Skidanje s buprenorfina - pravilan način

[PHOSPHOROS]

Pozdrav svima, ja sam iz Hrvatske i ovdje sam novi, ali podijelit ću s vama svoje iskustvo pa vi iz njega izvucite ono što hoćete.
Da vam skratim priču, s drogom sam počeo pred 19 godina, prvo bombončići, LSD, speed, sve moguće tablete(sve vrste benzodiazepina koji su bili na tržištu),barbiturati i onda je došao dop. Od svih tih tavleta i kemije sam totalno prošvikao pa mi je dop došao kao melem na ranu. Zakeljio me i iz mene napravio "normalnu" osobu koja je mogla svima reći "dobar dan". Uglavnom, kako je to s godinama postalo preskupo (naravno prodao sam sve što sam mogao i pokrao sve što sam mogao), prešao sam prvo na metadon (uzimao sam ga 2 godine), a onda na buprenorfin (subutex). E sad slijedi ona klasična priča svih nas: društo nas stigmatizira, mi počnemo osjećati krivnju i sad jedan dio nas se počne još više u tome topiti dok drugi dio pod pritiskom društva ili roditelja ode u komunu. Ja sam odlučio da se više neću "ubijati" i da hoću živjeti u miru i otišao sam u komunu.Prvi put je bilo neuspješno, jer je nisam odradio, no kasnije sam se ozbiljno odlučio zainatiti i drogi i svima i pokazati i sebi i drugima da sam čovjek i to bolji od svih njih koji su me stigmatizirali. I tako ja odradig komunu (bio sam u njoj 2 i pol godine), nije bila vjerskog karaktera,jer nisam vjernik, no to je nebitno (možda nekima i je). Vratio sam se kući, svi su bili sretni, a ja sam kao "pao s Marsa", jer teško se uklopiti u "normalni život nakon komune koja je zatvoreni svijet za sebe. Da skratim,....uklopih se ja u sve to i postadoh jedan od "njih običnih malih, jednostavnih ljudi". Našao sam posao (pokazao se radnik nad radnicima sa svim mogućim pohvalama poslodavaca), vratio se sviranju (bubnjar sam), oženio se, dobio dijete i 8 godina sam bio normalniji od najnormalnijih ljudi. Svih tih 8 godina ja sam duboko u sebi znao da sam iskusio više nego što ljudi okuse za 10 života (mislim tu i na na dobre i loše trenutke) i malo po malo čovjek se opet počne osjećati "Alien" u svijetu, neshvaćen. Da skratim, od svih tih frustracija koje su se nakupljale u tih 8 godina, ponovo sam popustio, jedino što sam bio inteligentniji pa sam znao da si zbog djeteta i obitelji ne mogu priuštiti ilegalnu drogu, pa sam si prvo nabavio tramale, a onda počeo sa subutexom (buprenorfinom) na kojem sam već 2 godine. Pokušao sam se skinuti i fakat onaj fizički/patnja dio mi nije stran jer emotivno-fizička bol mi je kao dobar dan (mazohistički sam nastrojena osoba), ali psihijatar mi je rekao jednu stvar koja mi je stvarno dala na duboko razmišljanje. Rekao je: "Zašto da se stalno patiš,....odavno ti je kemija sjebana, dobar si čovjek i otac i muž i čemu da se stalno nekome pokazuješ). Tada sam shvatio da ima pravo. Nije pitanje jel se možete skinuti sa svih sranja, jer je odgovor da možete, no zapitajte se duboko u sebi, da li je to ono što stvarno želite? Rješenje je u balansu,.......jer glupo je provesti život gazeći se i biti biljka na kemiji, ali ako vam određena doza kemije pomaže da budete normalni i sretni, čemu onda od toga bježati. Ja sam svjestan da ću možda i doživotno piti taj subutex, a ako ikad budem se i skidao, to će biti tempom koji ja smatram da treba i ako budem uopće smatrao da treba. Ljudi, ne ubijajte se drogom,...droga je tu da začini život, a ne da se njome ubijamo, to je jedino gdje smo svi pogriješili, jer smo osjećali neku glupu krivnju koju nam je društvo nametnulo. Svijet nije crno-bijel i nitko od nas nije niti svetac, niti vrag. Budite ljudi sam svim svojim manama i volite sebe kao takve i volite život.

