Nije depresija samo : ne vidim smisao zivota i mrak. to je vec teze stanje depresije i tu fala bogu niko od nas nije bioxxxana wrote: ↑Mon Oct 21, 2019 1:54 pmNisam depresivna, ono da se mracim i da ne vidim smisao i to,nije mi taj fazon, ali imam padove i da, dosadno mi je strasno, a sad ne znam ni sa cim da ubijem dosadu,jer sve ono sto bi posluzilo u tu svrhu, mi je takodje dosadno.. Uhvatim psq,odem u prirodu i tu sam svoja na svome, niti razmisljam, to me bas opusti, eto jedna stvar koja traje recimo sat i posle opet isto..
Tesko mi ke da se recimo pokrenem, ali ona pocetna faza,vec kad resim i dignem samu sebe i krenem, onda mi je lagano
Osnovni znaci pocetka su bezvoljno i snizeno raspolozenje, gubitak energije, snage.... ono sto te pre radovalo i interesovalo, sada te recimo ne interesuje itd...
To je posledica neke patnje, i onda postajemo naelektrisani anksiozni Ljuti na kojesta itd
Meni se jednom desilo, mislim da je bilo prvo skidanje sa nekih 18 godina, da nisam otisla doktoru
I tako sam bila kod kuce, propustila godinu faxa, upala u takvu depru jer nisam smela da idem u grad ( karantin) i kasno se javila doktoru,( kad sam se dovela u stanje da gledam u jednu tacku), da je hteo da me ostavi u bolnici.
Ja jos uvek trezvena pa kazem mojima, jeste li normalni da se nagledam tamo kojecega idem ja kuci, i jeeeeeedva se izvucem sa njegovom terapijom i dva puta nedeljno sam isla kod doktora na razgovore. Od tada vise ne cekam ni malo kad prepoznam sve te simptome
I Da, bitna stvar je da se sa antidepresivima,kojih ima brdo na trzistu, ne leci samo depresija nego razni poremecaji psihickog stanja, uzorkovani stresnim/traumatskim stanjem. Hemijski procesi u mozgu su totalno razbucani, i to treba srediti
Nije to nikakav bauk