Eritrofobija-kako živjeti s njom??

[ciel_noir]

Eritrofobija (strah pred crvenjenjem)

Eritrofobija je bolestan strah da ne pocrvenimo i javlja se usljed osobne nesigurnosti. Dakle, u pitanju je strah stidljivih osoba koje u stanovitim situacijama pocrvene i tako otkriju (odaju) svoje duševno stanje koje «kriju» od javnosti, stanje kojega se ili boje ili srame ili ne žele pokazati uznemirenost ili nelagodu koju osjećaju u tom trenutku. Događa se, naime, da eritrofobična osoba reagira crvenilom upravo iz straha od crvenila jer unaprijed očekuje da će se zacrveniti. Govor je o strahu iz očekivanja. Čim osobu zahvati strah iz očekikvanja stanje crvenjenja se neminovno proširuje – strah od crvenjenja stvara simptom, a taj simptom utječe na pojačanje straha – i tako redom. Reakcije straha se događa automatski i osoba se u toj situaciji ne može kontrolirati. Strah od crvenjenja sili osobu na izbjegavanje da bude u centru pažnje, da nastupa ili govori (pred) drugima itd. Eritrofobična osoba vjeruje da je drugi gledaju kao neznalicu i nesposobnjakovića iz čega onda proizilazi strah od crvenjenja, ali i strah od znojenja, strah od polaganja ispita i sl. Razlog broj jedan za sve te nevolje je u manjku samopoštovanja i osjećaja nesigurnosti.
Eritrofobije se mogu svrstati pod određeni oblik socijalnih fobija.

E ja bolujem od ovoga, stručna dijagnoza, ima li još neko? Stvarno mi treba pomoć, ne znam kako više da se nosim s tim. Pijem i lijekove i mislim da sam se navikla pa mi ništa puno ni ne pomažu...

[zeleni]

hej, black sky...
samopostovanje i samopouzdanje. ubise me... al ne znam kako se to popravlja. valjda sebi postavljas neke male zadatke u kojima budes dobar, pa onda polako... ne znam kako se taj problem resava
mada... ako neko ima nesto suvislo da kaze na tu temu, rado bih da cujem...
pozdrav

[ciel_noir]

Skoro sam se preselila u novi grad, u kojem nikog ne znam, a s fobijom koju imam nemoguće je upoznati nove prijatelje, tako da me i samoća satra...

Voljela bih da mi se javi neko s sličnim ili istim problem, pa da se družimo

[sunrise]

mene je sramota davno prosla i stvarno ne znam sta bi tebi rekla....ima tu par njih pametnih pa ce ti oni pomoci.....ispada da kad te stvarno bas zaboli sta netko misli o tome da se rijesis tog problema...a,da bi to mogao,moras jako biti na cisto tko si i sta si i sa time jako dobro izaci na kraj.....ispada,budi ok sa sobom i zaboli te sta drugi misle....tako kod mene funkcionira

[sunrise]

ne ovisim ni o kome,ne dugujem nikome nista,osim sebi,Bogu i mojoj curici a drugi su nebitni....da malo ojacas sebe? i da te malo manje briga sta drugi misle o tebi?

[sanela]

Dobrodošla na forum.
Socijalne fobije su dosta česte kod ljudi. Rekla si da piješ terapiju. Možeš li napisati šta piješ? Jesi li spremna da radiš na otklanjanju problema? Jesi razmišljala o razgovorima sa psihoterapeutom? Ako si sad u Zenici, imam prijedlog s kim možeš probati razgovarati. Ako želiš javi mi se na pp.

@zeleni, dobro si napisala, samopouzdanje se stiče tako što postaviš sebi zadatke i rješavaš ih jedan po jedan. Nema druge formule... svi tako radimo.

[ciel_noir]

Da , u Zenici živim sad. Pijem terapiju, ovo mi je 3. vrsta za redom, prve dvije nisu bile od pomoći...Sad pijem Deprozel 20 mg u jutro, zajedno s Lorsilanom 2,5 mg u jutro i naveče, a oko 17h pijem Eglonyl od 50 mg. Idem kod psihijatra a trebam i do psihologa po preporuci pa cu na grupnu psihoterapiju najvjerovatnije.

Mada bi meni, po mom mišljenju, najviše odgovaralo da razgovaram s nekim ko ima sličan problem ili isti...Znam da ima dosta ljudi s takvim poremećajima, ali niko neće da se javi...

[sanela]

Da , u Zenici živim sad. Pijem terapiju, ovo mi je 3. vrsta za redom, prve dvije nisu bile od pomoći...Sad pijem Deprozel 20 mg u jutro, zajedno s Lorsilanom 2,5 mg u jutro i naveče, a oko 17h pijem Eglonyl od 50 mg. Idem kod psihijatra a trebam i do psihologa po preporuci pa cu na grupnu psihoterapiju najvjerovatnije.

Mada bi meni, po mom mišljenju, najviše odgovaralo da razgovaram s nekim ko ima sličan problem ili isti...Znam da ima dosta ljudi s takvim poremećajima, ali niko neće da se javi...

Po mom mišljenju, terapija lijekovima ti baš neće mnogo pomoći. Ti piješ antidepresiv, neuroleptik i benzodiazepam, s čim se nije baš igrati, ali psihijatri i jesu tu da propisuju lijekove. Tebi bi bilo dobo da odeš kod psihoterapeuta koji ti zaista može olakšati život kroz razgovor, ali si TI ta koja treba raditi promjene u svom životu. Nijedna terapija ti u tome neće pomoći.

Sretno i budi jaka.

[ciel_noir]

Draga Sanela, poslušaću tvoj savjet Uostalom , to mi jedino preostaje...

A našla sam i finu knjigu na netu, pa ko želi, neka čita, radi se o kontroli bjesa, pretjeranih emocija i sl.
evo link : http://books.google.ba/books?id=zoaEwfG ... &q&f=false

Lijep pozdrav!

PS: I dalje važi ponuda za kafu za sve fobičare