Suboxone - zamjena droge za drogu?

[MaXX]

Pozdrav,

primijetio sam da se cesto,sto na ovom forumu,sto na netu inace povuce prica o substitucijskim terapijama,prvo Metadonom, a sada u skorije vrijeme i Suboxonom,neko kaze kako to valja,neko kako to nije dobro i da se jedna droga mijenja drugom drogom.Obzirom da sam na Suboxonu vec nekih 6 mjeseci zelio bih se malo pozabaviti ovim pitanjem,malo sam istrazivao,citao,a iza sebe imam ovisnost koja traje nekih 15-20 godina i protiv koje se borim,tako da imam i prilicno iskustvo.Ne insistiram da sam u pravu,ne pokusavam nikoga ubijediti u nesto - ovo je cisto moj pogled na stvari,nakon svih ovih godina ludila a Sanela me je onako malo "zamislila" vezano za cijelu stvar pa ovako...

Narkomaniju,tj ovisnost ljudi cesto ne dozivljavaju kao pravu bolest,na to se vise gleda kao na neki covjekov hir ili slabost,na nesto na sta se navodno moze uticati,izbjeci ili jednostavno izlijeciti.
Prava istina je da je ovisnost nasljedna,genetski,neke od clanaka na nasem jeziku mozete procitati na :
http://dnevnik.hr/vijesti/znanost-it/zn ... jedna.html
ili jednostavno ukucajte u Google-u "Ovisnost je nasljedna".
Za clanke na Engleskom mozete citati recimo:
http://www.addictionsandrecovery.org/is ... isease.htm
ili ukucajte u Google-u "drug addiction genetic predisposition"

To zasto neki mozgovi razviju ovisnost u pravom smislu te rijeci je jos uvijek nejasno ali to da postoje genetske predispozicije da neko bude ovisan je dokazano.I nije pitanje da li je ovisnost bolest,to je u svijetu vec odavno definisano i jasno,naravno da jeste i kao takva se tretira na odredjene nacine,neki od njih se primjenjuju i kod nas i tu dolazimo do onoga o cemu zelim napisati par stvari tj o lijecenju Suboxonom.

Na jednoj drugoj temi sam napisao nesto u kontekstu da sam ovisnost uporedio sa dijabetesom,u smislu da kazem kako je uzimanje lijeka i vise nego logicna opcija,jer se za svaku bolest koristi neki lijek,bar za one koje su nam poznate.Tu dolazimo generalno do problema koji se javlja kod nas i generalno kad se prica o lijekovima za ovisnost - iz nekog razloga ljudi misle kako to nije potrebno,kako organizam moze bez toga,kako se jedna droga mijenja drogom drogom i kako je substitucija nesto sto treba kratko da traje,kako Metadon i Suboxon treba izbjegavati.

Ovo bas i nije u skladu sa onim sto znamo o ovisnosti-kada se vec razvije bolest,koja je definisana kao bolest i treba da se tretira kao takva-odakle uopste ideja da je uzimanje lijekova pogresno?Odakle uopste ideja da organizam moze funkcionisati bez lijekova?Moze li vas funkcionisati bez lijekova kad ste stvorili ovisnost?Moj ne moze,upadnem u krizu!
Ako se uzme samo u obzir da je ovo kako smo rekli bolest,da je nasljedna i da genetika igra ulogu onda savrseno jasno dolazimo do mnogih objasnjenja,recimo:
-zasto ljudi,koji su izuzetno talentovani,pametni,sposobni i sa cijelim nizom nekih divnih osobina pocinju se drogirati?
-zasto je tako tesko prestati?
-zasto se osoba u ogromom broju puta u nekom periodu svog zivota vrati na drogu,napravi recidiv?
-kako se neko i poslije 15 godina komune opet pocne drogirati?
i za jos mnogo slicnih pitanja odgovor je:zato sto ima genetske predispozicije da razvije bolest ovisnosti i kada je razvije to ostaje dozivotna bolest.Ali je bolest koja se moze tretirati i sa kojom se moze ziviti.

Medicina kaze kako se,kod korisnika droga i alkohola desava da se stvore odredjene veze u mozgu koje uticu da osoba stvori ovisnost i da se takav mozak onda logicno genetski replicira na potomke i studije kazu kako je 8 puta veca vjerovatnoca da ce dijete ovisnika biti i samo ovisnik http://www.addictionsandrecovery.org/is ... isease.htm
i cak se i u Time-u govori o tome:http://www.time.com/time/magazine/artic ... 36,00.html

Kod nas ce se dijabetes,visok krvni pritisak,ili rak pluca smatrati bolescu,za koje je opravdano uzimati lijekove dokle god je to potrebno-ali za ovisnost se nece reci cak ni da je bolest,a o uzimanju lijekova da ne pricamo,tu se non stop provlaci neka misao kako "ovisnik ima izbor".Postojanje izbora ima kada covjek nije ovisan i to mi koji smo ovisni manje-vise svi razumijemo i ne preispitujemo,jer onoga momenta kada shvatimo da smo ovisni mi MORAMO uzeti lijek,da bi nam bilo bolje.Covjek koji ima izbor ispadalo bi da nekako ne mora uzeti lijek(ili opijat),ima izbor zar ne?Kako to onda da mi moramo?Gdje je izbor?Nije li upravo nedostatak izbora jasan pokazatelj da smo razvili bolest?Pa ne moze biti i jedno i drugo,ne moze biti da imas izbor ali eto kao ti neces da odaberes drugacije i niko nece,ne zeli.Nazalost,istina je da NE MOZE,to je upravo bolest ovisnosti!

Kad sam se vec dohvatio dijabetesa,znamo da se on cesto moze izbjeci,tako sto cemo regulisati ishranu.Krvni pritisak isto tako mozemo regulisati ishranom.Rak pluca uglavnom necemo dobiti ako ne pusimo.Koliko je lakse regulisati ovo sa hranom i pusenjem od ovisnosti?Koliko je vama ovisnicima lakse nesto prestati jesti ili recimo pusiti i da li je to lakse nego ne uzimati drogu? Meni definitivno jeste a ipak ispada kako su ovo sve bolesti koje su puno teze od ovisnosti i za koju svaku je ispravno uzeti lijek-ali za ovisnost je to nekako mijenjanje droge sa drogom.Kako je ispravno za jednu bolest uzimati lijekove a za drugu ne?Kako to da bas za onu koja je mnogo opasnija i rezultira sa mnogo vecim brojem smrtnih slucajeva lijek dovodimo u pitanje?

