Iskreno saucesce, neka joj je laka zemlja.
Mother Is Gone
She was a Mother from a Mother
For her, there could be no other.
She had the gift of life to totally share
Also to protect and also to care.
This was a Mother not just for a singular one
She was the Mother of each daughter and earthly son.
She wore the bridal gown for her gifts to receive
A Mother's love always and totally, never to deceive.
No greater gift than our worldly Mother
She was singularly loving; and there will be no other.
Her babies came as victories to be won
Gifts from her God; both daughters and sons.
Time will pass and no longer to be
But our Mohter to haveu a high place; in eternity.
Mothers are special and can never die
They reside in heaven and in you and I.
So we bid adieu to this loving precious one
To receive her reward for a job well done.
May God be gentle with what was given to us
Now in the presence of our eternal God; we trust.
ISPOVIJEST JEDNOG STVORA...
Moderator: sanela
-
Zona Sumraka
- Posts: 1552
- Joined: Fri Apr 15, 2005 10:50 pm
- Location: SA/USA
Hej ekipo, pozdrav veliki!
E da, da ne zaboravim, najprije svima da vam zahvalim na postovima, eto stvarno ste me iznenadili...ma ponekad mi se cini da mi vise znacite od ove moje ekipe od koje nije ostalo ni E, jebiga...razbjezali se ljudi, a vi ste uvijek tu...svako jutro mogu svrnut do vas, popiti kaficu i ako nista drugo makar cituckati malo, onako da vidim sta mi radite...
Tu kod mene (interno) vlada neka pasiva (pozitivna)...nemam volje za izlaskom iz kuce, al ne fali mi uopce...uostalom kamo da idem (imam neke dvd-ice, dobre knjige, komp, forum...) Samo ponedeljkom kod doc-a skoknem po recept za sub...ostalo me za sad ne zanima.
Neki dan sam se doslovce prenerazio od iznenadenja i rasplakao ko beba...otvorim ja Njezin laptop, kad ono vidim folder..."jago-za tebe"...pogledam datum, i vidim da je dokument napisan dan prije nego smo je odveli u bolnicu...dakle 30.12. kao da je znala... Uglavnom, napisala ona meni oprostajno pismo!!!...potpuno lucidno, bez gresaka, ma nisam mogao vjerovat... Eto ono sta me je najvise dirnulo...kako je ponosna na mene sta sam se maknuo od gudre i ekipe koja me zivkala da zavrsimo nesto sve dok nisam bacio staru karticu za mob... kaze da nije bila sigurna da cu uspjeti, i da joj vlastiti zivot nije bio uopce bitan...samo da mene iscupa od tamo! Napisala je kako je sada mirna, vidi da sam zasticen, kaze da odem tu i tamo do svog shrinka koji me i spasio, da se drzim ljudi koji su mi pomogli i da se brinem za sebe najvise, kako ce njoj biti ok (inace je cvrsto vjerovala u "drugu stranu", zivot nakon zivota) rekla je da ce mi slati pozitivnu energiju da ne padnem slucajno i da je sigurna da necu!
Nije bilo ni rijeci tipa "molim te nemoj vise...ucini to za mene", ili bilokakvih slicnih izjava... samo mi je dala do znanja da se cuvam i kako je ponosna...
E pa sta da vam kazem vise ljudi moji...gdje ces veceg poticaja da ne primirisem pdo nikad vise...tece 11 mjesec mog "sub-ovanja" i suhoce, tablete ne diram...i HOCU DA TAKO OSTANE! Imate svi pravo da me stavite na onaj stup srama ako nesto userem! Cigara se jedino ne odricem (zasad) a ni pivicu nisam popio ima pola godine.
Nisam imao namjeru da se hvalim time kako sam eto skoro godinu dana str8, samo da vam ispricam ovu pricu...i mozda da vas potaknem...eto moze se, ma ne da se moze nego je "prosto ko pasulj"!!!
