Jano, ja ne mogu da vjerujem da bilo ko moze dugorocno uspjesno raditi i drogirati se. Tog advokata vec vidim na ulici za nekoliko mjeseci. Ovisnost se ne moze kontrolisati. Nemoguce je uzimati drogu samo ujutro i navece i slicno... Toj konobarici se ne moze izracunati koliko joj para treba za 7 dana drogiranja. Uvijek joj treba vise i jos. Tako ide sa drogom. A onda fina, programirana radnica pocinje zavlaciti ruku u pazar ili dzepove klijenata. Sliku tvoje kcerke ovisnika i uspjesnog porodicnog biznisa u isto vrijeme, ne mogu da zamislim. Kontam ili da njihov biznis ne stoji toliko dobro koliko ti mislis, ili da uopste ne zavisi od njenog ucinka.
Meni nikako nije jasno zasto smo se (Mi, apstinenti) obrusili na Samanthu i Sanelu… Ne vidim sta su to one uvredljivo napisale. Samantha i Sanela stvar posmatraju iz jednog ugla, a mi iz drugog. Za objektivnu sliku, stvar je neophodno sagledati iz vise uglova. Resocijalizacija je dvosmjeran proces. Podrazumijeva prihvatanje apstinenta od strane okoline, ali i prihvatanje okoline od strane apstinenta. Meni licno je ovaj drugi dio posla mnogo tezi od prvog. Ja teze prihvatam obicnu sredinu i ljude oko sebe, nego oni mene... Okej, ja nisam reprezentativan primjerak, mene okolina bolje prihvata od vecine drugih bivsih, zbog moje bankarske njuske i price i manira. Izgledam kao da sam se rodio u jebenoj banci. Zato ljudi koji znaju da sam se drogirao, sebi nikad ne postavljaju pitanja – da li se trenutno drogiram ? Da li cu se poceti drogirati ? Umjesto toga, oni se vazda pitaju – Kako je moguce da si se ti drogirao, fini mladicu ?... Naravno, u takvoj situaciji nema diskriminacije. Obicno dobijam bolji tretman i uslove u odnosu na druge. A ja sam se u godinama drogiranja i apstiniranja nepogresivo ustelio da izazivam takve reakcije kod ljudi. Takve manipulacije su postale neodvojiv dio moje licnosti. Cak i narkomane izradim bez problema.
Diskriminacija, u principu, postoji u oba smjera. Evo, ovaj forum je tipican primjer kako narkomani diskriminisu strejtersku populaciju, pocev od mene (naravno)... Jebote, cist covjek, pa i suovisnik, skoro i da ne moze napisati nista vezano za problematiku, a da se ne obrusimo na njega. Brutalno. Kao programirani ili nesto... Kontam kako je pravo cudo da se Jana ili Samantha ili jos poneko usudi da prokomentarise ponesto sto se ne nalazi na Suovisnicima
. A njihovo misljenje nam je potrebno za realniju sliku...
Naravno, i okolina je ta koja cesto diskriminise bivseg ovisnika. To narocito vrijedi za mala mjesta. Vjerovatno Beograd i Zapad generalno stoje bolje po tom pitanju. Ali kad ti okolina u malom mjestu nalijepi etiketu narkomana, popusio si ga, burazeru. Potrebno je prokleto mnogo vremena i borbe i energije, da bi uspio natjerati ljude da ti ukazu povjerenje poslom ili na drugi nacin. Meni se cini da je lakse i efektnije jednostavno odseliti u drugi (veci) grad. Jebes ga. Das sebi priliku za novi start iz nule, a ne iz jebenog minusa. Zasto da ne ?! Mislim, glupo je od obicnog covjeka koji pojma nema o narkomaniji, ali je praznine u znanju ”kvalitetno” popunio predrasudama i fazonima pokupljenim u crnim hronikama novina i prokletim americkim krimi filmovima, ocekivati da nas razumije, ne osudjuje ili nesto... Pa, ako vec ne postoje ni najmanje sanse da nas shvate, moj princip je da sa takvim ljudima pricam iskljucivo o obicnim i svakodnevnim stvarima, a ovisnost krijem od njih. O narkomaniji pricam sa bivsim ovisnicima ili ljudima koji se bave problematikom.
U principu, drustvo bivsih ovisnika meni najvise prija. Tu se najbolje osjecam. Opusten sam. Ne moram da glumim, vagam rijeci i postupke, nosim maske na licu ili nesto... Eto, vec ovakav moj stav predstavlja kvalitetnu osnovu za diskriminaciju
. Valjda cu se vremenom uspjeti osloboditi toga.
Ali kad bih osjetio da me obicni ljudi izbjegavaju zbog moje proslosti ili se cak gade ili nesto, odmah bih ih odjebo. Bolje biti sam nego sa takvim likovima. Ne mogu zamisliti da se ja danas nekom strancu pravdam zbog stvari koje se ticu samo mene i(li) da ga molim za druzenje, izlaske i to... Ma, nema teorije da bih to sebi dozvolio. E, gadno je kad covjek nema mnogo izbora i zbog posla se mora uvlaciti tim ljudima.
Kako god bilo, neprihvatanje bivseg ovisnika od strane okoline nikako ne moze biti razlog za recidiv. Razlog za recidiv je uvijek samo u nama. Sve ostalo su izgovori.
.......pa ti treba da nas guras napred a ne da nas .......ma...............bolje da cutim.
