Meni je bilo dosta!

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: Meni je bilo dosta!

Post by joesspappa »

Servis = od engleske reci serve koja znaci posluziti, usluziti, ugostiti... bukvalno znaci sluzenje...
Prosto smo je odavno uklopili u srpski servis je upravo kao kad oteras auto na servis da ti iservisiraju, tj opsluze auto, stim sto ovde (u NA) ima znacenje sluzenje drugima.

U NA, servis je jedan od najbitnijih delova oporavka i menjanja tipicne narkomancine u coveka koji ima svrhu i smisao. Da nije servisa, mnogi ne bi nikad usli u prostorije NA. Da nije neko pre nas radio nesto nikad ne bi saznali da je moguce oporaviti se. Bukvalno sve sto je moguce da se uradi, radimo sami. Od prvog cistog dana. Iako ponekad izgleda da se sve desava potpuno prirodno, neko stoji iza toga. Neko je nesto uradio. To je servis. Neko je pre mene dosao i otkljucao prostoriju, ocistio prostoriju, poredjao stolice, napisao raspored sastanaka i zakacio na zid, izabrao ko ce da bude govornik, vodio sastanak, sakupio prilog koji nam sluzi da kupimo caj i kafu, platio prostoriju, neko je oprao case i solje, neko je pozvao obliznju bolnicu i napravio dogovor da odemo na sastanak tamo. Neko je pozvao drugu grupu i podelio sa njima iskustvo i neki problem koji imamo.
Servis je kada pokupis novog clana (novajliju) na ulici, kad mu ispricas da si se i ti drogirao i da si sad cist i kako si to izveo. Servis je kad mu das solju toplog caja. Servis je i kad uzmes telefon nekog ko je tek dosao i pozoves ga sutradan posle sastanka. Servis je kada taj isti covek koji je cist 10 dana ponudi kafom coveka koji je dosao prvi put. To je neprocenjivo iskustvo.

Servis je kad se javljas na telefon NA (u Beogradu je to +381621425123)

Osnovni servis grupe NA, kao i svakog clana ponaosob je "prenosenje poruke" zavisniku koji jos uvek pati. Ta poruka jasno kaze da svaki zavisnik moze da prestane da se drogira, da izgubi zelju za drogiranjem i da pronadje nov nacin zivota.

Ja dugujem veliku zahvalnost Narcotics Anonymous-u, za svoj zivot danas. Deo zahvalnosti iskazujem kroz servis. Sve ovo sto pisem je moje iskustvo. Ja nisam predstavnik NA, niti iznosim stavove udruzenja.

Moje iskustvo u radu na servisu je meni donelo nevidjene koristi. Upoznao sam se iz prve sa cetkom i metlom, sundjerom i krpom, internet kontaktima, bliskim ljudima iz inostranstva, razmenio puno lepih stvari sa ljudima koji su mi dragi. POSTAO SAM KORISTAN CLAN. Mozda po prvi put sam se osetio delom neceg. Neverovatno se dobro osecam kada dam nesto bespovratno i bezuslovno, nekom ko ce jednog dana to proslediti drugom. Ono sto je meni dato besplatno, ja prosledjujem dalje, isto tako besplatno... to je sve servis.
Ne samo da ne ocekujes nista zauzvrat, nego dobijas samopostovanje i postovanje drugih. Delio sam svoje iskustvo, snagu i nadu, a dobijao ljubav i prihvatanje. Jbg... fer razmena. Od narkomancine kojeg se svi klone, postao sam koristan clan drustva. Doduse i dalje se ponekad mrstim :)
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
User avatar
tamarra
Posts: 231
Joined: Mon Nov 23, 2009 4:13 pm

Re: Meni je bilo dosta!

Post by tamarra »

Joe, hvala na detaljnom objašnjenju! :) Odlično je to što ljudi imaju priliku biti aktivni članovi, činiti nešto i za druge ali i za sebe istovremeno. Sigurno da bi se malo ko osjećao tako ispunjenim da samo sjedi i sluša na sastancima. Taj servis je prava stvar!
Pozdravljam te!
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: Meni je bilo dosta!