Ajd, do tipkanja...puuuno snage vam zelim, hvala jos jednom,
vas jago
E da, da ne zaboravim, najprije svima da vam zahvalim na postovima, eto stvarno ste me iznenadili...ma ponekad mi se cini da mi vise znacite od ove moje ekipe od koje nije ostalo ni E, jebiga...razbjezali se ljudi, a vi ste uvijek tu...svako jutro mogu svrnut do vas, popiti kaficu i ako nista drugo makar cituckati malo, onako da vidim sta mi radite...
Tu kod mene (interno) vlada neka pasiva (pozitivna)...nemam volje za izlaskom iz kuce, al ne fali mi uopce...uostalom kamo da idem (imam neke dvd-ice, dobre knjige, komp, forum...) Samo ponedeljkom kod doc-a skoknem po recept za sub...ostalo me za sad ne zanima.
Neki dan sam se doslovce prenerazio od iznenadenja i rasplakao ko beba...otvorim ja Njezin laptop, kad ono vidim folder..."jago-za tebe"...pogledam datum, i vidim da je dokument napisan dan prije nego smo je odveli u bolnicu...dakle 30.12. kao da je znala... Uglavnom, napisala ona meni oprostajno pismo!!!...potpuno lucidno, bez gresaka, ma nisam mogao vjerovat... Eto ono sta me je najvise dirnulo...kako je ponosna na mene sta sam se maknuo od gudre i ekipe koja me zivkala da zavrsimo nesto sve dok nisam bacio staru karticu za mob... kaze da nije bila sigurna da cu uspjeti, i da joj vlastiti zivot nije bio uopce bitan...samo da mene iscupa od tamo! Napisala je kako je sada mirna, vidi da sam zasticen, kaze da odem tu i tamo do svog shrinka koji me i spasio, da se drzim ljudi koji su mi pomogli i da se brinem za sebe najvise, kako ce njoj biti ok (inace je cvrsto vjerovala u "drugu stranu", zivot nakon zivota) rekla je da ce mi slati pozitivnu energiju da ne padnem slucajno i da je sigurna da necu!
Nije bilo ni rijeci tipa "molim te nemoj vise...ucini to za mene", ili bilokakvih slicnih izjava... samo mi je dala do znanja da se cuvam i kako je ponosna...
E pa sta da vam kazem vise ljudi moji...gdje ces veceg poticaja da ne primirisem pdo nikad vise...tece 11 mjesec mog "sub-ovanja" i suhoce, tablete ne diram...i HOCU DA TAKO OSTANE! Imate svi pravo da me stavite na onaj stup srama ako nesto userem! Cigara se jedino ne odricem (zasad) a ni pivicu nisam popio ima pola godine.
Nisam imao namjeru da se hvalim time kako sam eto skoro godinu dana str8, samo da vam ispricam ovu pricu...i mozda da vas potaknem...eto moze se, ma ne da se moze nego je "prosto ko pasulj"!!!
Ajd, do tipkanja...puuuno snage vam zelim, hvala jos jednom,
vas jago
My lost...and here we go again...
Vec dugo citam tvoje postove, ali nikada do sada nisam pisala.
Jako mi je zao zbog smrti tvoje majke i to je veliki gubitak za tebe.
Treba da se hvalis svojom apstinencijom i uvek budes ponosan na svoj uspeh sa svakim novim danom.
Drzi se zaveta koji si dao sebi i cini i dalje da tvoja majka i u "nekim drugim dimenzijama" bude ponosna na tebe.
Jako mi je zao zbog smrti tvoje majke i to je veliki gubitak za tebe.
Treba da se hvalis svojom apstinencijom i uvek budes ponosan na svoj uspeh sa svakim novim danom.
Drzi se zaveta koji si dao sebi i cini i dalje da tvoja majka i u "nekim drugim dimenzijama" bude ponosna na tebe.
I ja nekako vjerujem u tu drugu stranu i sigurna sam da nas nasi dragi i dalje prate, cuvaju i paze na nas.Budi sure da je ona i dalje s tobom i da je proud na tebe i ti budi s pravom ponosan na sebe
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Ej ljudi!!!