[Ninocka]

Pozdrav svima, ja sam iz Hrvatske i ovdje sam novi, ali podijelit ću s vama svoje iskustvo pa vi iz njega izvucite ono što hoćete.
Da vam skratim priču, s drogom sam počeo pred 19 godina, prvo bombončići, LSD, speed, sve moguće tablete(sve vrste benzodiazepina koji su bili na tržištu),barbiturati i onda je došao dop. Od svih tih tavleta i kemije sam totalno prošvikao pa mi je dop došao kao melem na ranu. Zakeljio me i iz mene napravio "normalnu" osobu koja je mogla svima reći "dobar dan". Uglavnom, kako je to s godinama postalo preskupo (naravno prodao sam sve što sam mogao i pokrao sve što sam mogao), prešao sam prvo na metadon (uzimao sam ga 2 godine), a onda na buprenorfin (subutex). E sad slijedi ona klasična priča svih nas: društo nas stigmatizira, mi počnemo osjećati krivnju i sad jedan dio nas se počne još više u tome topiti dok drugi dio pod pritiskom društva ili roditelja ode u komunu. Ja sam odlučio da se više neću "ubijati" i da hoću živjeti u miru i otišao sam u komunu.Prvi put je bilo neuspješno, jer je nisam odradio, no kasnije sam se ozbiljno odlučio zainatiti i drogi i svima i pokazati i sebi i drugima da sam čovjek i to bolji od svih njih koji su me stigmatizirali. I tako ja odradig komunu (bio sam u njoj 2 i pol godine), nije bila vjerskog karaktera,jer nisam vjernik, no to je nebitno (možda nekima i je). Vratio sam se kući, svi su bili sretni, a ja sam kao "pao s Marsa", jer teško se uklopiti u "normalni život nakon komune koja je zatvoreni svijet za sebe. Da skratim,....uklopih se ja u sve to i postadoh jedan od "njih običnih malih, jednostavnih ljudi". Našao sam posao (pokazao se radnik nad radnicima sa svim mogućim pohvalama poslodavaca), vratio se sviranju (bubnjar sam), oženio se, dobio dijete i 8 godina sam bio normalniji od najnormalnijih ljudi. Svih tih 8 godina ja sam duboko u sebi znao da sam iskusio više nego što ljudi okuse za 10 života (mislim tu i na na dobre i loše trenutke) i malo po malo čovjek se opet počne osjećati "Alien" u svijetu, neshvaćen. Da skratim, od svih tih frustracija koje su se nakupljale u tih 8 godina, ponovo sam popustio, jedino što sam bio inteligentniji pa sam znao da si zbog djeteta i obitelji ne mogu priuštiti ilegalnu drogu, pa sam si prvo nabavio tramale, a onda počeo sa subutexom (buprenorfinom) na kojem sam već 2 godine. Pokušao sam se skinuti i fakat onaj fizički/patnja dio mi nije stran jer emotivno-fizička bol mi je kao dobar dan (mazohistički sam nastrojena osoba), ali psihijatar mi je rekao jednu stvar koja mi je stvarno dala na duboko razmišljanje. Rekao je: "Zašto da se stalno patiš,....odavno ti je kemija sjebana, dobar si čovjek i otac i muž i čemu da se stalno nekome pokazuješ). Tada sam shvatio da ima pravo. Nije pitanje jel se možete skinuti sa svih sranja, jer je odgovor da možete, no zapitajte se duboko u sebi, da li je to ono što stvarno želite? Rješenje je u balansu,.......jer glupo je provesti život gazeći se i biti biljka na kemiji, ali ako vam određena doza kemije pomaže da budete normalni i sretni, čemu onda od toga bježati. Ja sam svjestan da ću možda i doživotno piti taj subutex, a ako ikad budem se i skidao, to će biti tempom koji ja smatram da treba i ako budem uopće smatrao da treba. Ljudi, ne ubijajte se drogom,...droga je tu da začini život, a ne da se njome ubijamo, to je jedino gdje smo svi pogriješili, jer smo osjećali neku glupu krivnju koju nam je društvo nametnulo. Svijet nije crno-bijel i nitko od nas nije niti svetac, niti vrag. Budite ljudi sam svim svojim manama i volite sebe kao takve i volite život.

Lijep tekst, pucam. Jedino sto ti mogu reci u svoju" odbranu" je da se ja zaista ne osjecam lijepo na bupu,vise! Nije to ni zbog okoline ni zbog drustva, nego se ni fizicki ni psihicki ne osjecam dobro dok ga uzimam. Prvih mjeseci je bilo divnoo, ali kasnije ne. Sama sebi nedostajem i to je jedino razlog zasto ga zelim izbaciti.

