
Nikada nisam imao društvo,zbog stranog imena su me deca uvek i redovno u samom startu odbacivala,tako da nisam uspeo da steknem neki socijalni krug oko sebe već sam uvek i u svemu morao da se borim SAAM...izvinjavam se odmah svima koji misle da patetišem ali tako je...ovaj post će delovati dosta ne povezano i pun digresija -ne zamerite jednom jako ...naj blaže rečeno tužnom momku

Da preskočim deo o nemanju društva ,veoma lošem odnosu u porodici(ako se u mom slučaju uopšte i može to nazvati porodicom-starija sestra koja je uvek u svemu bila naj naj i koja je -tako je učio moj dragi otac,zaslužuje da postoji za razliku od mene koji nisam bio naj naj a on je SVE u životu vrednovao kroz ocene u školi i naravno medalje i nagrade društva...dakle i njega koji me je samo tukao i ponižavao ,pretio napadao...bla bla,,,stvaravši tako jednu krajnje u sebe ne sigurnu osobu koja neće umeti da se snalazi u društvu...i na posletku Majku-koja nije imala nikada dovoljno snage da nadomesti sve ono što mi je otac a i koristeći sestru -oduzimao...
I tako,,negde početkom srednje škole posle povratka iz amerike 1992 godine-gde sam bio dva meseca sa svojih 15 i po godina i video raskoš o kojoj se samo sanja...vrativši se u ratnu jugoslaviju i prokletu srbiju kojoj su TEK sveže uveki sankcije...tada sam imao prvi kontakt sa travom-marihuanom jer zaboga svi kul momci su duvali pa daj da i ja budem deo tih "cool"tipova,,,i tako je počelooo.....onda ,zbog svih problema koji su me okruživali sam počeo da uzimam i bensedine ...pa ubrzo otkrio i trodone koji su se tada neverovatno lako nabavljali u privatnim apotekama...onda se pri kraju srednje desila i moja prrrva i naj veća ljubav koja mi je pomogla da prekinem sa svim tim,i da se "drogiram" ljubavlju-pretpostavljate da je posle nekog vremena došlo do raskida i moj veliki duhovni propad...tad sam se vratio travi i tada popularnom extasiu...sad ću preskočiti period do 2002 kada sam upoznao jednu devojku sa kojom sam imao prvih godinu dana bukvalno bajku,samo da bih posle počeo da otkrivam njene prevare i gadosti koje mi je priređivala jer je njena majka bila protiv te veze pošto je imala za svoju mezimicu već predviđenog "dečka" od tada 45 godina-punog para ,to je bila moja glavna mana i razlog da je po svaku cenu odvoji od mene....e TU sam definitivno prso i imao nesreću da imam pored sebe"prijatelja" koji me je već neko vreme ubeđivao da probam heroin što sam ja disciplinovao odbijao sve do tog trenutka ...to sa tom devojkom o kojoj neću više..i to je bilo TO.
Prvo je bilo divno ,prestao sam da mislim na probleme i na nju porodicu ,....ma na sve ,kao rukom odešeno ,"anđeoski predivan osećaj"koji sam osetio pre toga samo kada sam bio naj naj naj srećniji u ljubavnoj vezi...ostalo se zna,prvo sam uzimao po nekad,,,ubrzo se vreme skraćivalo da bih 2003 ustoličio svoj status zavisnika o težak opijat.
Išao sam na lečenja više puta...prvi put 2006 kod bukelića-ono 12 to dnevno skidanje sa metadonom...pa sam recidivirao prvi put posle pola godine,drugi put posle mesec dana a treći put odma-tačnije nisam ni prestajao -sve je bila više predstava za moju majku kojoj se srce cepalo što joj je sin ostvario naj goru noćnu moru-postao je heroinski narkoman:(...leta 2008 je došla na red i drajzerova ,gde sam bio na detoxu 7 dana i počeo da pijem blokove...posle par dana sam se izveštio kako da ih kad mi ih otac koji je potpisao da će mi ih davati,da ih stavljam pod jezik i kao progutam a zapravo posle samo pljunem i organizam je spreman za drogiranje...na kraju jeseni 2009 su me primili u metadonski centar DZ savski venac gde sam bio u programu skoro godinu dana,i to je možda bilo i naj bolje rešenje i da se nisam pokačio sa njima i prestao da idem kod njih ,-za tih godinu dana nisam ni jednom uzeo dop i sve je bilo ok i zaslužio sam da dobijam za celu nedelju metadon,i nastavio bih sa TIM da mi nisu jednom na iznenadnom testu našli da sam pozitivan na opijate a zapravo sam bio prehađen i uzimao sam tad kafetin cold NE znajući da to ne smem jer ima neki kodein u sebi i može da pokaže na testu kao da sam uzeo hors i onda su mi oduzeli status take home nedeljno ,već sam morao da ponovo se vraćamna početni status i dolazim svaki jebeni dan po met ,na mene je to delovalo ponižavajuće i psihički me je vratilo u svakom smislu na zamišljenu liniju kojoj sam ponovo postao bliži drogiranju ,kao i na početku programa,,,čekao sam i čekao ,molio ih da me ponovo testirau kad go hoće jer mi znači puno taj status jednom nedeljno i zbog eventualno nekog posla jer ako moram da idem svaki dan ,ne mogu nigde nista da radim,prošlo je dva i po meseca a oni nisu hteli da mi vrate taj status...na kraju sam digao ruke od tog centra i naravno pošto me je počela spucavati ovoga puta metadonska kriza ,ponovo sam posego za dopom ....trenutni status,,,snalazim se kako znam i umem da nabavim novac za taj šejtanov prah koji mi samo omogućava da mogu da funkionišem ,jer ja odavno ,posle metadonskog programa ne mogu da osetim nikakvu euforiju jer mi je tolerancija otišla u ...drugu galaxiju ....znači ne radi me ali me radi kriza i totalna bezvoljnost ako nisam uzeo dop i to ne malo nego baš baš puno-meni ljudi sad ni tri grama ništa ne znače,jedino me malo podignu i daju nešto serotonina mojim sjebanim receptorima da mogu da izađem iz kuće da uradim bilo šta....sad zašto sam ja ovo sve napisao i ovako i šta oću...ni sam ne znam....P.S. Voleo bih da mi se nešto desi i da me više jednostavno NEMA...ne tražim ništa drugo.