Ramona:
Ja smatram da je ŽIVO ČUDO što se ikad, i igdje i ikako, neko dvoje ljudi uspjelo pronaći i zaljubiti JEDNO U DRUGO!!! Pa daj, zamisli čoviče - baš da se zaljubi ona u njega i on u nju?
To je to... to je ta neverovatna magija, tacno to!
Sanse da se upoznamo, da se sretnemo ON i JA...i da se PREPOZNAMO iste milisekunde, kao da smo prosla 3 zivota proveli zajedno...da se ODMAH razumemo bez reci.... da osetimo ljubav, tako strasno jaku i veliku.... te sanse su, statisticki i matematicki, kad se sve okolnosti iz nasih zivota uzmu u obzir - ravne nuli.
A desilo se.
Ne znam zasto mi se to dogodilo, cime sam ja to zasluzila.
Stvarno sam bila uverena da je nemoguce da mi se tako nesto dogodi...BAS meni...BAS tako jako... BAS to - ono pravo!
Mozda je bolje i da ne cackam gde ne treba, da ne sumnjam mnogo...nego da probam da prihvatim i uzivam u svakom trenutku prve prave potpune Srece u zivotu.
Toliko sam srecna jer imam njega da ga volim.
A i da me voli. I da sve delimo.
Toliko sam zahvalna, da ne mogu da vam opisem.
Pa, ja sam prva bila najveci ironik, cak i cinik nekada (redje)... valjda mi se zato i desili ovo...da mi zapusi usta haha.
A jako sam usamljena bila...i u gomili ljudi... i jako jako dugo.
Dovoljno dugo da se ususkam u taj osecaj i skapiram da je za mene to - to, da ce uvek biti tako.
A sada ne mogu da se nacudim i naradujem cinjenici da cu za nekoliko kratkih nedelja postati lawful wedded... da cu imati supruga...
Da je Vuk, moj buduci suprug i - moj najblizi prijatelj. Najbolji prijatelj kakvog sam samo pozeletii mogla.
Kakvog sam imala jedino jos u mom dobrom Milosu, mom Andjelu.
Milosa vise na ovoj zemlji, u ovom vremenu nema.
A neko mi je podario jos jednog Andjela, mog Vuka, koji me jako podseca na Milosa na momente. Najvise po svojoj naravi, dusevnosti, po tome kako je i koliko pazljiv, topao, pun razumevanja, saosecanja, ljubavi i podrske... a pri tom je tako JEBENO h o t ! !
HAhaha...momci, izvinjavam se! Devojke, sigurna sam da me potpuno razumete, i mene i ovaj mali outburst!
Ma, nisam mogla ni da sanjam da postoji uopste takav baja.
A da je baja - baja je.
Sva ta ljubav, neznost, saosecanje, dusevnost, toplina.... SVE to sam dobila, ali u TAKO jebozovnom paketu! Hahaha bez zezanja!
Ma, ja sam na neku foru ili sto se nekih fora tice, bas tipicna zena, ja volim, brate, da je musko - musko, if you know what I mean *wink wink*!
A moj Vuk je, ne znam kako i putem koje magije, u sebi spojio tu silnu neznost, prijateljsku... sve ono sto zeni jako treba, narocito na duge staze... spojio sa onim sto takodje zeni jako treba...haha... da se jezivo ponosi svojim covekom, i da je taj covek NEVIDJENO lozi, da je - baja.
Devojke, znate na sta mislim?
Sigurna sam da znate.
Kako je to perverzno....i prosto FUJ...loziti se na sopstvenog muza (to soon be)!!! Pa, gde to ima???
Rodjeni suprug kao Ultimate Fanstasy.... bljak! Hahaha
Momci, kao sto rekoh, izvin`te me, ali imajte razumevanja - zena sam od krvi i mesa... a trenutno i u izmenjenom stanju svesti, duha i duse... nekoliko (stotina) stepenika iznad "normale"...sto je, valjda, i za ocekivati, u ovim okolnostima.
Racunam na vase saboracko i drugarsko razumevanje, ako ne i na empatiju... volela bih da sa vama podelim i prenesem vam bar malo ove svoje pozitive i radosti koja me ovih dana ispunjava...
A onda..