Ono sto meni izgleda je da kod nas prije svega ne postoji adekvatno znanje za tretirenje ove bolesti,odatle se i misli da se to tako lako moze prestati,da su lijekovi uvijek samo drugi izgovor za drogiranje i u situaciji kada nam vecina omladine umire najvise od droge(ne samo kod nas nego i u svijetu) nikako ne nailazimo na adekvatno razumijevanje i pomoc kada je ovisnost u pitanju,nekako je tabu tema.

Suboxon se sastoji od buprenorphina i naloxona.Buprenorphin je aktivni sastojak i on se veze za mozdane receptore,na koje se vecu i opijati.Obzirom da se on jace veze za receptore nijedan opijat ne uspjeva doci do receptora-zato se,u slucaju da ga uzmemo dok smo pod dejstvom narkotika odmah nalazimo u krizi,jer se kao sto rekoh on jace veze za receptore.Stimulacija tih receptora je ono sto daje osjecaj zadovoljstva i za razliku od opijata on ima ograniceno djelovanje-znaci stimulise receptore do odredjene granice,ne postize se dejstvo da "sto vise lijeka znaci da si vise spucan" kao sto je to slucaj sa opijatima.Dokle god su ti mozdani receptori (takozvani MU receptori) stimulisani oni oslobadjaju endorfin i dokle god ima endorfina nema bolova,nema krize.
Naloxon je dodatna komponenta i sluzi da se Suboxon ne bi zloupotrebljavao,bar je zvanicno objasnjenje tako i kaze da se nalokson ne osjeti dokle god se lijek uzima kako treba (stavljanjem tablete pod jezik).Mada,u praksi je ovo djelimicno tacno,ovisnici imaju nacina da zloupotrijebe ovo ali o tome vec ne bih pisao,neka ostane samo kao informacija.

Konkretno sto se tice Suboxona sam istrazivao i nasao da lijek ima znacajan uspjeh u tretiranju ovisnosti,ali to nije nesto sto ce izlijeciti ovisnost.Ali sustina je da se ovisnost ne lijeci.Ovisnost se tretira,bas kao sto se vecina bolesti u medicini tretira i ne lijeci,to su procesi koji traju,pa nekad i cijeli zivot.Odatle-smatram da uzimanje zamjenske terapije ispravno,potrebno i da se uistinu treba pridrzavati onoga sto kazu i sami doktori:da vrijeme trajanja uzimanja Suboxona nije definisano,da je individualno i ono moze biti citav zivot:http://buprenorphine.samhsa.gov/about.html

Na svakome je naravno da odluci za sebe,ja ne kazem da treba ostati na tome do kraja zivota-moja poenta je da je ovo punooo kompleksnije pitanje i na bolest ovisnosti se prije svega treba gledati drugacije a onda i na substitucijske terapije.Puno je vise ovdje od "zamjene droge za drogu",uz ove lijekove i psiholosku pomoc u sklopu ovih terapija covjek uistinu ima sansu da se izvuce,normalizuje svoj zivot i pobijedi ovisnost u onoj mjeri u kojoj mu treba kako bi vodio normalan zivot.Ljudi koji 15-20 i vise godina nisu dana proveli da se ne moraju snalaziti i prolaziti pakao odjednom pocinju gledati na druge oko sebe,upisuju skole,faksove,pocinju raditi,udaju,zene se i imaju djecu - a to nikad ne bi mogli da su drogu zamijenili drogom.Na kraju krajeva suboxon nema niti jednake sastojke niti jednako djelovanje kao bilo koji opijat,njegova jacina jeste velika ali hemijski je slican heroinu koliko i analgin.

Ako vam pomaze i uspije vam vratiti zivot-budite sretni i zahvalni,a ako vam ne treba ni on onda ste presretna osoba i upravo ste izgubili vrijeme citajuci nesto sto vam je totalno nebitno

[pop@j]

Vozdra Maxx, kad sam već "izgubio" dio vremena čitajući, mogu još malo pokušavajući nešto napisati

primijetio sam da se cesto,sto na ovom forumu,sto na netu inace povuce prica o substitucijskim terapijama,prvo Metadonom, a sada u skorije vrijeme i Suboxonom,neko kaze kako to valja,neko kako to nije dobro i da se jedna droga mijenja drugom drogom.Obzirom da sam na Suboxonu vec nekih 6 mjeseci zelio bih se malo pozabaviti ovim pitanjem,malo sam istrazivao,citao,a iza sebe imam ovisnost koja traje nekih 15-20 godina i protiv koje se borim,tako da imam i prilicno iskustvo.Ne insistiram da sam u pravu,ne pokusavam nikoga ubijediti u nesto - ovo je cisto moj pogled na stvari,nakon svih ovih godina ludila a Sanela me je onako malo "zamislila" vezano za cijelu stvar pa ovako...

Nakon 15 godina ovisnosti, ne bi smio izostaviti jednu od najvećih ako ne i najveću manu opijata: TOLERANCIJU!!

Narkomaniju,tj ovisnost ljudi cesto ne dozivljavaju kao pravu bolest,na to se vise gleda kao na neki covjekov hir ili slabost,na nesto na sta se navodno moze uticati,izbjeci ili jednostavno izlijeciti.
Prava istina je da je ovisnost nasljedna,genetski,neke od clanaka na nasem jeziku mozete procitati na :
http://dnevnik.hr/vijesti/znanost-it/zn ... jedna.html
ili jednostavno ukucajte u Google-u "Ovisnost je nasljedna".
Za clanke na Engleskom mozete citati recimo:
http://www.addictionsandrecovery.org/is ... isease.htm
ili ukucajte u Google-u "drug addiction genetic predisposition"

Hrabro za jednog roditelja. Maxx imašli brata ili sestru, ako da li su i oni ovisni?