Eto upalih komp danas pa vidjeh da me trazili...ma eto bukvalno nisam ni palio komp otkad sam zadnji put nesto napisao (sorry)...
Ziv sam, cist, malo mi zivci skakucu, zna me bacit na neku autodestrukciju (pa pocnem skrgutat zubima i stiskat sake), izgleda da je poceo bijes nagomilani sukljat van lagano pa sam zato u k...u...
Prije nekih pat dana desilo mi se nesto zbog cega sam si htio iscupat glavu kasnije...uzas... Uglavnom, neko usrano popodne, kisetina...i pocne mene naj napad bijesa drmat, ljut na sebe i cijeli univerzum, u glavi milijun upitnika... I mene spopadne toliko jaaaka zelja da odjurim u auto i po barem jedan sut, toliko jaka zelja, ceznja...poceo me znoj oblivat, ushodao se gore-dole po stanu, poceo vec pare brojit...i nekako, sam bog zna kako, uspijem se iscupat van i ubit crva. Mislim da sam legao na krevet, pocuclao duplu dozu subutexa, cvaknuo 2 apaurina i nakon dve minute vec lezim mirno i psujem samog sebe kolki sam kreten bio i sta sam mogao napraviti i koliko toga upropastiti.
E sad...jel to pokazatelj da ce takvih kriza biti vise, ili da ce ih biti manje, da li sam ovime ojacao ili sam pokleknuo samim time sta sam upao u takvo stanje...na ta pitanja neznam odgovore, al ja ocu ostati cist i bez kompromisa...al stvarno, tih par minuta bijesa, sumanutosti...pa ko da se u zvijer pretvorim i bio bih spreman sve uciniti... Eh, dobro se taj "crv" ugnijezdio...ocito napada kad smo najranjiviji, majku mu j...!
Nije da se bojiim, jer ocito znam nekako stati na kocnicu u zadnji cas, al stvarno u tom trenutku sam bliiizu da okrenem broj i skocim u auto, e sad, kako ce biti iduci put, vidjet cemo...al nadam se da nece biti iduceg puta!
Eto gledam bas na kalendar...prosle godine u 2. mjesecu sam krenuo sa subom, u meduvremenu imao samo 1 recidiv negde na pocetku terapije, dakle, skoro pa godinu dana sam cist...Pa koliko jos bogati???
Idem sutra kod doc-a po novi nalaz za podizanje sub-a i reci cu mu da me ne mice s njega nikako...ma ako treba pitat cu neka mi da i jos 1 vise, samo da mi se ne desavaju ovakve stvari...uzas, kao se osjecas da visis na rubu stalno, (i tu i tamo te zapljusne onaj miris kuvanog dopa pa sav zatreperis)...ma bjezi vise od mene, dosta mi te je u jednom zivotu!!!!!!
S vremena na vrijeme zna se desit da osjetim kako mi ova kolicina suba nije dovoljna, kako sam na samoj granici...vjerovatno autosugestija, jer bio sam clean kad sam krenuo s njim...prosao blokatore... Bice da je samo psiha u pitanju, trebao bi se mozda glavom zaletit u neki zid da se osvijestim malo...
Mozda sam pretjerao s ovim svime sta sam napisao, mozda previse dramatiziram, al stvarno mi je vazno da ne napravim recidiv, mislim da bih se osjecao ko najsmrdljivije govno na svijetu i cekao da me neki kamion pokupi, eto jebiga, borim se...
Ma ocito da je cijela ova situacija kuci dovela do toga da sam osjetljiviji i da mi zivci toliko trepere...nista neobicno, nadam se...
Eto dosta sam drobio, odo na posao, a vama pozdravcina velika, bas sam se iznenadio kad sam vidio da se raspitujete za mene...i OBECAJEM- ostat cu cist, barem dok se slijedeci put ne cujemo!!! I ima da mi i vi ostanete str8, da se imam na koga ugledati, ok???
