Novi zivot...

[unique_]

Pozdrav forumasima! :tonqe: Ne znam koliko me se neki sjecaju,dugo me nije bilo..od 2010 godine..od tada su se desile mnogo lijepe stvari Naime,za one koji ne znaju heroin sam uzimala od 2008godine,svaki dan,da bi na kraju dosla do toga da sam se dnevno morala "sredjivati" sa par(tacnije 4-5) grama,a uz to finansirati tadasnjeg "momka" za istu stvar... Mogu vam reci da sam na Suboxone-u od 1.juna ove godine..Pocela sam sa 32mg dnevno,danas sam dosla do pola mg..(sama sam odredila dozu)..To mi je neka "sigurnost" i ne znam kako cu se toga zauvijek rijesiti... Prestati sam morala jer nisam vise mogla podnjeti probleme sa zakonom,porodicom,objasnjavanje velikog odliva novca,gubljenje prijatelje,konstantno varanje (mene su drugi varali jer sam bila "nova")... Od 1.juna sam imala 2 kolapsa... Posegla sam za heroinom dva puta,bas kada sam bila psihicki umorna (ma da ne trazim opravdanje,vjerujte!). Medjutim, uspjela sam upisati fakultet,naci nove prijatelje,stare potpuno izbrisati..svijet gledam drugim ocima,imam mnogo sredjenije odnose u porodici,mnogo vise novca za mnogo ljepse stvari,..Zbog toga sam jako sretna... Zelim vas dragi moji pitati kako se nositi sa tom psihom,koja zna skroz srozati covjeka? Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...? Ne zelim i treci put napraviti kolaps,jer mnogo mnogo mi je lijepo..Mislim da ce ova borba trajati cijeli zivot... Vasi savjeti? Hvala 8) 8)

P.S kako se nositi s tim kada novi prijatelji saznaju za stari nacin zivota??????

[MaXX]

Pozdrav forumasima! :tonqe: Ne znam koliko me se neki sjecaju,dugo me nije bilo..od 2010 godine..od tada su se desile mnogo lijepe stvari Naime,za one koji ne znaju heroin sam uzimala od 2008godine,svaki dan,da bi na kraju dosla do toga da sam se dnevno morala "sredjivati" sa par(tacnije 4-5) grama,a uz to finansirati tadasnjeg "momka" za istu stvar... Mogu vam reci da sam na Suboxone-u od 1.juna ove godine..Pocela sam sa 32mg dnevno,danas sam dosla do pola mg..(sama sam odredila dozu)..To mi je neka "sigurnost" i ne znam kako cu se toga zauvijek rijesiti... Prestati sam morala jer nisam vise mogla podnjeti probleme sa zakonom,porodicom,objasnjavanje velikog odliva novca,gubljenje prijatelje,konstantno varanje (mene su drugi varali jer sam bila "nova")... Od 1.juna sam imala 2 kolapsa... Posegla sam za heroinom dva puta,bas kada sam bila psihicki umorna (ma da ne trazim opravdanje,vjerujte!). Medjutim, uspjela sam upisati fakultet,naci nove prijatelje,stare potpuno izbrisati..svijet gledam drugim ocima,imam mnogo sredjenije odnose u porodici,mnogo vise novca za mnogo ljepse stvari,..Zbog toga sam jako sretna... Zelim vas dragi moji pitati kako se nositi sa tom psihom,koja zna skroz srozati covjeka? Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...? Ne zelim i treci put napraviti kolaps,jer mnogo mnogo mi je lijepo..Mislim da ce ova borba trajati cijeli zivot... Vasi savjeti? Hvala 8) 8)

P.S kako se nositi s tim kada novi prijatelji saznaju za stari nacin zivota??????

