Odlazak kod ginekologa.Ucenici na praksi-sta vec.Moja doktorica objasni zasto tabletomani ne smeju u trudnoci da piju lekove.
Ja precutim.Opet.Jesam popila te lekove-ali zar treba ceo grad da mi bruji iza ledja-to je ona...Jos klinci me gledaju-kao ccc
Trazum test za hepatitis,neda mi.Kaze za 2 nedelje svakako radim.Stanem na crtu,mora da mi da uput.Uspem da je ubedim i lepo joj objasnim.Ok.Mrzi je da napise jos jedan uput,pa spoji higijenski sa brisem itd sa hepatitisom.Kaze,ako te budu vratili ,dodji po uput.Pitam je-jer trebam da zakazem i da cekam opet 2h.Pogleda me i cuti.Ja-VISE NEMA LJUBAV I PRIHVATANJE.UDAVICU JE GOLIM RUKAMA.Brojim do 1000-i 10001 molitva ne pomaze.
Prepise mi opet neke lekove-i tu pucam skroz.Pitam je koja je cena-kaze oko 500din.
I ja joj lepo kazem da sve recepte imam kuci i da to njeno prozivanje za tabletomaniju i lekove stoji kod mene na polici i da necu vise da sakupljam recepte.
Izvadi ona rezultate krvi-kaze-malokrvna si-mozes svaki dan da popijes po jednu casu kupinovog vina.Na to se nadoveze da se ne hranim zdravo,da jasno ona vidi po nalazima koliko sam ja brizna buduca majka,moze ona da zamisli mene itd....Pricam o doktorici koja zna o apstinenciji,SVEMU-od samog pocetka trudnoce.
7 meseci me zena izuva iz cipela.7 meseci me zivu sahranjuje i podjebava AMA DOSTA.Zene ce mi doci glave zadnjih dana.Sve neke SUDINICE oko mene

Jebalo te i vino,i lekovi za 57dinara na ulici i svi tvoji recepti.NEMA PROGRAM,nema ljubav,nema apsolutno nista.Da je davim i da mi ne bude zao.Da je bacim sa sprata i da joj napravim venac od belih ruza.
3 meseca mi kutija lekova stoji na polici.Jedan jebeni lek nisam popila,ni za glavu,ni za bolove,nizasta.Ona ce da me njaka i pomera...Odlepila sam...
Moze da se desi SAD da se porodim,a ona-IMA KADE.Gde bre zenska glavo ima kade?!
Ja pukla skroz.
Izadjem i pocinjem da placem.Kazu ljudi,zene,sajtovi-HORMONI.Q hormoni.Tu nema H od hormona.Apsolutno ludilo i ne prihvatanje.
Kaze mi moja psihologicarka-znas-da si debela ugojena sosa i da imas stomak do zuba,bila bi drustveno prihvatljiva trudnica.Ovako-cak ni to ne mozes da budes.Odma si neuhranjena.
Sve u svemu,odlazim da predam neki papir majci,onda me ona saceka.Necu da pricam sa njom,necu da joj izbacujem svoje smece iz duse i glave-ona lupa vratima-ja ovakva,ovakva.Ne ljutim se na nju-zabrinuta je,ima strahove-razumem je.Nemam jednu losu emociju i jezivo me boli sto je ljuta-ali okrecem se i odlazim-tek tu mi se place-ali osecam da moram da je zastitim od sebe i svojih grubih reci-ovo je 1-5 toga sta je danas tamo bilo i do kojih reci je doslo.Sutra je krajnje testiranje,to cekamo vec 6 meseci-s tim sto sam se ja smirila-jednostavno sam nemocna-a ona-izgleda da ce biti tek kad se bebus rodi.Doduse-i ja cu biti mirna tek kad se on rodi po pitanju njega.Sad je jednostavno iscekivanje i njega i rezultata ...broje se dani.Ja i dalje mislim da sam je sacuvala,ona misli da sta god-sam trebala da joj kazem.
Secam se jedne price gde su roditelji insistirali na ,,istini ,, i onda je covek rekao:to je proslost.Da li da kazem istinu-i da ih povredim?
Nije rekao istinu.
Meni je to DIVNA stvar-sto se tice bliznjih-koliko to da ne moram ODMAH da izbacim-smece,a drugo-da jednostavno pustim da se stvari slegnu i onda lagano-tek po koja recenica da se saopsti.
Danas je bio dan -ne izlazi iz kuce.
Kraj dana je-ziva sam,cista i nadam se zdrava.NIsam nikoga udavila,opet-zao mi je majke.
Zao mi je i sto sam konstantno umorna i sto ne mogu da uzivam u ovim trenucima kad osetim tacno gde su bebusu noge,gde glava-osecam mu pokrete...I divan je osecaj kad sam ok,odmorna i kad to mogu.Ali-dobar deo dana,nedelje nisam...toga mi je jako zao...sve ovo ce proci i nikad se nece ponoviti...Samo sad sam trudna,samo sad osecam kako lupa-i jako me nervira sto sam dopustila da me doktori,sve zivo oko mene poremeti-svaki put....Zao mi je sto nisam znala drugacije-ali opet-zahvalna sam na tome sto imam.