To zasto neki mozgovi razviju ovisnost u pravom smislu te rijeci je jos uvijek nejasno ali to da postoje genetske predispozicije da neko bude ovisan je dokazano.I nije pitanje da li je ovisnost bolest,to je u svijetu vec odavno definisano i jasno,naravno da jeste i kao takva se tretira na odredjene nacine,neki od njih se primjenjuju i kod nas i tu dolazimo do onoga o cemu zelim napisati par stvari tj o lijecenju Suboxonom.

Ovisnost je definisana kao bolest između ostalog zato što jedan tako inteligentan momak kao ti otvara ovake teme, i da idiot koji je u stanju za "drogu" slijepoj ženi otrgnunt naušnice sa ušiju ne bi formalno-pravno mjesto u ustanovi završio viseći na banderi.

Na jednoj drugoj temi sam napisao nesto u kontekstu da sam ovisnost uporedio sa dijabetesom,u smislu da kazem kako je uzimanje lijeka i vise nego logicna opcija,jer se za svaku bolest koristi neki lijek,bar za one koje su nam poznate.Tu dolazimo generalno do problema koji se javlja kod nas i generalno kad se prica o lijekovima za ovisnost - iz nekog razloga ljudi misle kako to nije potrebno,kako organizam moze bez toga,kako se jedna droga mijenja drogom drogom i kako je substitucija nesto sto treba kratko da traje,kako Metadon i Suboxon treba izbjegavati.

Kad se dijabetičaru uskrati uzimanje lijeka, njegovo se stanje kroz izvjestan vremenski period sigurno neće popraviti, čak naprotiv za razliku od ovisnika. Tako da je jako neukusno povlačiti takve paralele.

Ovo bas i nije u skladu sa onim sto znamo o ovisnosti-kada se vec razvije bolest,koja je definisana kao bolest i treba da se tretira kao takva-odakle uopste ideja da je uzimanje lijekova pogresno?Odakle uopste ideja da organizam moze funkcionisati bez lijekova?Moze li vas funkcionisati bez lijekova kad ste stvorili ovisnost?Moj ne moze,upadnem u krizu!

Svako novo unošenje droge u organizam je ustvari samo odgađanje (krize) vračanja u stanje hajmo reći neke defaultne vrijednosti.

Ako se uzme samo u obzir da je ovo kako smo rekli bolest,da je nasljedna i da genetika igra ulogu onda savrseno jasno dolazimo do mnogih objasnjenja,recimo:
-zasto ljudi,koji su izuzetno talentovani,pametni,sposobni i sa cijelim nizom nekih divnih osobina pocinju se drogirati?

Iz radoznalosti i nikad ne bi prestali da je inicijalna doza dovoljna iz dana u dan. Što nas opet vrača na toleranciju.

-zasto je tako tesko prestati?

Na ovo pitanje ti jedino znaš pravi odgovor.

-zasto se osoba u ogromom broju puta u nekom periodu svog zivota vrati na drogu,napravi recidiv?

Zato što osoba po defaultu pamti lijepe trenutke a ružne potiskuje. A možda je posjeti i onaj ludi nijemac, ko će znati.

-kako se neko i poslije 15 godina komune opet pocne drogirati?

To bi trebao odgovrit nekog ko je 15 godina proveo u komuni i opet se počeo drogirati. Osobno prvi put čujem za takav slučaj. (5 godina je rekord za koji znam a pretpostavljam da znam i razlog ali ne bi o tome)

i za jos mnogo slicnih pitanja odgovor je:zato sto ima genetske predispozicije da razvije bolest ovisnosti i kada je razvije to ostaje dozivotna bolest. Ali je bolest koja se moze tretirati i sa kojom se moze ziviti.

Biip, pogrešan odgovor. Tačan odgovor glasi: da ona ženturača nije ubrala onaj plod uz pomoć njenog čo'eka mi bi danas svi živjeli u svijetu u kojem nema bolesti.

Medicina kaze kako se,kod korisnika droga i alkohola desava da se stvore odredjene veze u mozgu koje uticu da osoba stvori ovisnost i da se takav mozak onda logicno genetski replicira na potomke i studije kazu kako je 8 puta veca vjerovatnoca da ce dijete ovisnika biti i samo ovisnik http://www.addictionsandrecovery.org/is ... isease.htm
i cak se i u Time-u govori o tome:http://www.time.com/time/magazine/artic ... 36,00.html

Kod nas ce se dijabetes,visok krvni pritisak,ili rak pluca smatrati bolescu,za koje je opravdano uzimati lijekove dokle god je to potrebno-ali za ovisnost se nece reci cak ni da je bolest,a o uzimanju lijekova da ne pricamo,tu se non stop provlaci neka misao kako "ovisnik ima izbor".Postojanje izbora ima kada covjek nije ovisan i to mi koji smo ovisni manje-vise svi razumijemo i ne preispitujemo,jer onoga momenta kada shvatimo da smo ovisni mi MORAMO uzeti lijek,da bi nam bilo bolje.Covjek koji ima izbor ispadalo bi da nekako ne mora uzeti lijek(ili opijat),ima izbor zar ne?Kako to onda da mi moramo?Gdje je izbor?Nije li upravo nedostatak izbora jasan pokazatelj da smo razvili bolest?Pa ne moze biti i jedno i drugo,ne moze biti da imas izbor ali eto kao ti neces da odaberes drugacije i niko nece,ne zeli.Nazalost,istina je da NE MOZE,to je upravo bolest ovisnosti!

Kad sam se vec dohvatio dijabetesa,znamo da se on cesto moze izbjeci,tako sto cemo regulisati ishranu.Krvni pritisak isto tako mozemo regulisati ishranom.Rak pluca uglavnom necemo dobiti ako ne pusimo.Koliko je lakse regulisati ovo sa hranom i pusenjem od ovisnosti?Koliko je vama ovisnicima lakse nesto prestati jesti ili recimo pusiti i da li je to lakse nego ne uzimati drogu? Meni definitivno jeste a ipak ispada kako su ovo sve bolesti koje su puno teze od ovisnosti i za koju svaku je ispravno uzeti lijek-ali za ovisnost je to nekako mijenjanje droge sa drogom.Kako je ispravno za jednu bolest uzimati lijekove a za drugu ne?Kako to da bas za onu koja je mnogo opasnija i rezultira sa mnogo vecim brojem smrtnih slucajeva lijek dovodimo u pitanje?