Post by joesspappa »

LJUT...
Probudio sam se ljut... vise ogorcen, nego ljut... vise bi se jadao nego sto bi ostao u stanju ogorcenosti. Samosazaljevao bih se.
Neverovatno je koliko energije uzme jedno samosazaljenje. Neverovatno je koliko sam u stanju da se osetim prozvanim, ocajnim, manje vrednim, losim zbog jedne gluposti, zbog jednog razgovora. Sjajno je kad danas to vidim... koliko sam u stanju da od drveta napravim sumu i da se automatski izgubim u njoj. Ludilo.

Danas je prelep dan a ja bi nekom sve kosti izlomio i nahranio kerove pa bi i njih onda stavio u pastetu. Prosto danas je lep dan za umiranje. Danas je prelep dan za drogiranje i utisavanje buke u glavi...
ALI JA NE MORAM!

Hvala Bogu da imam svest o tome koliko je moja bolest jaka danas. Vuce me... pojavila se iznenada... ljutnja, bes, ogorcenost me vuku u izolaciju. Pricam o tome, dajem snagu... glumim zrtvu, osecam se nemocno a ne zelim da priznam, cedim poslednji atom snage da ostanem u ulozi zrtve. Hvala NA, sto mi je dalo alat da vidim kako ide i napreduje to ludilo. Zatvorio bih se najradje i prespavao ostatak dana. A ja odlucujem suprotno, da sednem i da napisem koju rec ovde na forumu. Pre toga sam sedeo i citao literaturu, pricao sa ljudima, pricao sa dragim osobama koje su mi dale poodrsku, HVALA. Hvala. HVALA. Hvala sto shvatam da mi danas treba pomoc i sto mogu sebi da dozvolim da je trazim.

Zahvalnost je cudo. Hvala sto sam imao gde da spavam, sto imam krevet, sto imam gde kafu da popijem. Hvala sto imam gde da dodjem. Hvala sto imam sa kim da pricam. Hvala sto imam sa kim da podelim svoje ludilo. Hvala sto imam sta da jedem. Hvala sto imam toliko svesti da znam da treba da jedem. Hvala sto imam posao. Hvala sto mogu da sednem, uzmem pet minuta samo za sebe, skontam gde sam bio, koliko sam truda ulozio i gde sam danas. Hvala sto ne zaboravljam. Hvala sto mogu da oprostim.

Hvala sto imam sina. Hvala sto je ziv. Hvala sto je zdrav. Hvala sto je lep. Hvala sto je pametan. Hvala sto je dobar. Hvala sto je mudar. Hvala - sto puta hvala sto me ne pamti u najgoroj fazi. Hvala sto mogu da vidim kako raste. Hvala sto rastem uz njega.

Ne znam, Sanela da li je ok da moj sledeci post bude samo HVALA!?
Hvala sto imam mogucnost da ne reagujem besom. Hvala sto ne moram da budem destruktivan. Hvala sto mogu da uradim nesto za nekog drugog. Hvala... Hvala sto umem da napisem rec HVALA na par jezika. Hvala... Thanks... Dank... Grazie... Gracias... Спасибо... Köszönet... Ευχαριστίες... Merci... HABLA...
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
User avatar
preispitivac
Posts: 479
Joined: Thu Dec 17, 2009 1:42 pm

Re: Meni je bilo dosta!

Post by preispitivac »

Bravo. Ne daj se
Jurim rep
User avatar
PROČITAJ ME
Posts: 865
Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
Location: bosna

Re: Meni je bilo dosta!

Post by PROČITAJ ME »

Baš tako, zahvalnost je čudo...ja se najiskrenije zahvalim ujutro kada oči otvorim i kada liježem... kada idem na spavanje posebno se zahvaljujem...
Nadjoh se brate u mnogo čemu....
Hvala tebi što si se istresao i zahvalio...
Imala sam težak dan, sama sa sobom... većina ga je protekla u blejanju u prazno...
ali hvala i na blejanju... i tebi sada... pozdrav iz hercegovine...
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
outlow
Posts: 54
Joined: Fri Jan 29, 2010 11:52 pm

Re: Meni je bilo dosta!

