Nil Gejmen "Knjiga o groblju"
Odlomak koji se meni sviđa:
- Znači, ljudi sahranjeni s druge strane ograde su loši?
Sajlas podiže savršenu obrvu. - Mm? O, nipošto. Ček' da se prisetim, odavno nisam tamo zalazio. Ali ne sećam se nikoga ko je bio naročito zao. Seti se, u minulim vremenima mogli su da te obese zbog krađe jednog jedinog šilinga. A oduvek postoje i ljudi kojima život postane toliko neizdržljiv da poveruju kako je najbolje da ubrzaju svoj prelazak u naredni vid postojanja.
- Misliš, ubiju se? - upita Iko. Bilo mu je osam godina, upijao je i opažao sve oko sebe, bio je ljubopitljiv i nimalo glup.
- Svakako.
- Da li im uspeva? Jesu li srećniji kad su mrtvi?
- Ponekad. Uglavnom ne. Baš kao i ljudi koji veruju da će biti srećniji ako odu da žive negde drugde, ali potom shvate da to tako ne ide. Gde god da odeš, vodiš i samog sebe. Ako shvataš na šta mislim.