Dragi MISE,
skoro da mi je suza krenula, citajuci ovaj tvoj post.
I pored duhovitih momenata, jak utisak je ceo post ostavio, i jako me je i duboko dotakao.
Pokusala sam da se stavim u tvoju situaciju, da zamislim...
Nisi dao previse informacija, nije mi najjasnije u cemu je zapravo pravi problem, o cemu se radi u odnosu izmedju tebe i supruge?
Verovatno nisi ni zeleo da bas sve izneses nama ovde?
A ako jesi, molim te pojasni malo u par reci.
Ako znas.
A mozda ni ti ne znas. A mozda treba opet da procitam post, sto cu i da uradim.
Jako me je ganuo. Narocito kad sam saznala da imas i sina!
Malog sina! Ej! Imas sina!
Pa to je....van...svega!
TO je TO! Magija!
Nemam reci, koliko me je obradovalo kad sam to citala, stvarno nemam!
Pa da si ne znam sta radio u zivotu...mora da si NESTO dobro uradio, jer si dobio najvecu nagradu - dete! Imas bebu, malog MISE-a! Zdravu, jaku, lepu bebu!
I nista drugo da ne uradis do kraja zivota, vec samo da si dobar tata svom decaku - to je Good Karma za ceo (sledeci zivot)!
Svaka cast, prijatelju, ali bas SVAKA cast!
Verovatno si u pravu i za roditelje, sigurno je da jako utice i samo nase odrastanje i okolnosti detinjstva, na to kako kasnije sagledavamo celu instituciju braka, porodice i svega ostalog.
Ali i ti uticaji mogu da idu u oba smera.
Vidis, tvoji nisu imali srece u braku, brzo su se razveli i razdvojili, otac je voleo da popije... nisu imali srecan brak, a ti se ocigledno jako trudis da ne ponovis istu gresku.
Vidim da ti je jako stalo da tvoj sin odraste u porodicnom okruzenju, u pravoj porodici, sa oba roditelja uza se.
I to jeste strasno vazno. I treba tako. Naravno, sve do trenutka kada to postane nemoguce, kada "brak" postane naziv za nasilni spoj dvoje ljudi koji vise ne mogu da se medjusobno tolerisu, podnose, da komuniciraju bez vike i vredjanja.
Mora da postoji nacin da prosto ocistis vazduh, da celu tu (makar meni? a cini se i tebi) sivu i nejasnu situaciju sa suprugom izneses na cistac, pojasnis i resis?
Mene su licno uvek najvise plasile i pogadjale te situacije i ti odnosi, kad zapravo i ne znas sta se tacno dogadja...vec nesto nagadjas...a nista se u stvari ne zna...i sve je tako nejasno i musavo i muljavo...
To me je uvek ubijalo u pojam i samo to ne mogu da podnesem.
Moram odmah sve da uradim, ra ljudski razjasnim sve, da ocistim sav mutljag. Odmah se lakse dise, cak i kad su ozbiljne, teske stvari u pitanju.
Divno je sto tvoj sin ima dobru majku punu ljubavi za njega. I istog takvog oca, ocigleno pozrtvovanog, toplog... koji ima istinsku zelju da se brine o svojoj porodici, da ih cuva i neguje...
To je jako jako lepo cuti, zaista.
A to sto si se zaljubio u svog sina...mislim da ce potrajati i "long after" nakon sto pocne da te zajebava haha... Mislim da je to ljubav za sva vremena... Drugim recima - najeb`o si, kad ga uvati pubertet! Haha salim se (nadam se).
Sto se gudre tice...posto sam tek sada saznala za ovu tvoju situaciju, reci cu ti samo ovo - ja jos uvek nemam dece. A najveca zelja mi je da ih imam. Narocito sada, kada sam nasla Ljubav svog Zivota.
Sve bih dala da ostanem u drugom stanju sada s njim.
Imas sina.
NE POSTOJI jaci i veci razlog za jedno ljudsko bice, da prestane da se samointoksinira, da prestane....sve sto ima veze s tim.
Ne postoji.
Ako nista drugo, ako ne cak ni briga za samog sebe, onda DETE, tvoje rodjeno dete, treba da stavi tacku na ceo taj zivot "pre", i da nam da posebnog elana i volje i snage i SVEGA... i da nas usmeri u potpuno drugom pravcu... da nas natera da zaboravimo na svu prljavstinu gudre.
