Noel, preduhitrio si me samo zato, jer sam cekala gore pola dana kad sam vec dobila inekciju, da se smiluju i urade mi taj fibrosken, jer dosao aparat u grad, pa bi oni sve sad malo pregledali sa njim, da vide kako radi
I onda sam dosla kuci, i surduknula se u krevet, jer sam prehladjena, i od inekcije mi jako lose bilo, i plus, nisam spavala tri dana, cini mi se. Evo muz kaze vise, ali ja msm da nisam tri dana. Kako on moze znati kad on spava?
Sto se tice tvog skidanja, ili ostavljanja antidepresiva, vrati se koji moj post unazad, gdje pisem da ako se skidas, trebao bi (ne ti, svako) odraditi to nacisto, nikakvi antidepresivi, nikakve zamjene, kao sa ovoga cu se skinuti ovim, pa onim, i napisala sam vec odavno da sam protiv antidepresiva. Naravno, kad mozak dodje do te tacke, e ona ga polako uvesti, s tim da se i njega dozira, jer kad ga prestanes piti, zna te u gadnu depresiju baciti. I zato se slazem s tobom, mada sam ja to vec pisala, ali naravno, ne ovako iscrpno i obuhvatno kao ti. Ta nervoza u nogama, i to, to prolazi brzo od antidepresiva, msm kad prestanes s njima, e sad je ono stani-pani. Jer sad krenu prave emocije, bez ikakvih pomocnih supstanci, i okidaca je milion. Ali ako covjek skonta u svojoj glavi, sta zeli, tj.ne mora ni to znati, evo ja ne znam sta hocu, ali znam sta necu, i to je dovoljno. Moj apdejt je da sam primila inekciju, kao sto napisah, i ostale mi jos 2 srijede, i poslije toga uraditi tu kontrolu, taj pcr, i tako svaka tri mjeseca godinu dana. I apdejtujem da sam jutros uzela 0.1mg, mrvu tu, i slabo se osjecam, a ne znam da li da se vracam na 0.3mg, ili da trpim, neodlucna sam. S jedne strane izdrzala sam danas, mada znam da ce mi biti jos gore, a sa drge strane, bilo mi fino zavrsiti terapiju i onda izbaciti i ovo 0.1mg sto uzimam. Uglavnom, msm da sam vec izabrala da i ako bude lose, da cutim i trpim, osim ako bas ne budem mogla podnijeti, a podnijecu. Noel, ispravna je ovo tema. Napisao si kako si se skinuo sa Suba, i neko ce procitati, i ako bude imao zelju da se skida, mozda nece sve isto uraditi, ali najvaznije da se skine. Ljudi, pisala bih jos, ali niti imam sta, niti sam nesto za pisanja, vidite po meni, smlavila me inekcija,Pozdrav ljudi, pisiste, Noel, svaka cast, sad si sto bi se reklo, svoj na svome
)
Inace, panicne napade je moja rodjena sestra pocela imati kad nam je mama umrla, i to je islo dotle da se bojala za oca, da ce njemu nesto biti, i stalno, gdje god on krene, ide i ona. Covjek je cijelu jednu skolsku godinu sjedio pred skolom u autu, ona mu uzme kljuceve, da bi mogla ici na nastavu. Onda, on je takav covjek, stariji ljudi nekako ne priznaju to, cuj panicni napad, cuj anksioznost, i sve je mislio proce samo od sebe, da bi ona odrasla, udala se, rodila dvoje djece, to opet pocelo, u stanju je bila, prodavnica joj 200metara od kuce, ona mene zove, koja sam 10km odatle, da dodjem da kupim hljeb i bubam, cigare. Kasnije sam presla zivjeti sa njom, jer je po cijele dane spavala, pa sam brinula o djeci, jer nije imao ko, a ona je sebi na svoju ruku prepisala besedin, i to pila. Na kraju su joj otkrili lupus. Zivci se nisu mogli izboriti sa tolikom kolicinom stresa, pa su sto se kaze poceli napadati sopstveno tijelo. Sad je u Americi, sa drugim muzem, pije terapiju, radi, izlazi...Ali to je bila patnja koja je trajala 15godina. Eto ljudi, toliko za sad, pisacu kad mi se bude dalo, jer kao sto sam rekla, samo sam u horizontalnom polozaju i kao da meditiram i vozim bicikl u isto vrijeme 