Post by outlow »

ma nema na cemu i drugi put... :D
josepapa,
fantasticno je to shto znash da pishesh i da izrazish svoje osjecaje,opishesh situacije u kojim se nalazish-to je veliki dar.
znash da ima dana i dana,dobrih i loshih i svakakvih,ali uvjek moci realno filtrirati stimulans koji shalje luda glava,jednako je uspjehu t.j.apstinenciji.ja se borim ponekad sa osjecajima znajuci shta necu napraaviti,ali mogao bih sve to pojednostaviti kad bih imao jasnu strategiju kako reagovati u rizicnim siruacijama.kad je u glavi najveci minus,ishod mora biti plus.vjerovatno je emocjonalna kontrola najvaznija u procesu oporavka,osim ostalih faktora.
nedaj se lafe
pozdrav
User avatar
sanela
Posts: 4007
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Meni je bilo dosta!

Post by sanela »

outlow wrote: kad bih imao jasnu strategiju kako reagovati u rizicnim siruacijama.kad je u glavi najveci minus,ishod mora biti plus.vjerovatno je emocjonalna kontrola najvaznija u procesu oporavka,osim ostalih faktora.
nedaj se lafe
pozdrav

Outlaw, ovo što si napisao i jeste najvažije u procesu održavanja apstinencije, odnosno življenja života. Prepoznati i prevazići rizičnu situaciju, a to se radi kroz kontrolu emocija i impulsa...

Pozdrav :)
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: Meni je bilo dosta!

Post by joesspappa »

[quote="sanela] Prepoznati i prevazići rizičnu situaciju, a to se radi kroz kontrolu emocija i impulsa. [/quote]

Ovo je citat iz Osnovnog teksta (basic text - narcotics anonymous):
Svaki zavisnik koji se oporavio je čudo, a da bi čudo živelo potrebno je da svesnost, predaja i razvoj traju bez prekida. Stanje bez droge je za zavisnika nenormalno. Učimo da živimo čisti. Učimo da budemo iskreni prema sebi i da vidimo obe strane svega što se događa. Donošenje odluka je u početku nezgodno. Pre nego što smo se skinuli, većina naših reakcija su bile vođene impulsom. Danas, nismo zarobljeni takvim mentalnim sklopom. Mi smo slobodni.
Tokom oporavka, od suštinske je važnosti da prihvatamo realnost. Kada to uspemo, ne moramo više da uzimamo drogu da bismo izmenili način na koji opažamo. Bez droge imamo šansu da funkcionišemo kao korisna ljudska bića ukoliko prihvatimo sebe i svet upravo onakvog kakav je. Shvatamo da su konflikti deo stvarnog života, a na nama je da naučimo kako da ih rešavamo, a ne da bežimo od njih. Oni su deo sveta stvarnosti. Učimo kako da se emocionalno distanciramo od problema. Rešavamo ono što je aktuelno i trudimo se da ne dolazimo silom do rešenja. Naučili smo da ako rešenje nije praktično, ono nije duhovno. U prošlosti smo od običnih situacija pravili probleme. Pravili smo od brda planinu. Naše najbolje misli su nas dovele tu gde jesmo. Dok se oporavljamo, učimo da se oslanjamo na Višu silu koja je veća i jača od nas samih. Nemamo sve odgovore i sva rešenja, ali možemo da naučimo da živimo bez droge. Možemo da ostanemo čisti i da uživamo u životu ako zapamtimo da živimo »Samo danas«.
Nismo odgovorni za svoju bolest, ali smo odgovorni za lečenje. Sa primenom onoga što smo naučili, život počinje da nam se menja na bolje. Tražimo pomoć od zavisnika koji uživaju u životu oslobođenom od opsesije za drogom. Da bi nam ovaj program pomogao, ne moramo da ga razumemo. Treba samo da sledimo uputstva.
Kopirao sam ovaj deo teksta iz razloga sto ne znam bolje da objasnim ono sta je meni dato. Uputstvo za "normalan" i bolji zivot.