Da li je ispravno i uopće moguće ovisnika o alkoholu liječiti vinom?

Ono sto meni izgleda je da kod nas prije svega ne postoji adekvatno znanje za tretirenje ove bolesti,odatle se i misli da se to tako lako moze prestati,da su lijekovi uvijek samo drugi izgovor za drogiranje i u situaciji kada nam vecina omladine umire najvise od droge(ne samo kod nas nego i u svijetu) nikako ne nailazimo na adekvatno razumijevanje i pomoc kada je ovisnost u pitanju,nekako je tabu tema.

Nije tabu tema, ovisnik kad zatraži pomoć u većini slučajeva istu i dobije. Recimo, da sigurno ne bi imao razumijevanje ni da te rođeni sin (izvini, pozivaš se prećesto na genetiku) 1000 puta pita : "tata koje je boje nebo?" 1001 put bi ga sigurno poslao u P.M.

Suboxon se sastoji od buprenorphina i naloxona.Buprenorphin je aktivni sastojak i on se veze za mozdane receptore,na koje se vecu i opijati.Obzirom da se on jace veze za receptore nijedan opijat ne uspjeva doci do receptora-zato se,u slucaju da ga uzmemo dok smo pod dejstvom narkotika odmah nalazimo u krizi,jer se kao sto rekoh on jace veze za receptore.Stimulacija tih receptora je ono sto daje osjecaj zadovoljstva i za razliku od opijata on ima ograniceno djelovanje-znaci stimulise receptore do odredjene granice,ne postize se dejstvo da "sto vise lijeka znaci da si vise spucan" kao sto je to slucaj sa opijatima.Dokle god su ti mozdani receptori (takozvani MU receptori) stimulisani oni oslobadjaju endorfin i dokle god ima endorfina nema bolova,nema krize.

Sve je to u teoriji divno i krasno, samo da u praksi nema tolerancije. To ti je ono kao što si na svojoj ispovijesti i sam primjetio; da te max 12 sati nakon uzimanja, svejedno (samo je pitanje vremena) bio na 1 ili na maksimalnih 32mg počinje fatati kriza od lijeka čije dejstvo traje 72 sata. Znači i da si na 1024mg takozvani MU receptori će vremenom tražiti još u zamjenu za endorfin i ostale nam drage stvarčice od kojih ima ugode a nema krize.

Naloxon je dodatna komponenta i sluzi da se Suboxon ne bi zloupotrebljavao,bar je zvanicno objasnjenje tako i kaze da se nalokson ne osjeti dokle god se lijek uzima kako treba (stavljanjem tablete pod jezik).Mada,u praksi je ovo djelimicno tacno,ovisnici imaju nacina da zloupotrijebe ovo ali o tome vec ne bih pisao,neka ostane samo kao informacija.

Naloxon je antidot i kao dodatna komponenta se bine da slučajno neki receptor neostane nepopunjen tako da pri "recidivu" npr. Heroinom osjetiš jedno ništa.

Konkretno sto se tice Suboxona sam istrazivao i nasao da lijek ima znacajan uspjeh u tretiranju ovisnosti,ali to nije nesto sto ce izlijeciti ovisnost.Ali sustina je da se ovisnost ne lijeci.Ovisnost se tretira,bas kao sto se vecina bolesti u medicini tretira i ne lijeci,to su procesi koji traju,pa nekad i cijeli zivot.Odatle-smatram da uzimanje zamjenske terapije ispravno,potrebno i da se uistinu treba pridrzavati onoga sto kazu i sami doktori:da vrijeme trajanja uzimanja Suboxona nije definisano,da je individualno i ono moze biti citav zivot:http://buprenorphine.samhsa.gov/about.html

Suština je da se i dalje drogiraš samo ovaj put legalno za "đabe".

Na svakome je naravno da odluci za sebe,ja ne kazem da treba ostati na tome do kraja zivota-moja poenta je da je ovo punooo kompleksnije pitanje i na bolest ovisnosti se prije svega treba gledati drugacije a onda i na substitucijske terapije.Puno je vise ovdje od "zamjene droge za drogu",uz ove lijekove i psiholosku pomoc u sklopu ovih terapija covjek uistinu ima sansu da se izvuce,normalizuje svoj zivot i pobijedi ovisnost u onoj mjeri u kojoj mu treba kako bi vodio normalan zivot.Ljudi koji 15-20 i vise godina nisu dana proveli da se ne moraju snalaziti i prolaziti pakao odjednom pocinju gledati na druge oko sebe,upisuju skole,faksove,pocinju raditi,udaju,zene se i imaju djecu - a to nikad ne bi mogli da su drogu zamijenili drogom.Na kraju krajeva suboxon nema niti jednake sastojke niti jednako djelovanje kao bilo koji opijat,njegova jacina jeste velika ali hemijski je slican heroinu koliko i analgin.

Poenta je; kad neko str8 uzme Buprenorphin njegovo će djelovanje opisati mnogo,MNOGO sličnijim Heroinu nego Analginu.

Ako vam pomaze i uspije vam vratiti zivot-budite sretni i zahvalni,a ako vam ne treba ni on onda ste presretna osoba i upravo ste izgubili vrijeme citajuci nesto sto vam je totalno nebitno

Vrijeme je relativno

[MaXX]

Pozz,

prije svega hvala ti za misljenje i kako rekoh,ne insistiram na tome da sam u pravu,odgovoricu ti samo na pitanja ova:
-Imam brata,poceo je u mladim danima i dobacio do trave,hvala Bogu da je tako.Poznajem prilican broj brace,sestara pa i roditelja i djece koji se skupa drogiraju,ili skupa idu na terapije.Poznavao sam i jedan broj brace i sestara koji su umrli i to u kratkom periodu,kako ode jedno odpriike za 6-7 mjeseci ode drugo.Konkretno sad znam za 7 takvih slucajeva iz moje blize okoline i tih 7 se sjecam,znali smo se preko 20 godina,odrasli smo skupa.6 je slucajeva gdje su dva brata umrla,jedan slucaj sa dvije sestre-i koliko se sad mogu sjetiti u apsolutno svim slucajevima je otac alkoholicar i porodica nije u najboljem redu.Ja ne znam da li je to stvar genetike,nisam naucnik,pokusao sam naci objasnjenje cisto Googlajuci,stavio linkove koji tako tvrde.