Pozdrav,
nove prijatelje prije svega ne trebas upoznavati sa starim nacinom zivota a i ako neko nekad slucajno sazna najpristojnije je u par rijeci reci:"Izvini,ne bih o tome"Tvoje drogiranje i stari nacin zivota je tvoja privatna stvar i nesto tvoje,to je stvar intimne prirode jer je to bolest i kao svaka bolest sto je covjekova intimna stvar-tako je i ovo.Ti ces naravno odabrati sa kim ces to podijeliti i hoces li uopste to da pricas-ali nemoj nijednog trenutka da mislis da si ti obavezna bilo sta da objasnjavas bilo kome.Onaj ko te postuje nece te prije svega tjerati da pricas nesto sto ti ocigledno ne prija a ti imas potpuno pravo da sacuvas svoje dostojanstvo i ponos koje trebas imati i trebas sacuvati.
Nove prijatelje bas treba drzati daleko od starog nacina zivota-znaci totalne price o tome jer ne zelis da se u to vracas,zato i imas nove prijatelje,zato se i kaze da okreces novi list-jer kad pocnes da izjednacavas stvari,vracas se u staro,sama prica o tome je dovoljna da napravis recidiv-naletices na bukvalno samo jednu novu osobu koja ce te osuditi,to ti se mora desiti-a kakvog ces raspolozenja biti onda i kako ces to podnjeti?Ja se tu ne bih igrao,bjezi od svega toga moj ti je savjet...
Dalje:jeste,ovo je dozivotna bolest-ja sam na Suboxonu (8mg) i ovako mislim:drzacu se toga dokad god mi je potrebno,ljudi piju lijekove za srce,za secer,za astmu ili bilo sta drugo-sta meni fali da i ja uzimam svoj lijek? Znas sta mi je pogresno:postoji ta nekakva utopijska misao da svi mi mozemo nakon godina i godina drogiranja biti cisti,bez icega,da ce sve biti ok i vratiti se na staro-e pa ne moze to kod svih bas da bude,u stvari kod vecine ne moze ali eto nekako postoji taj "mit o cistoci" iako ima mozda svega 10% ljudi koji se totalno izvuku i kao da se nista nije desilo (i ovo 10% je precjenjivanje ali hajde)
Koliko je to ljudi totalno cisto nakon heroina,znaci ne duva,ne pije,ne uzima BZO,nista,nista?Ja poznajem mozda 4-5,od njih par stotina koje znam da su bas otisli prilicno...
Suboxone upravo treba da ti eliminise "zelju" za koristenjem a

Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...?

je rjesenje da se vratis na propisanu dozu,koja ce to eliminisati.
Previse rano si pocela da se rjesavas Suboxona:6 mjeseci minimalno treba mozgu znaci da se pocne oporavljati,kod vecine je to godina i vise-ti znas da droga izmjeni nacin rada mozga,bukvalno pokida veze i da bi se te veze (koje ti omogucavaju da normalno funkcionises) vratile-treba vrijeme prije svega.
Zasto zuriti i prestajati sa Suboxonom?Kada ga uzimas kako treba i koliko ti treba sigurna si i bezbjedna,on upravo jeste lijek koji ce ti dozvoliti da se fokusiras na druge aspekte zivota i kad ti bude dosta i mognes fercerati bez njega-osjetices.Sretno i nedaj se!

[sanela]

Hej, draga, dobrodošla nazad
Sad sam čitala tvoj prvi post... radujem se što si bolje, što si krenula da živiš novi život, uključila nove ljude u svoj život... Ništa se u životu ne mijenja preko noći, za sve je potrebno vrijeme i treba ići naprijed. Naravno, naš mozak se prisjeća onog što mu je bilo ugodno u prošlosti, kako se najlakše riješio stanja neugode, pa su recidivi mogući, upravo zbog neizgrađenih novih načina nošenja sa, u tvom slučaju, umorom, pritiskom, napetošću...
Da bi spriječila recidiv NIJE DOVOLJNO samo piti Suboxone. Da je to dovoljno, onda bi svi ovisnici bili sretni i zadovoljni kad su na supstituciji i ne bi nikad više uzeli heroin.

Suboxone upravo treba da ti eliminise "zelju" za koristenjem a

Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...?

je rjesenje da se vratis na propisanu dozu,koja ce to eliminisati.
Previse rano si pocela da se rjesavas Suboxona:6 mjeseci minimalno treba mozgu znaci da se pocne oporavljati,kod vecine je to godina i vise-ti znas da droga izmjeni nacin rada mozga,bukvalno pokida veze i da bi se te veze (koje ti omogucavaju da normalno funkcionises) vratile-treba vrijeme prije svega.
Zasto zuriti i prestajati sa Suboxonom?Kada ga uzimas kako treba i koliko ti treba sigurna si i bezbjedna,on upravo jeste lijek koji ce ti dozvoliti da se fokusiras na druge aspekte zivota i kad ti bude dosta i mognes fercerati bez njega-osjetices.Sretno i nedaj se!

