Pozdrav svima! Ljudi uspječete samo treba vjerovat! Moja priča ide ovako:Heron nikad nisam probao jer mi se zgadio kad sam vidio dokle su dogurali ljudi koji su bili navučeni ili do groba ili roba! Međutim ni ja nisam bio ništa daleko od njih, zato su mi bobe,speed i koka totalno sjebali mozak.Standardna priča ja "fin" upadnem u loše društo počnem pušikat travu ubjeđen da nikad neču probat ništa jače, nakon 6 mjeseci intenzivnog napušavanja i alkoholiziranja odem na prvi techno party u svom životu do tad sam samo narodnjake furo,techno nit sam kad slušao nit me kad privlačio, i tako ti ja na tom partyu sa ekipom maznem prvu bobu
dalje vam netrebam pričat kako sam se proveo, ti zvukovi i ta euforija, prva špica ta dobrota ma "prekrasno"! Od te noči postao sam opsjednut technom, fin dječak koji je slušao narodnjake preko noči se pretvorio u rejverskog manijaka! I tako sam partyo 2god.non stop bobanje,šmrkanje dilanje mi postali sastavni dio života,dok se nisu počeli javljat psihički problemi! Bez droga više nisam mogao normalno funkcionisat,i tad sam vidio da je vrag odnio šalu i odlučim da prestane sa tim sranje. E onda tek počinju problemi,droga me je dovela do tog da sam fasovo:poremečaj ličnosti,socialnu fobiju,depresivni poremečaj a da ne spominjem oštečenje pamčenja i memorije! Vi koji ste proživjeli ova sranje znate kakve su to muke i jade! Skroz poludio uopšte nisam mogao normalno funkcionisat,kad pričam počnem mucat kad izađem u grad sve zapinjem po ravnom, na kafu nisam mogao izač, tako da sam se totalno povukao u sebe! Razjebem posao razjebem dugu vezu sa djevojkom ma sve sam razjebo samo da nemoram nigdje izlazit! Po vazdan ili bi spavao ili bi sjedio i gledao u jednu tačku. I tako skontam da se ubijem,bolje se ubit nego živjet sa ovim sranjem, i tako fino nabavim pištolj napišem oproštajno pismo stavim ga u usta
i prvo što mi je palo na pamet ako se ubijem ode na puno gore mjesto DŽEHENEM(pakao) e tek sam tamo najebo. Tako da odlučim svim silama spasit ovo malo duše,sjednem za internet i nabasam na slična iskustva,i tad sam počeo osječat olakšanje kad sam vidio da nisam sam u tim sranjima! Al za razliku od mene svi su išli kod psihiča koji im je fino propisao lijekove i koji su se lagano liječili! Pošto živim u manjem mjestu jednostavno nisam ni pokušavao nači psihiča jer zadnje što bi volio da se sazna je to da sam lud
! I tako počnem piti razne ljekove, sve na svoju ruku,tako da sam se opet počeo drogirat samo ovaj put "legalnim supstancama" u početku apaurini za smirenje, lexaurini,xanax,taxilin, i na kraju počnem uzimati antidepresiv seroxat koji mi je dosta pomogao međutim kad sam ga prestao uzimat,opet sam se vratio na početak sa još jednom depresivnom epizodom samo puno gorom, i to je tako trajalo pola godine kad se ima para popravim se seroxatom pošto je malo poskup kad nemam love kriziram uz sve te jebene poremecaje,na kraju sam morao dignut kredit odem u sarajevo i platim najboljeg psihijatra kod kojeg idem i danas i koji me puno pomogao propisao mi novi lijek koji me je digao iz mrtvi,on mi je samo bio štaka za daljne promjene jer jebiga dok sam sebi ne pomogneš djaba ti ljekovi,tako da sam se posvetio stvarima koje me nikad nisu zanimale počeo sam čitat knjige,bavit se sportom, meditacijom koja mi je dosta pomogla čak i yogu prakticiram a najviše mi je pomogla vjera u dragog Allaha. Još se uvjek nisam 100% izlječio imam manji problema u komunikaciji al sve u svemu ide na bolje. Zato ljudi vjerujte u sebe i u čuda i čuda če se počet događat.Volio bi da se javite vi sa sličnim iskustvima jer zajedno smo jači!!!
