, ali sinoc mi je palo na pamet da bi mi taj dolazak na konvenciju bio ravo dobra stvar. Kad sam mogao ici na sve one silne utakmice na Marakanu, da bih prosetao mrave u guzici (i najcesce dobio razocaranje i mamurluk, a ponekad i batine), zasto onda ne bih nesto uradio i za svoje dobro ?! Pare i vrijeme mi nisu problem. Ako ovi lokalni ne budu mogli, dolazim sam... Za literaturu cemo vidjeti. Mislim da i u Sarajevu imaju hrvatski prevod knjiga. A volio bih upoznati kolegu po Pegazisu... Ja sam zavrsio sa terapijom, sad cekam rezultate PCR testa.
A sto se tice rezova koje sam napravio, evo ukratko :
Sjeo sam sa svojim strejt drugovima. Divni su momci. Rekao sam im to. Redovno uz jutarnju kafu vikendom jedni drugim pricamo o poslu i niko nikoga ne slusa. Nijedan zapravo nema pojma kako se oni drugi zaista osjecaju i kakve brige ih muce. Gledamo i ligu sampiona i evroligu u kosarci zajedno i pijemo... Znamo sve igrace i bolji smo treneri i selektori od Antica i Ivkovica npr... Vikendom pijemo i pricamo o seksu i pokusavamo da dobijemo seks... Ali, kad sam lose i kad su mi potrebni, nekako ih nikako nema pored mene. Negdje nestanu. Vrate se onda kad ponovo stanem na noge, psihicki i finansijski (narocito). Necemo se vise druziti.
Sjeo sam sa svojim drugovima alkosima. Objasnio im da nam prica odlicno ide poslije cetvrtog piva i gorkog lista. Prije toga razgovor skripi jer nemamo o cemu da razgovaramo... A najbolje nam je ako se ujutru ne sjecamo kakve smo gluposti pravili prethodne noci. Necemo se vise druziti.
Nisam sjeo sa rajom iz narko djira. Za njih sam samo bacio mobilni telefon. Sve im je jasno. Necemo se vise druziti.
Provalio sam u ovih nekoliko mjeseci da je za dobar izlazak daleko vaznije s kim si, nego sta pijes. Nekoliko puta mi je uz kafu bilo neuporedivo bolje nego uz galone popijenog piva i skripu razbijenog stakla pod nogama...
Jebiga, da bih gradio novi zivot, moram srusiti prethodni, sve poravnati do ledine i krenuti od pocetka... Krenuo sam. Mozda budem jebeno usamljen ispocetka, ali sve kontam da ce se neka djevojcica zalijepiti za mene, nisam bas pretjerano odbojan tip.
Jedino za posao jos nista nisam odlucio. Imam kredit jos 17 mjeseci, uspjecu sigurno produziti bolovanje jos za mjesec dana, pa tako dobiti jos jednu platu... Osim toga, stek bi mogao pokriti jos neke 4 rate krede... Za to cu tek odluciti. Kao i za pitanje da li se preseliti u Sarajevo (gdje lakse mogu pronaci novi posao) ili u Novi Sad (gdje mi zivi sestra i imam gdje stanovati).
Posto su sastanci u Sarajevu samo cetvrtkom, malo mi je to. Kazu da i Retasi imaju sastanke utorkom, pa cu se pokusati uvaliti i u to... A pronasao sam i psihijatra za rad sa mnom. Po prvi put u zivotu cu biti iskren sa nekim doktorom. Mislim da to nije lose za pocetak. To bi trebala biti ispunjena 3 dana od sedam... Uz literaturu i teretanu (cim se fizicki oporavim, totalno sam propao u posljednjih par mjeseci), proci ce vrijeme nekako.
Bilo je i vrijeme da unesem prave promjene u zivot, da i dalje u praksi ne dokazujem onu maloprije citiranu Ajnstajnovu genijalnu...
Jutros sam toliko dobro, da me i ova pjesma ne moze sjebati :
[youtube]
http://www.youtube.com/watch?v=BkhZ-ivtA4g[/youtube]