Eh, sad da odgovorim i tebi Maxx, jer sam vidjela da o tome pišeš i na svojoj temi. Da li je moguće biti skroz čist od svega? Jeste, moguće je. Međutim, da bi se (p)ostalo čist potrebno se jako puno promijeniti, otkloniti sve one poteškoće u ličnosti koje podržavaju ovisnički životni stil. A ljudima se teško mijenjati, to je proces koji traje godinama. I ljudi koji se nisu nikad drogirali, kao ja npr., se kroz različita životna iskustva i iskušenja trebaju mijenjati da bi poboljšali kvalitet vlastitog života. Tako isto i ovisnici, mogu biti na supstituciji, i imaće bolji kvalitet života nego na heroinu, a mogu težiti boljem i i spunjenijem životu, što će zahtijevati veći napor, ali je i nagrada veća. Kvalitetniji i ispunjeniji život. Pitanje je da li smo zadovoljni samo s onim što imamo? Ili težimo nečem boljem.

Znači, to nije povezano samo s ovisnošću, nego sa činjenicom šta želimo za sebe, kakav primjer želimo biti svom djetetu?

Suboxone može biti štaka na koju ćeš se privremeno oslanjati dok ne osjetiš da možeš sam hodati. Međutim, želiš li cijeli život provesti oslonjen na štaku - prvo heroin, sada Suboxone?

Tablete same po sebi neće ti puno pomoći - pomoćeš sam sebi mijenjajući sebe, svoje razmišljanje, prateći sebe i svoje ponašanje, emocije, vrijednosti... Ali, ne možeš sam. Razgovaraj u Zavodu sa psihologom, soc.radnikom o svemu kroz šta prolaziš. Zašto i kad ti je "štaka" najpotrebnija i šta te sprječava da se sa životom suočiš bez štake? Naravno, dok ti treba Suboxone, koristi ga, ali zašto se porediti sa ljudima koji imaju dijabetes i koriste insulin? Njihov organizam ne može funkcionisati bez insulina, ali tvoj organizam može bez Suboxona, ali si ti sebe uvjerio da ne možeš psihički funkcionisati bez "nečega" cijeli život.

Dobro je što čitaš, ali nemoj čitati samo članke koji te "zakucavaju" u uvjerenju da je jedini način za tebe da ostaneš na supstitutu, te da ti je alternativa drogiranje. Imaš još puno alternativnih životnih stilova koje možeš odabrati uz dobrog sagovornika koji će biti uz tebe na tom putu. Kakav uzor želiš biti svom djetetu? Neko ko je odustao od borbe za život slobodan od svih vještačkih načina nošenja sa sobom, emocijama, problemima, frustracijama (koje su dio svačijeg života) ili neko ko sva unutrašnja nepodnošljiva stanja i vanjske probleme prevazilazi uz tableticu koju svako jutro stavi pod jezik? A može ih riješiti i na drugi način. Samo ga je strah da ne padne.

btw. sorry što maxxu odgovorih na tvojoj temi...

[MaXX]

Eh, sad da odgovorim i tebi Maxx, jer sam vidjela da o tome pišeš i na svojoj temi. Da li je moguće biti skroz čist od svega? Jeste, moguće je. Međutim, da bi se (p)ostalo čist potrebno se jako puno promijeniti, otkloniti sve one poteškoće u ličnosti koje podržavaju ovisnički životni stil. A ljudima se teško mijenjati, to je proces koji traje godinama. I ljudi koji se nisu nikad drogirali, kao ja npr., se kroz različita životna iskustva i iskušenja trebaju mijenjati da bi poboljšali kvalitet vlastitog života. Tako isto i ovisnici, mogu biti na supstituciji, i imaće bolji kvalitet života nego na heroinu, a mogu težiti boljem i i spunjenijem životu, što će zahtijevati veći napor, ali je i nagrada veća. Kvalitetniji i ispunjeniji život. Pitanje je da li smo zadovoljni samo s onim što imamo? Ili težimo nečem boljem.

Znači, to nije povezano samo s ovisnošću, nego sa činjenicom šta želimo za sebe, kakav primjer želimo biti svom djetetu?

Suboxone može biti štaka na koju ćeš se privremeno oslanjati dok ne osjetiš da možeš sam hodati. Međutim, želiš li cijeli život provesti oslonjen na štaku - prvo heroin, sada Suboxone?

Tablete same po sebi neće ti puno pomoći - pomoćeš sam sebi mijenjajući sebe, svoje razmišljanje, prateći sebe i svoje ponašanje, emocije, vrijednosti... Ali, ne možeš sam. Razgovaraj u Zavodu sa psihologom, soc.radnikom o svemu kroz šta prolaziš. Zašto i kad ti je "štaka" najpotrebnija i šta te sprječava da se sa životom suočiš bez štake? Naravno, dok ti treba Suboxone, koristi ga, ali zašto se porediti sa ljudima koji imaju dijabetes i koriste insulin? Njihov organizam ne može funkcionisati bez insulina, ali tvoj organizam može bez Suboxona, ali si ti sebe uvjerio da ne možeš psihički funkcionisati bez "nečega" cijeli život.

