obisli smo ceo beograd po 10 puta i to sve da bi smo "umakli" to je bila takva paranoja i neki strah ,skroz se decko pogubio ja to neumem da opisem,meni je u pocetku to bilo smesno i zezanje i to ali posle sam se stvarno preplasila jer se on ponasao kao manijak! sav izgubljen,pogubljen...ma strasno! posle tog napada paranoje gde smo bezali kroz grad kao da nas juri ...ma ne znam ti ko ,to je bio najextreminiji slucaj medjutim ti "napadi" su se od tad ponvavljali nekoliko puta,ukljucujuci i juce! on ima maniju gonjenja,njega jure,zele mu zlo,telefone mu prisluskuju ,auto sa "neprijateljima"stoji celu noc ispred zgrade i ceka njega...

ga pitam da li se uradio ,a inace dugo sam cutala jer nisam htela da ga pitam tako nesto ,jer me je bio blam! cim nesto nije uredu da ga odmah nabedjujem da je narkoman,nisam htela ni pod razno! ali posle histerisanja i plakanja sto je stvarno bilo smesno ali i zastrasujuce pitala sam ga i nastao je HAOS! On je poceo mene da vredja,da urla,vristi ,baca stvari ma havarija! nestalo je ludilo! nikada,nikada ga nisam videla takvog! poceo je da me vredja i izbacio me iz stana! navodno mnogo uvredjen i povredjen sto sam ja i mogla da pomislim da se on radi! inace veeeeliki je protivnik droge,a to mi je ovako jos dodatno sumnjivo!taj njegov stav po pitanju toga! imala sam neke poznanike ,koji su duvali i on mi je bukvalno zabranio da pricam sa njima i da im se javljam na ulici ,jer su narkomani a pritom i nisu narkoamni nego tako duvaju ispred zgrade,mislim nista sad strasno! ali on je napravio frku ,ubicu te ako te vidim sa tim narkoamnima bla,bla! stvarno nisam pametna i ne znam sta da radim! posle tog incidenta kada sam ga pitala da li se nadrogirao i on popizdeo nacisto i negirao sve ,ja nista vise nisam istrazivala i pitala a on se ponasa sve gore i gore......sta da radim?? ne bih da raskidam jer bez obzira na sve ovo sto se desava i dalje ga volim i jos uvek nam je lepo ...vecinu vremena! medjutim on je previse nervozan,kao na nekoj ivici nervnog sloma