Ovo za alkohol i vino-to mi je upravo primjer banalizovanja ovisnosti i pojednostavljivanje problema,mnogo je tu vise od toga,ako imas vremena evo:

Code: Select all

"Argumenti koji opravdavaju primjenu opijatskih agonista

U Hrvatskoj je od 1991. godine uvedena primjena metadona (lijek Heptanon, Pliva) a od 2004. započelo se ovisnike liječiti parcijalnim opijatskim agonistom buprenorfinom (u Hrvatskoj na tržištu dostupne tablete Subutex od 2 mg, za sublingvalnu primjenu)

1. Ovisnost o heroinu je kronična, recidivirajuća bolest, koju kod oko 40% heroinskih ovisnika treba smatrati vrstom deficitarnog, biološkog poremećaja. Najmanje taj postotak ovisnika o toj drogi nikad se neće moći osloboditi bolesnog i nesavladiva poriva da stalno budu pod njenim djelovanjem. Također, stanovit postotak ovisnika živi tako lošom i nepopravljivom kvalitetom života da je iluzorno očekivati da će se svojoj nevolji moći prilagoditi i naći smisao u životu (i kao motiv postojanja) bez podraživanja mozga opijatskim agonistima. Iskustva terapeuta, koji među ostalim provode i supstitucijske programe, pokazuju da je zahtjev za većim dnevnim dozama metadona (tablete Heptanon, Pliva) ili parcijalnog agonista buprenorfina (tablete Subutex) izraženiji što je slabija kvaliteta života ovisnika i što su objektivno slabiji izgledi da se okolnosti poboljšaju. Zbog toga bi bilo etički opravdano olakšati i poboljšati kvalitetu života njima i njihovim obiteljima mogucnošću legalne primjene potrebne količine supstituta (opijatskog agonista) za odvikavanje ili za dugotrajno stabiliziranje psihofizickog stanja. U protivnom, uzimat ce heroin do smrti, bez obzira na osobne štete i društvene posljedice.
2. Omogućavanjem odgovarajuće supstitucije moguće je čak tri puta više heroinskih ovisnika približiti sustavima tretmana i drugim društvenim ustanovama. To omogućuje da budu otkriveni i kasnije, uz pomoć drug-free terapijskog programa, nakon uspostave apstinencije drži pod kontrolom i potiče da ustraju u apstinenciji. Utvrđeno je da zemlje koje koriste metadon privuku u programe cak do 75% ovisnika o opijatima (primjer Nizozemske i Irske), a one koje to ne čine jedva 20%, pa je u tim zemljama i smrtnost ovisnika od predoziranja vrlo visoka (primjer Norveške u kojoj je 1998. umrlo više od 200 ovisnika). Organizirani kriminal koji se bavi ilegalnom trgovinom heroina, najveći je neprijatelj i kritičar primjene metadona u liječenju ovisnika.
3. Velik dio ovisnika u supstitucijskom programu kvalitetnije socijalno funkcionira, odnosno bolje ispunjava svoje obveze na poslu i u obitelji, a znatno se manje bavi kriminalom, osobito trgovinom drogom, što pridonosi smanjenju rizika širenja ovisnosti kod zdrave populacije.
4. Primjenom metadona poboljšava se fizičko i psihičko zdravlje ovisnika, produžava im se život, odnosno smanjuje rizik od iznenadne smrti.
5. Ovisnici u supstitucijskom programu manje su opasni glede širenja HlV-infekcije, hepatitisa, pa i s obzirom na poticanje drugih na uzimanje droga.
6. Primjena metadona u ovisnica u trudnoći apsolutno je indicirana: smanjuje rizik od neželjenog prekida trudnoće i od oštećivanja fetusa.
7. Primjena metadona znatno smanjuje potražnju i potrošnju heroina (i do 70%).
8. Društvo uvodenjem metadona kao najjeftinijeg oblika tretmana omogućava odgovarajuću zaštitu znatnom broju ovisnika, posebno onima kojima nije moguće naći mjesto u drugim oblicima tretmana, koji su za zajednicu znatno skuplji.
9. Metadonski programi štede zajednici znatan novac, najisplativiji su oblik lijecenja heroinskih ovisnika i drastično smanjuju profite narkokriminala.
10. Primjena metadona (postupna redukcija dnevnih doza kroz 7-30 dana) stručno je najopravdaniji pristup u detoksifikaciji ovisnika o heroinu (oslobađanje od fizičke ovisnosti).
11. Primjena metadona ubrzava donošenje odluke heroinskih ovisnika da zatraže pomoć pa ih se više javlja u sustav za tretman ranije, sa manje komplikacija i štetnih posljedica, što ubrzava započimanje terapijskog procesa i time povećava izglede za konačni uspješan ishod.


