Jutro ekipo!
Zvrky, ma sta di kazem...ne da mi je lakse, nego ko da sam 5 tona s ledja skinuo! A da ne govorim koliko sam se stvari jos prisjetio (o njima cu nadam se napisati nesto i koliki jad me spicio zbog toga-ne vjerujem da sam bio sposoban takve stvari raditi...) pogotovo 2000. godine, kada je bilo najzesce i kada sam bio jako blizu suicida...
Danas sam se probudio, skuvao kaficu, jaaku, uzeo sub i svratio malo... Sta se suba tice- unatoc tome sta sam otkad ga uzimam puuuno zadovoljniji i sve mi je nekako (ajd napokon) krenulo, ovo druzenje sa vama dignulo me jos vise...ponekad mi se cini da bih mogao i bez subutexa ali...sudeci po ovom sta sam prosao u zadnjih 8 godina definitivno nisam spreman...neka ga, nek je on tu da ga stavim pod jezik, da sam miran da se necu zabit i sta je najvaznije, da se vracam polako medu ljude, nema vise tisine...opet sam postao ono staro laprdalo koje je daaavno nasmijavalo ekipu... Ma idem dalje s terapijom.
A sta se foruma i vas, ekipo iz snova, tice,e to je prava terapija. Kazu da je uz medikamente bitna i kognitivna terapija kod psihijatra ili nesto slicno, a ja sam i vise nego to nasao u vama...ispricao sam vam svoje najskrivenije tajne, otvorio se, spreman sam pomoci bilokome (ipak, nesto covjek i nauci silne ove godine)...ma koji jebeni psihijatar!! Pa vidite da sam prvo sta sam nakon kuvanja kafice upalio komp i uletio na stranicu da vas cujem...
Ma vi ste najvazniji u cijeloj toj prici...i sad me cesto lovi uzasna dosada i bezvoljnost, ono sta me najvise ubija. A i za to je rjesenje ovaj forum...nakon pola sata s vama ja sam novi covjek, vidim koliko gorih sudbina od mene ima, prisjetim se mnogih stvari...i izguram to nekako.
Zato HVALA svima (da ne nabrajam sad imena) , Zvrky, sve sto si napisala je istina (forum rulz!!!).
Eto jedino bih htio naci negde Omara. Njegove sam postove uvijek jako volio, tip je legenda i stvarno ga cijenim... Fanatik, ako procitas ovo javi se da popijemo kaficu
Ajd ekipo odo ja, bit cu u okolini blizine

Voli vas Stvor!
My lost...and here we go again...