[Ninocka]

Pozdrav svima, ja sam iz Hrvatske i ovdje sam novi, ali podijelit ću s vama svoje iskustvo pa vi iz njega izvucite ono što hoćete.
Da vam skratim priču, s drogom sam počeo pred 19 godina, prvo bombončići, LSD, speed, sve moguće tablete(sve vrste benzodiazepina koji su bili na tržištu),barbiturati i onda je došao dop. Od svih tih tavleta i kemije sam totalno prošvikao pa mi je dop došao kao melem na ranu. Zakeljio me i iz mene napravio "normalnu" osobu koja je mogla svima reći "dobar dan". Uglavnom, kako je to s godinama postalo preskupo (naravno prodao sam sve što sam mogao i pokrao sve što sam mogao), prešao sam prvo na metadon (uzimao sam ga 2 godine), a onda na buprenorfin (subutex). E sad slijedi ona klasična priča svih nas: društo nas stigmatizira, mi počnemo osjećati krivnju i sad jedan dio nas se počne još više u tome topiti dok drugi dio pod pritiskom društva ili roditelja ode u komunu. Ja sam odlučio da se više neću "ubijati" i da hoću živjeti u miru i otišao sam u komunu.Prvi put je bilo neuspješno, jer je nisam odradio, no kasnije sam se ozbiljno odlučio zainatiti i drogi i svima i pokazati i sebi i drugima da sam čovjek i to bolji od svih njih koji su me stigmatizirali. I tako ja odradig komunu (bio sam u njoj 2 i pol godine), nije bila vjerskog karaktera,jer nisam vjernik, no to je nebitno (možda nekima i je). Vratio sam se kući, svi su bili sretni, a ja sam kao "pao s Marsa", jer teško se uklopiti u "normalni život nakon komune koja je zatvoreni svijet za sebe. Da skratim,....uklopih se ja u sve to i postadoh jedan od "njih običnih malih, jednostavnih ljudi". Našao sam posao (pokazao se radnik nad radnicima sa svim mogućim pohvalama poslodavaca), vratio se sviranju (bubnjar sam), oženio se, dobio dijete i 8 godina sam bio normalniji od najnormalnijih ljudi. Svih tih 8 godina ja sam duboko u sebi znao da sam iskusio više nego što ljudi okuse za 10 života (mislim tu i na na dobre i loše trenutke) i malo po malo čovjek se opet počne osjećati "Alien" u svijetu, neshvaćen. Da skratim, od svih tih frustracija koje su se nakupljale u tih 8 godina, ponovo sam popustio, jedino što sam bio inteligentniji pa sam znao da si zbog djeteta i obitelji ne mogu priuštiti ilegalnu drogu, pa sam si prvo nabavio tramale, a onda počeo sa subutexom (buprenorfinom) na kojem sam već 2 godine. Pokušao sam se skinuti i fakat onaj fizički/patnja dio mi nije stran jer emotivno-fizička bol mi je kao dobar dan (mazohistički sam nastrojena osoba), ali psihijatar mi je rekao jednu stvar koja mi je stvarno dala na duboko razmišljanje. Rekao je: "Zašto da se stalno patiš,....odavno ti je kemija sjebana, dobar si čovjek i otac i muž i čemu da se stalno nekome pokazuješ). Tada sam shvatio da ima pravo. Nije pitanje jel se možete skinuti sa svih sranja, jer je odgovor da možete, no zapitajte se duboko u sebi, da li je to ono što stvarno želite? Rješenje je u balansu,.......jer glupo je provesti život gazeći se i biti biljka na kemiji, ali ako vam određena doza kemije pomaže da budete normalni i sretni, čemu onda od toga bježati. Ja sam svjestan da ću možda i doživotno piti taj subutex, a ako ikad budem se i skidao, to će biti tempom koji ja smatram da treba i ako budem uopće smatrao da treba. Ljudi, ne ubijajte se drogom,...droga je tu da začini život, a ne da se njome ubijamo, to je jedino gdje smo svi pogriješili, jer smo osjećali neku glupu krivnju koju nam je društvo nametnulo. Svijet nije crno-bijel i nitko od nas nije niti svetac, niti vrag. Budite ljudi sam svim svojim manama i volite sebe kao takve i volite život.

Isprvka na pucam, htjedoh napisar puocan!

[PHOSPHOROS]

Točno, to nije rješenje za čitav život, ali dopusti da se sa njega skineš tempom koji tebi odgovara. Ako to odradiš naglo i "na suho", preći ćeš u svoju sadašnju suprotnost, a to opet nije ono što si ti. Daj si vremena. Ljudi nikako da shvate da smo svi mi na ovaj ili onaj način zombiji. Netko voli junk-food, netko je prikeljen za igrice, netko je ovisan o svojoj djeci, netko o sportu, netko o crkvi,.....itd. Shvaćaš što ti želim reći.
Ne osjećaj se krivom i skidaj se lagano, a ne onako kako ti to drugi sugeriraju ili kako ti sugerira neki "ugrađeni" moralni sustav.