Protivnici metadona


Premda se brojnim evaluativnim studijama primjena metadona potvrdila kao jedna od najisplativijih mogućnosti pomoći ovisnicima o heroinu, osobito u prvoj fazi tretmana, kada je osnovni cilj ovisnika izvući iz mreže uličnog narko-kriminala, još uvijek se u mnogim zemljama, pa tako i našoj, vode polemike o tom pitanju kako u strucnim tako i drugim krugovima. Mediji su osobito zainteresirani uključivati se svojim prilozima i pri tom utjecati na stavove javnosti izborom sugovornika na tu temu kao i naslovima objavljenih članaka. Vecina poruka koju je javnost dobivala išla je u pravcu uvjeravanja da je metadon (državna) droga, da se jedna ovisnost zamjenjuje drugom, da jedni liječe ovisnike a drugi daju metadon, da metadon stvara još težu ovisnost nego heroin, da država troši velike novce na taj program, da se radi tog programa metadonom trguje na ulicama kao i drugim drogama itd. što sve dakako nije istina. Nije svrha ove knjige ponavljati ono što je svijet, sustavnim istraživanjima i pomno provodenim cost-benefit analizama davno potvrdio, niti je cilj nastaviti polemiku s dobronamjernim, ali neupućenim osobama. U ovoj knjizi definirano je mjesto i uloga tog tipa pomoći jednom dijelu heroinskih ovisnika u okviru samo jednog od brojnih elemenata Nacionalnog programa (liječenje ovisnika). Na ovom mjestu navesti ću samo nekoliko mogućih protivnika i razloga, radi kojih neki, premda dobro upućeni, na različite načine uspijevaju u javnosti barem održavati konfuziju i demotivirati kako obitelji ovisnika tako i dio liječnika da koriste kao jednu od mogucnosti tretmana i primjenu metadona.

Tu na prvo mjesto treba staviti utjecaj organiziranog drognog kriminala i njihovih koruptivnih sprega. Narko- dealeri dobro znaju da je najsigurnije i najprofitabilnije trgovati heroinom jer ta droga stvara tešku fizicku ovisnosti i ovisnik će apsolutno sve podrediti zadovoljavanju svoje ovisničke gladi. Oni su zato najsigurniji i najstalniji izvor novca kriminalnom sustavu. Kao sredstvo kojim se ipak najveći broj heroinskih ovisnika može otrgnuti od mreže preprodavača droge i privući u sustav tretmana, pokazao se upravo metadon i drugi opijatski agonisti. Zato nije slučajno da je u Italiji, u vrijeme tamošnje epidemije heroinske ovisnosti iza koje je stajala mafija, vrlo teško bilo u sustav tretmana uvesti primjenu metadona (što danas, kada je moć talijanske narko-mafije znatno reducirana, više nije slučaj). Visoki, organizirani kriminal djeluje na različite načine i bez većih poteškoća, jer su njegovi nositelji obično dobro pozicionirani, vrlo utjecajni s dobrim poznanstvima, a glede kriminalnih aktivnosti posve neprepoznati i prikriveni u javnosti. Njihov je cilj utjecati na kadrovsku politiku kako bi imali svoje ljude na važnim mjestima (osobito u represivnom aparatu), usmjeravaju se prema medijima, kako bi utjecali na javnost,vješto znaju instrumentalizirati za svoje potrebe kako institucije tako i pojedince, neupućene političare i stručnjake, oni znaju kako nekoga koji će služiti njihovim interesima (a da toga možda i nije svjestan) gurnuti naprijed a nekoga opstruirati ako procjene da bi ih mogao ugrožavati. Oni imaju najbolje pravne savjetnike i najutjecajnije branitelje koji ce s njima u slučaju potrebe podijeliti dio svoga plijena. Oni imaju svoje ljude koji će za njih podmićivanjem odraditi određeni posao, oni će bez teškoća putem svojih sprega nastojati kompromitirati svoje protivnike pa, stoga, njima nije problem ni utjecati na marginalizaciju provedbe jednog tako važnog programa kao što je suzbijanje zloporabe droga u zajednici.

Veliki protivnici primjene metadona su neke terapijske zajednice i njihovi štićenici dok se nalaze u programu. To je osobito slučaj s programima koji su za njihove voditelje izvor dobrih i uglavnom nelegalnih prihoda. Što su komercijalno uspješniji, to su prisutniji i agresivniji u medijima putem kojih (kao i putem drugih kanala ovisno čijim još interesima služe) pokušavaju obezvrijediti stručno-profesionalno vođene programe državnih institucija jer oni privlače i uspješno liječe najveci broj korisnika. Jer, što je više neliječenih, heroinskih ovisnika na ulici, lakše je provoditi selekciju klijenata i puniti kapacitete onom kategorijom ovisnika preko kojih će ostvarivati planirane ciljeve. U državama koje su investirale veliki novac za osiguranje bolničkih kapaciteta za liječenje ovisnika (primjerice Norveška), kreatori te koncepcije oštro su se suprotstavljali primjeni metadona, bojeći se da će njihovi drug-free kapaciteti ostati prazni, što bi bio dokaz da su pogriješili u strategiji.

Neznanje ili površno znanje i nedostatak interesa da se problem heroinske ovisnosti sagledava sa društvenog stajališta također su razlogom ubjeđenosti mnogih "stručnjaka" da metadon treba strogo kontrolirati i ograničeno primjenjivati. Utjecaj nemedicinskih stručnjaka, neupućenih političara i nekih nevladinih udruga također mogu otežavati primjenu farmakoterapije opijatskim agonistima u liječenju heroinskih ovisnika.

Primjenu metadona oštro kritizira i dio psihijatara i drugih liječnika koji (obično) rade u institucijama koje bi trebale, a ne liječe ovisnike. Te kolege uopće ne zanima stvarno stanje na terenu i što se događa s mladeži koja je bez ikakvog nadzora i stručne skrbi, drogirana heroinom na ulici. Oni se ne zauzimaju za osiguranje kapaciteta za tretman tih bolesnika, njih nije briga što država nije osigurala dovoljan broj stručnih timova koji bi trebali provoditi odvikavanje i nakon toga čuvanje apstinencije, njima je važno da su se izborili za mogućnost da ovisnike ne moraju liječiti te da one malobrojne stručnjake, koji su našli snage, motiva i ljudskosti da to rade, mogu kritizirati i upućivati kako bi to trebalo raditi, premda su vrlo daleko od upućenosti i stručne kompetentnosti na tom području. Većina tih psihijatara još uvijek afirmira moralistički pristup prema ovisnicima, nastojeći ih i time udaljiti od sustava zdravstva i na žalost usmjeriti automatski prema narko-kriminalu. Ti zdravstveni djelatnici ce nerijetko na ovisnike prebaciti odgovornost što su se tamo sa 14 godina kao djeca, počeli drogirati, što neke terapijske koncepte nisu spremni prihvatiti, oni ce biti isključivi krivci što recidiviraju i što radi svoje ovisnosti krše zakon. Zanimljivo da četiri od pet danas najbolje statusno pozicioniranih psihijatara u Hrvatskoj ne prihvaca primjenu metadona čak niti za detoksifikaciju teških heroinskih ovisnika, premda sva suvremena stručna literatura u svijetu u tom smislu nema više nikakve dvojbe. Postroženje kriterija za primjenu metadona, pojačanje kontrole centralizacijom davanja metadona (što bi znacilo isključenje iz skrbi liječnika opće medicine) i limitiranje doza, pitanja su kojima se bave nedovoljno upućeni stručnjaci i mnoge posve nestručne i neupućene osobe.