Dobro je što čitaš, ali nemoj čitati samo članke koji te "zakucavaju" u uvjerenju da je jedini način za tebe da ostaneš na supstitutu, te da ti je alternativa drogiranje. Imaš još puno alternativnih životnih stilova koje možeš odabrati uz dobrog sagovornika koji će biti uz tebe na tom putu. Kakav uzor želiš biti svom djetetu? Neko ko je odustao od borbe za život slobodan od svih vještačkih načina nošenja sa sobom, emocijama, problemima, frustracijama (koje su dio svačijeg života) ili neko ko sva unutrašnja nepodnošljiva stanja i vanjske probleme prevazilazi uz tableticu koju svako jutro stavi pod jezik? A može ih riješiti i na drugi način. Samo ga je strah da ne padne.

btw. sorry što maxxu odgovorih na tvojoj temi...

Pozz Sanela,
vidi,pitanje mogucnosti toga da covjek bude cist i bez icega uistinu jeste stvar koja je moguca i na kojoj treba raditi-ali teziti tome po bilo koju cijenu,"padati" ovako kako je navela u par mjeseci dva puta i stalno se vrtiti u istom filmu u kojem pokusavamo biti apstinenti ali nam to ne ide bas-moze rezultirati i uglavnom rezultira overom.Opasna je ovo bolest i nije se igrati,ja nisam zagovornik substitucije ali kao sto rekoh-ne mozemo svi biti cisti i bez icega Sanela,treba si u zivotu postavljati ciljeve ali realne ciljeve i u situaciji kada je neko na substituciji i u 4 mjeseca "padne" 2 puta - o kakvoj apstinenciji da pricam kao opciji koja je realna?Treba li to na kraju da bude i da bude bez icega?Naravno da treba!Ali,ne zuriti jer se,kao sto rekoh,tu greske plate glavom!
Prolazim ja u sklopu lijecenja i kroz razgovore sa psiholozima,tacnije jednom sedmicno kako odem gore-tako imam i razgovor.Njihov savjet je da ako treba-do kraja zivota ostanem na Suboxonu,Metadonu ili bilo cemu sto ce me drzati dalje od Heroina.Preko 800 registrovanih ovisnika gore ima,vecinom su to metadonski pacijenti...
Ne govorim o odustajanju od borbe,ne govorim da treba cijeli zivot biti na necemu-govorim da ne treba "padati" i ne treba uzimati Heroin,da treba dati sebi vrijeme potrebno da se oporavi,raditi to polako i pametno,u dogovoru sa doktorima,psiholozima i kako vec ide to,sa svim raspolozivim se posluziti da uspijes.
Nije stvar u uzimanju Suboxona kako bi se prevazisli problemi jer lijek ne djeluje tako,kod korisnika kao sto smo mi taj lijek nema opijatske sposobnosti i "ne maskira" svakodnevnicu,ti jako dobro znas probleme koje imas,ti problemi sa Suboxonom ne nestaju,nisi drogiran Sanela,lijek eliminise zelju za drogom kada se dozira kako treba,sprijecava pojavu krize,dozvoljava ti upravo da se fokusiras (tj pocnes fokusirati) na nesto sto nije droga i dan provedes drugacije.Nije rjesenje i definitivno se treba skidati i sa njega - ali sve u svoje vrijeme

[yasujirozu]

word

[zeleni]

open office

[sanela]

open office

[pepeljuga84]

Nerealno skroz...

[unique_]

Pozdrav forumasima! :tonqe: Ne znam koliko me se neki sjecaju,dugo me nije bilo..od 2010 godine..od tada su se desile mnogo lijepe stvari Naime,za one koji ne znaju heroin sam uzimala od 2008godine,svaki dan,da bi na kraju dosla do toga da sam se dnevno morala "sredjivati" sa par(tacnije 4-5) grama,a uz to finansirati tadasnjeg "momka" za istu stvar... Mogu vam reci da sam na Suboxone-u od 1.juna ove godine..Pocela sam sa 32mg dnevno,danas sam dosla do pola mg..(sama sam odredila dozu)..To mi je neka "sigurnost" i ne znam kako cu se toga zauvijek rijesiti... Prestati sam morala jer nisam vise mogla podnjeti probleme sa zakonom,porodicom,objasnjavanje velikog odliva novca,gubljenje prijatelje,konstantno varanje (mene su drugi varali jer sam bila "nova")... Od 1.juna sam imala 2 kolapsa... Posegla sam za heroinom dva puta,bas kada sam bila psihicki umorna (ma da ne trazim opravdanje,vjerujte!). Medjutim, uspjela sam upisati fakultet,naci nove prijatelje,stare potpuno izbrisati..svijet gledam drugim ocima,imam mnogo sredjenije odnose u porodici,mnogo vise novca za mnogo ljepse stvari,..Zbog toga sam jako sretna... Zelim vas dragi moji pitati kako se nositi sa tom psihom,koja zna skroz srozati covjeka? Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...? Ne zelim i treci put napraviti kolaps,jer mnogo mnogo mi je lijepo..Mislim da ce ova borba trajati cijeli zivot... Vasi savjeti? Hvala 8) 8)

