prvi put posle svih teskih godina pise i planiram da ispricam svoju pricu "javno".
Imam 34 god. Za H sam prvi susret imao pre 8 godina. Drustvo koje je cirkalo,zatim trava,trodoni i na kraju H. Znaci classic! Tokom svih ovih godina 3-4 puta sam se lecio u Lorijen klinici. Poslednji put pre nepune 3 godine. Necu da pricam koliko je tesko psihicki preci preko izostanka svakodnevne jurnjave i nacina zivota koji je karakteristican u potrazi za H-om. Ok,prebubao sam sve to i nastavio dalje.
Pronasao sam odlican posao,dobro placen i primljen za stalno! U vezi sam sa devojkom koja mi je 10 tak godina bila drugarica i eto,spletom okolnosti su se pojavile emocije i ljubav je izasla na videlo. Zna najbolje od svih kroz sta sam prosao i kakva sam osoba. Izbegavao sam oduvek da se vidjam sa njom dok sam bio u zacaranom krugu. Neverovatno iskrena i voljena osoba!
Evo sada posle svih teskih trenutaka resio sam da progovorim i zatrazim savet od vas. Sve je bilo ok skoro 3 godine dok letos i pored odbijanja poziva "bivseg" druga nisam otisao kod njega sasvim naivno. Znam da je ipak imao plan. Izgleda da mu je lakse kad uvali jos nekoga u sranje. Prica je bila naivna a ja kao magarac pokleknem i uzmem sa njim par dimova. Trudio sam se da zaboravim na tih par dimova ali posle 6-7 dana se cujemo. Ovo je vec treci mesec od recidiva. Kulirao sam po nedelju dana ali kao sto to vec biva pocelo je kuliranje sve krace da traje. U zadnjih mesec dana se svelo na svaki drugi-treci dan. Kao po stoperici,dolazi kasalj,kijanje,nervoza zeludca i eto me. Preslab sam izgleda da se krijem (devojka ima dosta obaveza oko ucenja) i da prebrodim par dana. Primetila je i razgovarali smo par puta ali se sve zavrsilo na tome,ok,batalicu a onda prodje i tih 48 sati. Sada mislim da nismo dovoljno ozbiljno pricali i da nisam ozbiljno zatrazio pomoc od nje.
Strasno! Ne znam da li mi je bilo teze ranije kada je sve bilo ocigledno ili sada kada treba sve da razocaram ponovo. Mojim cutanjem znam da cu se uvuci previse duboko i da je razocarenje neminovno. I dalje ima dobru vezu posao-devojka-obaveze-zivot ali znam da nece biti jos dugo tako ako se nastavi.
Neverovatno koliko se posle 3 godine vrati onaj filing jurnjave i osecaja ( vise umisljenog) da moram da uzmem! Zivot mi jos uvek tece tokom kao da se nista ne desava(gledajuci sa strane) inace bi mi bila skrenuta paznja 100%!
Razgovaracu ozbiljno veceras sa devojkom i reci da ako nastavim da cu potonuti a od nje trazim samo da me saslusa i da bude svesna da se borim. Ne moze mi drugacije pomoci niti trazim. Znam da fizicki problem kod mene je manji nego sto ga ja sam sebi predstavljam i zato sam ljut na sebe!
Kako da se spustim na zemlju? Kako sebe da vratim u stvarnost da sam od kaslja i kijanja ubedio sebe da je kriza kojoj nema kraja? Od bivseg drustva stvarno nisam u kontaktu ni sa jednim (osim sa ovim koji je krajnje uporan a ja kao kreten naivan). Imam drugove sa kojima sam odrastao i koji su me posle svega prihvatili kao da se nije nista desilo. Ok,sta je bilo bilo je, teramo dalje. Nikada mi nisu prebacili! Zelim da ponovo rasterecen gledam filmove,serije,pratim moto trke i naravno igram igrice! Sad je to sve nekako sklonjeno sa strane i nikako da u meni preovlada taj osecaj kako je lepo bez H!
Kako da ublazim ove tupave simptome? Prija mi recimo surutka

Trazim od vas neki vodič misli koji ce mi biti putokaz i pravac na par dana.
Hvala narode unapred
ps.proslo je 36 sati i pocinjem da dobijam pundraće