Jedna od prvih stvari na koje sam naleteo u suocavanju sa svojim problemima je emotivnost. Emocije i impulsi koji su me UVEK vodili su bili osnovni problem pre bilo kog realnog problema. Ceo zivot pokusavam da promenim ono kako se osecam, da kontrolisem svoje osecaje i da sputavam svoju impulsivnost. Kada mi je konacno poslo za rukom, shvatio sam da imam mnogo veci problem ... drogiranje... Zanimljivo je da kad sam se skinuo, imao sam gomilu nedefinisanih osecanja koje nisam godinama osetio a sva su bila mahom ista i istog inteziteta kao i ona kad sam pocinjao. Mozda sam zaboravio kako je osecati, mozda sam ih potisnuo ali ona su tu u meni i ja ne mogu da ih kontrolisem. Tesko da postoji osoba koja moze da kontrolise ono kako se oseca. U mom slucaju, ne da ne mogu da kontrolisem osecanja, nego vise i ne pokusavam. Borim se neko vreme, racionalizujem, razmisljam o njima al na kraju krajeva, mogu samo da ih prihvatim. Mogu da ih klasifikujem i odredim koje je osecanje prisutno i da ... jbg ... radim nesto drugo dok mi osecaj koji pravi problem ne prodje.
Neprekidnim radom na sebi, dolazim do toga da budem prisutan u svakom svom trenutku, mogu da spoznam i osvestim sta i kako se osecam, pogledam koja su resenja dostupna, da prihvatim osecanja, oslobodim se strahova i ostalih nesigurnosti uz pomoc vere u VS i prijatelja, pa na tenane smirenih misli i osecaja, odlucim i delujem u korist resavanja tog problema.
Prakticno resenje je ono najbolje, kazu. Ja kazem, sa sto manje komplikacija i meni glava mirna. Rezultat ne moze da ne bude ok. Jednostavno, a desilo mi se stotinu puta do sad, da kad uradim ovako, rezultat me i ne interesuje; ja se osetim dobro samo zato sto sam sve uradio kako sam najbolje mogao. Tako mogu da uzivam radeci stvari koje nisam nikada ili nisam nikada cist. VS ionako brine o tome da moje potrebe budu zadovoljene.
I sve tako lepo napisem i super izgleda, ali u sekundi kada se javi osecaj, onaj los osecaj, nedefinisani, mene uhvati panika i bes i svasta nesto, zamagli mi se pogled i misli zamute... a onda zaista stupa na videlo odluka da verujem nekom i necem vecem od mene da moze da mi povrati zdrav razum. Jer ja imam tendeciju da zaboravljam sve ono sto za mene radi dobro. Moja glava mene oce da ubije, bre. Zato mi je potrebno udruzenje, prijatelji u oporavku, ljudi koji se JOS drogiraju, ovaj forum i sve ono sto me podseca i ispravlja. HVALA.
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Meni je bilo dosta!

Post by Vuk »

Kontrola emocija i impulsa...hmm...zvuči malo suvo i doktorski...

Jbg ako mi psiholog kaže da treba da kontrolišem svoje emocije i na njih ne reagujem njemu plus ali šta je sa mnom onda? Ako ostanem dobro, prestanem da pravim sranja, ako postanem "produktivan član društva" to je sve što me čini "normalnim". Ili nije? Ako nastavim da osećam određene stvari, proživljavam loše emocije i na njih ne reagujem postajem ipak malo šizofren, pa čak i prilično ljut. Ipak u svakoj nezgodnoj situaciji naravno da neću stajati i razmišljati šta me je nagnalo da se tako osećam već su je prepoznati, skloniti se pa tek posle razmišljati i obrađivati.

