Skidanje s buprenorfina - pravilan način

[noel]

.... i onda se pojave osobe koje su jos uvek na subu sa pricom da je sa suba se skinuti lakse nego sa bilo cega!

Zabraniti komentiranje svima koji nisu prošli barem 30 dana, uključujući i meni.

[noel]

mozda da probas sa antidepresivima....

Izdrzao si dobar period, sto kaze Frajla steta bi bila sad to upropastiti, a msm i da bi sam sebe isfurao kad bi to uradio.

Ma jesam na antidepresivu ali ne pomaže (za sada). Više nije ni buprenorfin u pitanju, morao je već napustiti tijelo... sad na naplatu dolaze posljednjih pola desetljeća svakodnevnog doziranja - mozak je odavno odustao od samostalne proizvodnje dopamina i dr. feel-good neurotransmitera, trebat će vremena da se to vrati u ravnotežu.

Ne planiram odustati, ne nakon svega... ali neće biti lako. Kad bi barem mogao vježbati, ali nemam motivacije otići ni do kuhinje. Dammit.

[sanela]

Sat po sat. Sve prođe. I bude bolje. Imas ovdje podrsku. Puno ljudi cita i nada se da je moguce skinuti se sa suba. Ti si im motivacija i vjeruju u tebe. Vjeruj i ti u sebe. Vec si na boljem.mjestu nego prije 25 dana.
Sretno.

[Tamara86]

Znam na sta mislis, na to sam i ja mislila. Trebace ti vremena da pocnes osjecati bilo sta, i da ti se pocne raditi bilo sta. Zato i kazu dan po dan. I kao i ljudi koji se nikad nisu drogirali, imaju 2dobra dana, pa onda bubam, 5losih...Trebace vremena, samo se trebas priviknuti malo da je sada tako, sutra mozda bude bolje, prekosutra opet malo losije, i reci sam sebi, tako je kako je za sada. Dati sebi vremena. Zato ponekad ljudi kazu, msm znam ljude koji kazu lako se meni skinuti, al ja onda ne znam sta bih od sebe, i najcesce se zbog toga i vracaju na to. Imas ljudi ovde, pisi svaki dan ako je lakse, pisi stalno. Svi smo mi ovde jer nam treba neko ko ce nas saslusati.

[noel]

Zato ponekad ljudi kazu, msm znam ljude koji kazu lako se meni skinuti, al ja onda ne znam sta bih od sebe,

Eh da sam barem u toj fazi dosade... ovo je puno gadnije, drobi i melje čitav dan, a svakim danom kao da je još mrvicu i gore... Osjećam se kao da mi je netko dušu iščupao...da mi fali dio mozga, kao pacijent nakon lobotomije. Jedva čekam stanje dosade!

Trebalo je ovo odraditi sporijim tempom, napravio sam preveliki šok za organizam - zaboravio sam napisati da mi je u akutnom dijelu kosa počela ispadati, na tone kose, trajalo je nekoliko dana ali srećom sad je to stalo. Konstantno privlačim sve infekcije i prehlade, tijelo je u baš osjetljivom stanju. Srce stalno lupa, onako kao da će iskočiti. Nemir je i dalje tu, dobri stari nemir, budim se i liježem s njim.

Kažu da se život najbolje osjeti u patnji... ako je tako, jbmti život. Sat po sat. Ajte poy.

[Tamara86]

Jebes ga, ne znam kako bi ti pomogla, samo znam da ni ovo nije zivot. Probudim se, uzmem dozu, i tako do sledece doze, a uopste me vise ni ne rade, niti mi pomazu, otupila sam na bilo kakav osjecaj, napolje kad sam izasla bez cilja nekog, da se ne krecem od tacke A do tacke B ne pamtim, I iz dana u dan, uvjeravam sebe da to tako treba biti. I onda mi padne na pamet da si ti mjesec dana bez toga, jbt, ja ne znam nikog ko je mjesec dana bez suba, i da je jos detaljno, fino svima objasnio kako je to izveo, dan po dan. Moj muz je prosle godine u februaru otisao u zatvor, na godinu dana. Prije toga je znao naravno da ce u zatvor, i sam je sebi skidao terapiju, ali nije znao kad ce, i samo su jedan dan dosli po njega bez uputnog akta, a on bio na 2mg. U zatvoru ti daju tramadol, mozda, zavisi kako kome, njemu su uvece davali leksilijum, jedan. Izasao je, nikad ga uzeo nije, a gleda kako ja uzimam. Kaze da kriza uopste nije gadna, ali da je ne zeli prolaziti ponovo, kad je uspjeo, makar iako nije bio njegov izbor, nego je morao.

[noel]

Tamara hvala ti što si me podsjetila na moj život od prije mjesec dana, to mi je stvarno trebalo. Treba ovo izdržati još malo, sve si mislim kad prođe nekih 30 dana da će stvari krenuti na bolje, a već imam planove za sljedećih par mjeseci kojima se jako veselim... Život bi sljedeće godine mogao biti mnogo drugačiji.

Evo sad navečer mi je malo bolje, ali baš zato je čudna ova kriza, dolazi i odlazi voza na sve strane, jedan tren misliš da je bolje a onda se sve brzo vrati... Nevjerojatno koliko je meni Pregabalin pomogao, totalno je zamaskirao simptome na nekoliko dana, kad je bilo najpotrebnije, do te mjere da sam pomislio da je čitava stvar gotova (ali valjda se i na njega mozak brzo navikne pa kriza probije). Definitivno novi wonder drug za krize od opijata, uopće ne mogu povjerovati da samo djeluje na GABA-u i da nema afiniteta za opioidne receptore. Kad stručnjaci za ovisnost i klinike za detox ovo pohvataju, mislim da će lijek preuzeti primat od klonidina (Catapresana) kao prva linija pomoći.

Pet godina zloupotrebe i doziranja, kao i godine heroina prije toga su morale uzeti maha i ne znam zašto sam mislio da će ovo biti lako... ali onda opet, znam da ne želim ponovo prolaziti kroz istu stvar, tako da svako zlo za neko dobro.

Još jednom hvala ti na podršci, kao i Frajli, Saneli i ostalima.

[Tamara86]

Mislim da je moja najpametnija recenica ikad bila "moras nesto dati da bi nesto dobio". Razumijem osjecaj da mislis da je gotovo, a ono se vrati. Tako je meni bilo bez Kapanola. Al opet ti kazem, jako puno si postigao, mozda ti to sad ne djeluje tako, ali evo, jos jedan dan je prosao. Kao sto ce i sutrasnji. Mozda bude bolji Mozda cak i losiji. Ali ce opet doci dan poslije. Na ovom nemas ni dan prije, ni dan poslije, ni danas, samo odredjeno jebeno vrijeme kad trebas uzeti. Jos samo malo da prodje, i moci ces se fokusirati na nesto drugo, iako bude lose, nece biti toliko lose.

[mikro]

...

[noel]

Samo da javim da je prestalo "drobit", napokon sam stigao u stanje dosade i apatije standardne nakon skidanja + još osjećam nemir u nogama, bezvoljnost, manjak energije i sve što ide uz to. Ali čini mi se da je najgore napokon prošlo, aleluja! Mjesec dana jbte.