U tim svojim nakanama oni bi morali voditi računa o ovim činjenicama:

1. Ako su stroži kriteriji za primjenu, posljedica je:

* Oko tri puta manje heroinskih ovisnika u tretmanu, a toliko više na ulici bez kontrole.
* Opijatski ovisnici bi dolazili na prvo liječenje u znatno kasnijoj fazi bolesti sa mnogo više komplikacija i sa manjom šansom za konačnu uspješnu rehabilitaciju.
* Štetne posljedice za zajednicu bile bi znatno teže (uračunati njihovu kriminalnu aktivnost, uništavanje obitelji, širenje virusnih bolesti, itd.).

2. Ako se pojača kontrola davanja samog metadona uvođenjem centraliziranih jedinica uz isključivanje liječnika opće medicine, tada je posljedica:

* Dostupnost programa se smanjuje (mnogim bi ovisnicima bilo nemoguće svaki dan putovati do mjesta davanja metadona).
* Mjesta davanja metadona bi postala dnevno okupljalište velikog broja ovisnika i dealera. To bi znatno otežalo odvajanje dobro motiviranih ovisnika od bivšeg društva i umanjilo izglede za uspješnu rehabilitaciju a povećalo recidivizam.
* Smanjila bi se retencija u programu.
* Mnogim ovisnicima u tom slucaju ne bi bilo moguće očuvati radno mjesto.

3. Ograničiti gornje doze značilo bi:

* Povećanje broja ovisnika koji bi recidivirali heroinom (ili bi dokupljivali metadon na ulici).
* Povećanje postotka ovisnika koji bi zahtijevali dodatnu farmakoterapiju (BZD i slično).
* Povećanje broja ovisnika koji bi prekomjerno pili alkohol.
* Povećala bi se smrtnost od predoziranja.
* Smanjila bi se retencija u programu kao i šansa za konačnu uspješnu rehabilitaciju.

Povećavati restrikcije u primjenu metadona a istodobno ne povećavati kapacitete i kvalitetu drug-free programa bila bi velika šteta i znak promašene politike tretmana ovisnika. To bi zapravo značilo izgubiti iz sustava za tretman veliki broj ovisnika a njihovo NEliječenje bilo bi u direktnoj funkciji zaštite financijskih interesa narko-kriminala. Unatoč teških i posve neprimjerenih uvjeta rada i premalog broja uposlenih strucnjaka, tim "Centra u Vinogradskoj" odrađuje ogroman posao i rezultati su terapijskog rada (kojem su veliki doprinos dali liječnici opće medicine) gledajući kvantitativno i kvalitativno u svakom pogledu respektabilni. To će potvrditi Tablice 60-63. u kojima se uspoređuje obim učinjenog posla, populacija s kojom se radilo i rezultati i to za prvih 6 mjeseci 2000. i prvih 6 mjeseci 2001. Tako je kod svih posljednjih dolazaka heroinskih ovisnika u prvih 6 mjeseci 2001. apstiniralo 57%, a bilo poboljšano daljnjih 24%. Metadon nije bio korišten kod 37% ovisnika ili kod ukupno 430 heroinskih ovisnika."

http://www.pravaovisnika.hr/

[ziki]

Ja bih na sve ovo odgovorio sa par pitanja i svojim misljenjem, Dali suboxon izaiziva stvara zavisnost ?
Da, stvara zavisnost.
Zavisnost od suboxona ili kriza se manifestuje jakim bolovima u udovima, povisenom temperaturom, nesanicom, povisenim krvnim pritiskom, drhtanjem, pojacanim osecajem hladnoce- groznicom.
Dali suboxon stvarno leci?
Ne leci, da leci nebi se zvao zamenskom terapijom- Substitucija- zamena-suboxon-
Mozete da budete zadovoljni izborom suboxona, jer umesto droge uzimate kontrolisanu i legalnu supstancu ili da ne budete zadovoljni jer vam i ona takodje stvara zavisnost.
A koje efekte moze da ima dugorocno uzimanje suboxona to jos nije ni utvrdjeno.
Dali ce neko posle 10 godina da dobije hepatitis ili zuticu, bas zbog suboxona ili ce da dozivi mozdani udar to vam niko ne garantuje.
Cinjenica je da dok uzimate suboxon dobro vam je, i cak zbog dugog dejstva koji taj lek ima vremenom pocinjete da verujete da ste na dobrom putu da se izlecite.
Medjutim cim ga ostavite, posle 24-36 sati krecu problemi.
I ti problemi ce biti i ako koristite suboxon 10 godina pa ga ostavite ili posle mesec dana.
Znaci da vas nije izlecio u tom smislu, ono sto ste dobili je da ste se ocistili od ulicne droge, sacuvali zivot od eventualnog overdoza i funkcionisali ste delimicno normalno.
Dobili ste na vremenu da organizujete svoj zivot i prestali da budete narkoman koji krizira posle par sati nakon uzimanja droge.
Kako problem narkomanije postoji vec decenijama od kad postoji moderna medicina on nije resen.
Po medicini najbolje sto je postignuto je upravo taj suboxon,a on je u stvari zamena za drogu.
Jos niko nije dokazao da je zavisnost izleciva bolest.
Tom parolom masu pojedine klinike jer imaju interes da se bas kod njih lecite.
Sa problemom zavisnosti se jos uvek svako pojedinacno bori kako zna i ume.