S druge strane rizične situacije i dolaze odatle što postajem šizofren, jedno osećam, drugo radim, treće mi se dogadja i nisam baš sposoban da prepoznam frku pre nego što se pojavi nego joj moram prići jako blizu kako bih bio siguran da jeste frka, a oda beđži! Odgovor za "kontroli emocija" za mene je malko dublji od ove izjave, bliže obradi nego nekakvoj kontroli, ta mi kontrola zvuči kao da se ponašam na jedan način iako to ne osećam kao prirodno, a to je u startu protiv mojih verovanja.

Emocije vidim kao neku vrstu retrovizora na unutrašnjem planu. Nešto što određenim osećajima isprati događaje koji su se dogodili bilo da oni stvarni ili imaginarni. Osećaji se mogu javljati i u odnosu na budućnost ali ipak idu u retrovizor jer se samo razmišljanje o tome ipak dogodilo. Nekome su ti doživljaju jači, nekome slabiji, nekome se pojačavaju ili smanjujus vremenom i životom koji živi. Nekome je taj retrovizor čist i jasno se vidi u njemu, nekome je prljav i zamagljen pa ga sve to ne muči previše, a nekome je odvaljen još na parkingu. Ja sam od uvek imao pojačan prijem istih pa je glupo da se pravim da sam uvek cool ako nisam, a s druge strane pokušavati da zauzdam tu silu bilo bi mi potpuno šizofreno. Tip koji ne vidi jasno u tom ogledalu u opasnosti je svaki put kada pokuša da se prestroji, može da odluči da nikada ne obilazi i to je OK, neće se verovatno slupati ali će sporije napredovati. Tip koji ne ume ni da gleda u njega ili ga jednostavno nema, a ponaša se ko da je sam na putu pre ili kasnije će se slupati sigurno. Tip koji jasno može da sagleda šta je iza njega i kada mođe da ubrza, a kada ne ipak je u prednosti ali onda ima i tu odgovornost da zaista i gleda u retrovizor.

Sve što mi se događa, uključujući i razmišljanja o stvarima koje se nisu dogodile kod mene mođe izazvati emocije. Vidim to samo kao svoju unutrašnju reakciju na svet. Ako uzmem da znam da sam bolestan i da mi je svašta nešto poremećeno nije mi problem ni da kažem da često reakcije u meni veze nemaju sa onim što se zaista i događa u životu. Neke od najsnažnijih destruktivnih emocija poput straha, mržnje, besa, ljutnje, nemira doalze iz potpuno nerealnih izvora, iz moje glave. Najčešće su postaknuti strahom, nesigurnošću, samocentriranošći, samoživošću, posesivnošću ili očekivanjima. Kada stavim lošu emociju koju proživljavam u kontekst toga iz koje moje karakterne osobine potiče mogu da sagledam i njeno realno uporište. Često ovo uporište nestaje kada vidim da ono što osećam polazi samo od moje želje da vladam svetom ili od ubeđenja da sam najpametniji, da zaslužujem samo najbolje itditditd....Nije teško niti komplikovano s obzirom da sam opremljen alatima da to uradim, samo mi treba voljnosti da iskreno priznam kako stoje stvari i otvorenosti da skapiram da može i drugačije nego što je bilo do sada.

Ne mogu da odlučim da ne osećam, a odbijam da se pravim da ne osećam, ono što mogu da uradim jeste da obradim svoja osećanja, da odlučim da se zaista iskreno preispitam. Nekada je potrebno samo delić sekunde, nekada potraje i danima ali jedno je sigurno - za mene radi. Samo u sumanutim i opasnim situacijama zaista treba da zauzdam osećanja i zapalim sa lica mesta ali, gle čuda, od kako se redovno preispitujem i učim o sebi takve se situacije ne dešavaju. Najteže mi pada dilovanje sa time kada uključuje meni bliske ljude. Tada jednostavno treba da sebi dam prostora da se preispitam, ne mora da bude veliki vremenski ili prostorno veliko i daleko mesto, može da bude i samo tačka u glavi i u momentu kada se iskreno preispitam kako bih uvideo zašto se osećam tako. Skoro uvek loša osećanja su produkt mog mind set-a podešenog da bude povređen i skoro nikada nisu efekat koji je došao spolja bez mog pristanka (ma koliko on mali bio). I dobra osećanja ako su intenzivna mogu biti opasna za mene. e znači to da ne treba da osećam već da isto tako treba da se preispitam odakle dolaze i da li se iza njih kriju oćekivanja ili želje koje to kasnije mogu pretvoriti u negativnu silu. Ako je tu sve OK mogu ad se opustim i uživam u svojim dobrim osećajima.