P.S kako se nositi s tim kada novi prijatelji saznaju za stari nacin zivota??????

Pozdrav,
nove prijatelje prije svega ne trebas upoznavati sa starim nacinom zivota a i ako neko nekad slucajno sazna najpristojnije je u par rijeci reci:"Izvini,ne bih o tome"Tvoje drogiranje i stari nacin zivota je tvoja privatna stvar i nesto tvoje,to je stvar intimne prirode jer je to bolest i kao svaka bolest sto je covjekova intimna stvar-tako je i ovo.Ti ces naravno odabrati sa kim ces to podijeliti i hoces li uopste to da pricas-ali nemoj nijednog trenutka da mislis da si ti obavezna bilo sta da objasnjavas bilo kome.Onaj ko te postuje nece te prije svega tjerati da pricas nesto sto ti ocigledno ne prija a ti imas potpuno pravo da sacuvas svoje dostojanstvo i ponos koje trebas imati i trebas sacuvati.
Nove prijatelje bas treba drzati daleko od starog nacina zivota-znaci totalne price o tome jer ne zelis da se u to vracas,zato i imas nove prijatelje,zato se i kaze da okreces novi list-jer kad pocnes da izjednacavas stvari,vracas se u staro,sama prica o tome je dovoljna da napravis recidiv-naletices na bukvalno samo jednu novu osobu koja ce te osuditi,to ti se mora desiti-a kakvog ces raspolozenja biti onda i kako ces to podnjeti?Ja se tu ne bih igrao,bjezi od svega toga moj ti je savjet...
Dalje:jeste,ovo je dozivotna bolest-ja sam na Suboxonu (8mg) i ovako mislim:drzacu se toga dokad god mi je potrebno,ljudi piju lijekove za srce,za secer,za astmu ili bilo sta drugo-sta meni fali da i ja uzimam svoj lijek? Znas sta mi je pogresno:postoji ta nekakva utopijska misao da svi mi mozemo nakon godina i godina drogiranja biti cisti,bez icega,da ce sve biti ok i vratiti se na staro-e pa ne moze to kod svih bas da bude,u stvari kod vecine ne moze ali eto nekako postoji taj "mit o cistoci" iako ima mozda svega 10% ljudi koji se totalno izvuku i kao da se nista nije desilo (i ovo 10% je precjenjivanje ali hajde)
Koliko je to ljudi totalno cisto nakon heroina,znaci ne duva,ne pije,ne uzima BZO,nista,nista?Ja poznajem mozda 4-5,od njih par stotina koje znam da su bas otisli prilicno...
Suboxone upravo treba da ti eliminise "zelju" za koristenjem a

Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...?

je rjesenje da se vratis na propisanu dozu,koja ce to eliminisati.
Previse rano si pocela da se rjesavas Suboxona:6 mjeseci minimalno treba mozgu znaci da se pocne oporavljati,kod vecine je to godina i vise-ti znas da droga izmjeni nacin rada mozga,bukvalno pokida veze i da bi se te veze (koje ti omogucavaju da normalno funkcionises) vratile-treba vrijeme prije svega.
Zasto zuriti i prestajati sa Suboxonom?Kada ga uzimas kako treba i koliko ti treba sigurna si i bezbjedna,on upravo jeste lijek koji ce ti dozvoliti da se fokusiras na druge aspekte zivota i kad ti bude dosta i mognes fercerati bez njega-osjetices.Sretno i nedaj se!

Silnooo zelim da se oslobodim svake ovisnosti,i u vjerovatnoj takvoj situaciji sam i napravila recidiv..Drugi problem je sto ja svakome,ama bas svakom pocnem pricati da sam "imala problema" ali da sam sada druga osoba,...I,normalno,te osobe se pocnu raspitivati sta nije valjalo sa mnom..Ne mogu se oduprijeti toj zelji o pricaju "kroz sta sve sam ja prosla"...

[unique_]

Nerealno skroz...

izvini,sta je nerealno?