Uzivajte, voli vas
jago
Eto upalih komp danas pa vidjeh da me trazili...ma eto bukvalno nisam ni palio komp otkad sam zadnji put nesto napisao (sorry)...
Ziv sam, cist, malo mi zivci skakucu, zna me bacit na neku autodestrukciju (pa pocnem skrgutat zubima i stiskat sake), izgleda da je poceo bijes nagomilani sukljat van lagano pa sam zato u k...u...
Prije nekih pat dana desilo mi se nesto zbog cega sam si htio iscupat glavu kasnije...uzas... Uglavnom, neko usrano popodne, kisetina...i pocne mene naj napad bijesa drmat, ljut na sebe i cijeli univerzum, u glavi milijun upitnika... I mene spopadne toliko jaaaka zelja da odjurim u auto i po barem jedan sut, toliko jaka zelja, ceznja...poceo me znoj oblivat, ushodao se gore-dole po stanu, poceo vec pare brojit...i nekako, sam bog zna kako, uspijem se iscupat van i ubit crva. Mislim da sam legao na krevet, pocuclao duplu dozu subutexa, cvaknuo 2 apaurina i nakon dve minute vec lezim mirno i psujem samog sebe kolki sam kreten bio i sta sam mogao napraviti i koliko toga upropastiti.
E sad...jel to pokazatelj da ce takvih kriza biti vise, ili da ce ih biti manje, da li sam ovime ojacao ili sam pokleknuo samim time sta sam upao u takvo stanje...na ta pitanja neznam odgovore, al ja ocu ostati cist i bez kompromisa...al stvarno, tih par minuta bijesa, sumanutosti...pa ko da se u zvijer pretvorim i bio bih spreman sve uciniti... Eh, dobro se taj "crv" ugnijezdio...ocito napada kad smo najranjiviji, majku mu j...!
Nije da se bojiim, jer ocito znam nekako stati na kocnicu u zadnji cas, al stvarno u tom trenutku sam bliiizu da okrenem broj i skocim u auto, e sad, kako ce biti iduci put, vidjet cemo...al nadam se da nece biti iduceg puta!
Eto gledam bas na kalendar...prosle godine u 2. mjesecu sam krenuo sa subom, u meduvremenu imao samo 1 recidiv negde na pocetku terapije, dakle, skoro pa godinu dana sam cist...Pa koliko jos bogati???
Idem sutra kod doc-a po novi nalaz za podizanje sub-a i reci cu mu da me ne mice s njega nikako...ma ako treba pitat cu neka mi da i jos 1 vise, samo da mi se ne desavaju ovakve stvari...uzas, kao se osjecas da visis na rubu stalno, (i tu i tamo te zapljusne onaj miris kuvanog dopa pa sav zatreperis)...ma bjezi vise od mene, dosta mi te je u jednom zivotu!!!!!!
S vremena na vrijeme zna se desit da osjetim kako mi ova kolicina suba nije dovoljna, kako sam na samoj granici...vjerovatno autosugestija, jer bio sam clean kad sam krenuo s njim...prosao blokatore... Bice da je samo psiha u pitanju, trebao bi se mozda glavom zaletit u neki zid da se osvijestim malo...
Mozda sam pretjerao s ovim svime sta sam napisao, mozda previse dramatiziram, al stvarno mi je vazno da ne napravim recidiv, mislim da bih se osjecao ko najsmrdljivije govno na svijetu i cekao da me neki kamion pokupi, eto jebiga, borim se...
Ma ocito da je cijela ova situacija kuci dovela do toga da sam osjetljiviji i da mi zivci toliko trepere...nista neobicno, nadam se...
Eto dosta sam drobio, odo na posao, a vama pozdravcina velika, bas sam se iznenadio kad sam vidio da se raspitujete za mene...i OBECAJEM- ostat cu cist, barem dok se slijedeci put ne cujemo!!! I ima da mi i vi ostanete str8, da se imam na koga ugledati, ok???
Uzivajte, voli vas
jago
My lost...and here we go again...