Jbg, veliki deo, sigurno najveći, mog rada na koracima upravo se tiče osećanja i energije pa otuda malo preterah sad s pisanjem...ali ako samo jedan nađe nešto korisno vredelo je, a ako čak ni to - opet je vredelo jer sam sebe podsetio kako funkcionišem i da se većina mojih loših osećanja događa upravo kao reakcija na stvari koje se nikada nisu dogodile.
Moon child
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: Meni je bilo dosta!

Post by joesspappa »

Jako mi je drago sto je Novi sad dobio novu Nadu i veliki pozdrav prijateljima u Austrougarskoj. Cestitam.. :)

Ovo je jedan od boljih vikend-ekskurzija koje svesno pamtim i definitivno jedna od najcistijih i najlepsih proslava prvog maja u mom zivotu. Po kolicini unete hrane verovatno i jedan od najkaloricnijih :) No, to se valjda podrazumeva u zemlji Srbiji.
Ono sto se ne podrazumeva u zemlji Srbiji je... ma koga zabole za politiku...

Pricacu o sebi.
U subotu, 1-og maja je bilo tacno tri godine od kako sam se zadnji put uradio dopom i tacno 2 godine od kako mi sam prestao da pijem blokatore. I dan kada sam ceo dan proveo sa prijateljima i sa klincem u prirodi. Oporavak... je cudo. Zivot "bez" je neverovatan i hvala vam prijatelji dragi sto ste bili uz mene i za mene.
Bas nesto razmisljam, nema puno ekipa koje se skupe ovako kao mi, spontano, bez zurbe, jurbe, sa svih meridijana i sa razlicitim stilovima zivota i uklope se u jedno divno druzenje i usput se bave prenosenjem poruke. Srecni, zadovoljni, slobodni...
Taj Novi Sad u petak i taj prvi sastanak u sjajnom prostoru je zaista nesto fascinantno. Hvala vam svima koji ste bili i zelim vam da istrajete... i da dolazite. Meni je taj Novi Sad i ovog puta ostao u lepom secanju, video sam dosta poznatih ljudi, neke nove prijatelje upoznao aliiiiiiii devojke su vam fantasticne. Jeste, da Beograd ima svojih lepotica i zverki ali nekako mi je NS sto se tog dela tice... bas novi...
Subota je opet bila fascinantna na svoj nacin, mnostvo poznatih faca opet sa svih prostora se okupila i ucila sve ono sto moze da zatreba u oporavku. U normalnom zivotu. Mi narkomani, ko narkomani, kauboji smo imali svojih "potreba"... kafa i sokova, i po dve vecere pride... zaista neverovatno koliko hrane nestane u prisustvu 10 zavisnika...
Uzivao sam zaista sa sinom i sa prijateljima u svakom trenutku... nemam ni jednu jedinu zamerku na organizaciju i plan Vise sile da uzivamo. Nadam se samo da ce i "dijeta" biti u njenom planu.
Ono sto jos zelim da kazem je da od ponedeljka idem u bolnicu. Nakon 2 godine od povrede, konacno idem na operaciju kolena, tako da cu, ako bude interneta cesce boraviti ovde i verovatno imati vise inspiracije da pisem. Do tad vas pozdravljam i zahvaljujem svima... idem sad jos malo da uzivam u slobodi :)
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
Post Reply