[ziki]

i kao kod vecina tema koje sam znao da upropastim kad god pocne da se analizira, dali je sad i ovo tipa suboxon dobro za mene samo da potvrdim moje misljenje..
Nemojte mnogo da zapevate i ocajavate sebe jer je taj inat jedan od uslova da se izvadite od problema u koji ste upali.
Dali je dobro ili nije.. Dokle god ne ugrozavate druge tako sto im trazite novac za heroin, pa pocnete da maltretirate okolinu a to su mnogi narkomani prosli, pa pocnete da prodajete stvari iz kuce, pa da se zajmite od svakog kome je do tog trenutka stalo do vas i normalno ne vratite dug- dobro je..
Zavisnici a tu ukljucujem i sebe su nazalost kancer svakog drustva i dali smo mi u hronicnom problemu ili ne to mi znamo najbolje i sem klinika koje lece i sprovode te programe nikog nije briga za nas.
Zato kako god da se nosis sa tim problemom gledaj da ostanes dostojanstven koliko je moguce i na svojim nogama, da ne budes onaj parazit koga ce drugi da nosi na ledjima jer kad tad dosadices i najblizima.

[Triton]

Dosao sam do Buprenofila i str8 sam drugi dan, izdelio sam 8mg na 6 doza ali ih neću uzeti na propisan način. Nadam se da će mi to potrajati tih 6 dana i da ću posle toga ponovo biti čist bez nekih kriza. Nisam baš najkompetentniji za diskusiju o substitucujama, ali ovo sto je Maxx napisao mi zvuči kao reklama za te "lekove". Kao da ih je pisao zastupnik neke farmaceutske kuće, ili ustanove koja "valja" subove. Momak koji mi je završio subove uzima 10-12mg dnevno, tako da i priča o toleranciji takođe ne stoji. Imao je punu kutiju, od 8 mg. Da li je to legalna terapija? Uzima iz jedne privatne ustanove i dobija više od kutije nedeljno. Kako? Legalni dileri? Mene je 1,50mg uradilo, i imam želju da uzmem još? Najviše na forumu čitam Zikijeve postove, i u mnogome se slažem sa njim i deluje mi veoma iskreno. Dok kod nekih sve deluje nekako napumpano (Internet, forumi, društvene mreže, veoma pogodno tle za lažno predstavljanje i laganje uopšte-ovo mi je prvi forum i nemam niti jedan profil na dr. mrežama). Ziki, mi možda jesmo kancer društva ali sigurno ne najveći. Neka mi se čini da se mnogo toga lomi preko leđa zavisnika i njegove porodice, dileri ološi, daš pare ne središ se, ustanove koje deru a ništa ne garantuju, odbacivajnja, otkazi... Moram da radim...

[MaXX]

Nisam baš najkompetentniji za diskusiju o substitucujama, ali ovo sto je Maxx napisao mi zvuči kao reklama za te "lekove". Kao da ih je pisao zastupnik neke farmaceutske kuće, ili ustanove koja "valja" subove.

Nisam,ovisnik sam koji se trenutno legalno lijeci Suboxonom.

Dali je dobro ili nije.. Dokle god ne ugrozavate druge tako sto im trazite novac za heroin, pa pocnete da maltretirate okolinu a to su mnogi narkomani prosli, pa pocnete da prodajete stvari iz kuce, pa da se zajmite od svakog kome je do tog trenutka stalo do vas i normalno ne vratite dug- dobro je..

Ovo si tako dobro povezao,mislim da je ovo sustina cijele diskusije-kad se skupi sve "ZA" i "Protiv" svodi se na upravo ovo sto kazes.


Ja sam se namjerno dohvatio ovoga samo iz jednog razloga:upravo radi tog lijecenja substitucijom dobio sam priliku da sredim zivot.Sa druge strane ne vidi se kraj lijecenja ovim,ovdje u SA kada se uhvatite toga apsolutno niko ne zuri da vas "skida" sa substitucije.Cijela stvar je naravno individualna -ali neka generalna prica je da ljudi ostaju na ovome po par godina,niko ih i ne tjera da prekidaju jer je teorija da su na taj nacin sigurni,od recidiva prije svega.I sad posmatram ljude i ponasanja,tri tipa su:
-oni koji su na terapiji da li metadonom ili suboxonom i uopste ne razmisljaju da to prestanu.
-oni koji su isto na terapijama substitucijom i gledaju da sto prije prestanu sa tim
-oni koji se bez ikakvih problema jos drogiraju i uzimaju substituciju.

Iako ovo trece sto sam naveo zvuci najgore cinjenice su da ovo drugo ipak najprije rezultira smrtnim slucajem,overom.To sam zapazanje nedavno podijelio sa psihologom koji me vodi,kaze covjek da se slaze sa tim i objasnjava da je pacijent najugrozeniji kada pomisli kako je zavrsio sa tim,opusti se,pomisli to se njemu vise ne moze desiti.Jedan put da se prisjeti dobrih starih vremena,na cist organizam bilo koja doza moze ubiti i cesto ubije-"zviz" i "down"...
I pitam,Boga ti da li zato ovako dugo lijecite ove ljude substitucijom?
Odgovor je:"Zato sto je manja vjerovatnoca od overa,imate bar neku kontrolu,mali broj njih prestane sa svim i dok su na terapiji-dobro je"Prema njihovim statistikama jako je mali broj ljudi koji se izlijeci i zato insistiraju da ovisnici ipak budu na substituciji-kada vec nisu u komuni ili na neki nacin bezbijedni.

Meni mali broj izlijecenih govori samo jedno:da metode lijecenja nisu efikasne.Ne znam ja sta treba,da znam ne bih pisao ovdje ali je cinjenica da kad ima toliko povratnika nesto ne stima sa pristupom.Medicinska zajednica jos uvijet tvrdi kako je ovo tezak problem,kako se jos uvijek lijecenje ne moze garantovati i kako je pitanje hoce li ikada moci.
Prevencija je jedino u sta vjerujem u ovim okolnostima i sa ovim raspolozivim sredstvima,jedino prevencija moze po meni rezultirati necim sto ima smisla.