[ziki]

Ninocka, ne napisa ti ni iz drugog puta...
Verovatno si htela napisati poucan.

[yasujirozu]

napisa kak se ne osjća ljepo na bupu, that's the point

tebi ziki, nitko ne spori kak ti to pomaže, no utisak je da vjećini u startu donosi boljitak, no kako vrijeme odmiče, konsekvence narastaju

[Caty]

Pa da,.neki ljudi, narocito ljudi koji su veci deo zivota na drogama, ne mogu da preseku i pocnu zivot bez terapije, i za njih je valjda opet bolje to nego da uzumaju heroin

[Caty]

No uvidjam da na forumu, na osnovu duzine posta i nacina pisanja, vrlo lako moze da se zaključi ko uzima bup, ko metadon, ko dop a ko je strejt.....
Da rezimiram,
ovi na dopu tripuju da su pisci, neki zaista lepo pisu, neki pak ne... uvek tako dramaticni, poeticni etc...
Na bupu su postovi uglavnom dugacki, eto mi vazda imamo vremena za pisanje i ne mrzi nas da pisemo sve sto mislimo u tom momentu (kao ja sad ovo...)
Metadon - jos duzi postovi, neretko konfuzni, sa dosadnim ponavljanjima, uglavnom su to monolozi u kojima sami sebe ubedjuju kako je metadon super
Stret ljudi - pa oni mogu pisati krace ili duze ali uvek su surovo realni
I opet zakljucujem da su ljudi na bupu nesto najpribliznije strejt ljudima tj normalnim

[PHOSPHOROS]

Pa svatko od nas ionako priča sam o sebi i na na neki način ovo sve što pišemo drugima, pišemo i samima sebi.
Nije bit ovog foruma da se nađe neko krajnje rješenje, nego da si međusobno pomognemo sa iskustvima i viđenjima.
Naravno, sto ljudi, sto čudi.
Svaki savjet i iskustvo je dobrodošlo, a kako smo mi tkz. narkići (iako smo samo napaćene duše) malčice drugačiji od drugih, ovo je prilika da se malo podružimo, motiviramo i savjetujemo,.........zar ne?

[Ninocka]

Točno, to nije rješenje za čitav život, ali dopusti da se sa njega skineš tempom koji tebi odgovara. Ako to odradiš naglo i "na suho", preći ćeš u svoju sadašnju suprotnost, a to opet nije ono što si ti. Daj si vremena. Ljudi nikako da shvate da smo svi mi na ovaj ili onaj način zombiji. Netko voli junk-food, netko je prikeljen za igrice, netko je ovisan o svojoj djeci, netko o sportu, netko o crkvi,.....itd. Shvaćaš što ti želim reći.
Ne osjećaj se krivom i skidaj se lagano, a ne onako kako ti to drugi sugeriraju ili kako ti sugerira neki "ugrađeni" moralni sustav.

Ne znam jesi li citao moje postove.. Probala sam ja dosta puta na suvo i svaki put pukla na pet ili sedmi dan. Jednostavno nije islo. Dva mjeseca sam citala postove na ovom forumu i kasnije odlucila da pokusam kao Frajla, Noel i ostali na ovom forumu sedmicno ili koliko ja vidim da mogu da spustam oko 25% od doze. Ja sam bup uzimala kao drogu, na nos, meni to nije bila terapija ja nikad nisam bila heroinski zavisnik uh duga prica bla bla, da ne davim. Tako da sam sad na 0.75 mg . I tako uzimam u obzir i tudja misljenja ali najvise slusam svoj organizam. Do sad sam isla prelagano ali ovo spustanje sa 1 mg na 0.75 mi je pretesko palo. Tako da se jos nisam stabilizovala na toj dozi pa jos i ne znam koliko cu se tu zadrzati. Da je bup dostini pomogao to shvatam, ali ja zaista imam najgore misljenje o njemu, kad je u pitanju duze uzimanje. Kome prija ok, ko vidi da ga bup ne mijenja, vodi ok zivot , kome je psiha ok i prija mu, svaka cast. Ja prosto fobiju imam od njega od kaf sam shvatila da sam ne zavisna nego pre pre pre zavisna o bupu, i to me uzasava. To tel shvatis kad krenes da se skidas.