Kao da se radi o dve ekstremne krajnosti - na jednom kraju je taj zaista smrdljivi, prljavi, crni Otrov, otelotvorenje Satane, sam djavo...u svoj svojoj ogavnoj, podmukloj, zloj, smrtonosnoj zavodljivosti i laznom osecanju srece... a sama je to nesreca...najgora nesreca...
A na drugom kraju - Zivot sam! Samo cudo MAGIJA zivota....CUDO koje si SAM napravio! Ej! Stvorio si zivot! Celu jednu (sada) malenu osobu! On je SVOJ covek vec sada! Ima svoj karakter, svoju prirodu...i brzinom svetlosti uci... Stvorio si, sa zenom koju volis (ili si je bar tada voleo), u trenutku kada ste delili najintimnije momente ljubavi, jedno ljudsko bice!
Samo pogledaj svog sina... da li postoji nesto lepse, nevinije...
Da li nesto moze da mirise lepse od bebe...od tvoje rodjene bebe...mirise na cisto...na cistotu i na mamino mleko... I blista kao sunce...
To su dve strasne krajnosti.
Vidim da si posvecen svom detetu i da zelis jos vise da mu se posvetis i da budes tu za njega.
To iskljucuje dop, sigurna sam da i sam to znas.
Ja to tako vidim.
Vidim bilo kakvu vezu s dopom kao dovlacenje najgore prljavstine s ulice direktno u cisti, sigurni dom svog deteta, koji trteba da bude makar ta jedna oaza, makar zbog njega.
Figurativno, vidim to kao prljanje i mazanje blatom njegovo belo cebence. Kapiras sta mislim?
Njemu treba njegov tata, njegov trezni i trezveni tata, koji ce mu posvetiti svu paznju, kao i do sada, koji nece dozvoliti sebi da mu opadne paznja zbog toga sto se anestezirao tamo nekim prljavim sranjem...
Treba mu tata koji ce mu, kao i do sada, radije kupiti nove benkice i igrackice, nego sto ce dati taj novac jebenom dileru.
Ocigledno je da se puno trudis, jer zelis, iz one najcistije, ocinske ljubavi.
Samo tako, majstore. Nece ni biti recidiva, dok god imas sliku svog prelepog sina pred ocima, sigurna sam.
Ako ne zbog sebe, onda zbog njega neces, znam ja to.
Stvari su sada mnogo drugacije nego da si samo u vezi sa nekom zenom, da "furate".
Sa ovom zenom si u vezi, i bices, do kraja zivota.
Ona ce uvek biti majka tvoga deteta.
I zbog toga treba da insistiras na tome da rascistite odnose, pojasnite stvari i iznesete na otvoreno sve sto nije u redu.
I zbog vas ali i zbog vaseg sina.
Oseca on sve vajbove, znam da znas to.
Nisam skapirala ni da li zivite zajedno?
Da li si stalno sa sinom ili ga nekada vidjas?
Izvini ako ii ja mnogo pitam, bas me je jako dotakla ova tvoja prica, a nemam te osnovne informacije, da povezem celu pricu i da ti kazem, ako te zanima, i moje mislenje o jos nekim tu stvarima.
Ako budes raspolozen, ako zelis, pojasni malo.
Sigurna sam da tvoj sin oseca svu tvoju ljubav, a da ti osecas i njegovu.
A to bi trebalo da je najjaci lek protiv recidiva ikada.
Od srca ti zelim da ti sin odraste u srecnoj porodici, i da ti budes srecan u svojoj porodici, kao otac, ali i kao suprug, ako je ikako moguce.
Ako ima ljubavi, tog tipa, izmedju tebe i nje.
A ako takve ljubavi nema...onda mislim da je najbolje biti - kada si vec za nekog zauvek vezan kao za najuzu porodicu, zajednickim detetom - ali kao prijatelji, najbolji prijatelji. I onda se jos vise voleti i jos bolje slagati, ako vise nema te tenzije i neispunjnenih "romanticnih" ocekivanja i zelja.
Svako dobro
Katarina S.