Ja sam se radi ljubavi ( i to nesretne) počeo drogirati, jer droga je ubijala one osječaje ljubavi. Toliko sam volio, da jednostavno nisam mogao da zamislim ni jedan dan bez njenog poljubca, toplog zagrljaja i maženja. Kada smo prekinuli kao da mi je neko odsjeko pola tijela, bolilo me je sve od duše, srca, ponosa .......
I tako, ja evo već 6 godina kako nikome ne dozvoljavam da mi se priblizi, nijednoj ženi ne vjerujem a čak sam i ubjeđen da ljubav vise ne postoji. Da upravo tako, šest godina kao šest sati prođe. I kako vrijeme prolazi, sve vise i vise sam uvjereniji da nikad necu sresti moju slilčnu dusua, mada evo svi govore "Čekaj naletiče kada se najmanje nadaš".
Nadao se ja ili ne nadao ja znam da cu uvijek biti sam, a volio bi iskreno da postoji negdje moja srodna dusa.
Kada bi nasao MOJU LJUBAV, PRESTAO BI SA SVIM.
PRESTAO BI SA SVIM TABLETAMA, MA NE BI NI " KOFAN" UZEO, MAJKE MI.Kako je lijepo kada živiš, radiš i boriš se za nekog i za nesto.
Šta cete nije svima ista sudbina.
