Jutro svima!
Uff, ovo je jedno od jednih jutara kad si toliko sretan da imas nekog negde, ma nije bitno, samo da neku konverzaciju ostvaris...ma imao sam zestoke nocne more, ...opet... Dogada se barem 2-3 puta mjesecno, i toliko je realno da ja i sada sam sebe ubjedujem da sam sanjao. Do zadnjeg detalja realno, potpuno u skladu s mojim svijetom, ali ruuzno i tuzno, sve izobliceno, ma svasta...dop, igle, smrt, bolestine, suicidi...al uvijek se dop provlaci kroz pricu (jebote koje ciscenje glave...zar nakon toliko vremena, ajd me vise otkaci!) i neki ljudi, oni sa kojima sam izgubio kontakt, pa njihove izruge i podsmjesi na moj racun, ti zvukovi odzvanjaju u glavi, likovi mi nude dop, sve kao da se usput odvija citav moj zivot...a ja lutam po nekom indijanskom groblju i tamo nadjem oltar di leze kosti svih mojih dragih ljudi,i cekam da zrtvuju i mene, jer to je kao neko grotlo iz kojeg svi dolazimo i kamo svi odlazimo, i doslo je moje vrijeme.. ma najezio sam se sada..brrr..
Ne znam uopce zasto to dijelim s vama, umjesto da vas docekam s kaficom kao svako jutro, al toliko mi je bio potreban neko da mu istresem ova sranja, i ovako ste vi koji citate ispali moje zrtve...
burna noc...ne moram ni napominjat da sam se probudio potpuno mokar...ko usred najvece krizetine
Al eto, bolje mi je, onaj svijet odlazi i zamjenjuje ga ovaj mirni, u kojem je sve vise manje poslozeno onako kako ja hocu, i kafica na stolu, i forum na monitoru, i svira moj dragi REM...opet sam kuci! :finga:
Necu sad ulazit puno u tumacenje tih pojava, al u nekim pravilnim intervalima mi se javljaju ti kosmari, i uvijek je strasno i realno do bola...maltene ko da sam izasao iz tijela! Zasto bas 2 puta mjesecno i zasto na taj nacin, pojma nemam, samo ono sta znam je da ovaj san necu zaboravit makar se trudio ne znam koliko...ma sve ih pamtim...zamislite...one lijepe, divne, ne pamtim, a ove bolestine...do u detalje!
Cudo je ovaj nas um, jelda...ponekad mi bude dosadno, i mislim si koliko je ovaj um nemastovit, i legnem tu vecer i usnem nesto ovakvo, ee, koliko mi se promijeni slika o tome koliko mi je um mastovit, ma premastovit jebiga...
Ajd, shvatit cu ovo kao neko katarzicko ciscenje, odlazak svega ruznoga sta sam drugima napravio za vrijeme karijere i ponistavanje tog zla...ma sta ja znam...
Ono sta znam, ceka me jos jedna salica kafe, pa navratite ko oce, i dakako, posle moj dragi kant :axe:
Ljudi, ispricavam se na jutarnjim hororima, al nemate pojma koliko se bolje osjecam...kad sam poceo tipkat znojio sam se od uzasa...
Puuno vas voli jago

My lost...and here we go again...