Još jedna kap u moru tuge...

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
Nesanica
Posts: 2
Joined: Sun Jan 02, 2011 6:06 pm

Još jedna kap u moru tuge...

Post by Nesanica »

Ponajprije pozdrav svima Vama - topao iako je vani zimska idila, nekoliko stepeni izpod minusa!
Prije nego li podijelim svoju priču sa Vama željela bih se ispričati za greške "u prijevodu" - potrudit ču se maksimalno da čete kontat moje riječi - dolazim sa Slovenija pa ne briljiram baš kaj se jezika ide.
Neznam u stvari gdje da počnem.. Ima toliko toga, svakako previše a i neznam kako život staviš u jedan post na forumu. Priča u kojoj nisam ja ta "kap" ali je živim iako nisam u glavnoj ulozi - živim tudji život.
Uvijek sam bila dijete koje je bilo radoznalo i pokušavala sam doživjeti sve kaj se može u najkrače vrijeme. Nisam se zamarala mojim vršnjacima i njihovim problemima koji su mi se činili tad baš maleni i bezvezni. Uvijek sam se vucarala naokolo sa starijim društvom. I tako je krenulo prva cigareta, alkohol sa 12 godina samo da jih pratim i da se ne izdvajam. Sa 13 prvi joint , sa 14 prvi party-ji , i tad.. Bacanje u sebe svega kaj je došlo pod ruke.
Sa 18 god. ni dan manje, ni više otišla sam od kuče živjeti kod dečka. Obožavala sam ga. Još i danas nakon svega što smo si uradili najradje se sječam početka i sve je tako živo, pamtim i miris kojim me grlio.. I taj osječaj nije izbljedio iz memorije on je još negdje tu - u meni.
Dečko zvani G (ajmo skratit na G) stariji od mene 5 god., imao je svoja kola, svoj stan, svoj "posao" koji mu je bio i život. Ali nije mi bilo tad jasno pa ni njemu koliki je dio života u pitanju. Počeo je vjerovatno ko i svako sa dilanjem trave a kad smo startovali sa zajednim životom več je proširio svoj asortiman na "party droge" (ecstasy, speed, LSD,..), tablete i ponekad Kokain. Bio je to život (bar se činilo tad) dobar mnogo para, mnogo droge i uživancije.. Neznam kako mi je pored svega toga što pruža odličan scenarij za katastrofu uspjevalo održavati kontrolu. Pušila sam travu redovito, svaki dan (par g'ja) pa bi nekoliko dana u tjednu začinila to još sa čim a onda opet pauza od tjedan, dva samo na travi.. Tako je radio i on.
Onda je neznam ni kako pa ni kad tačno sve više u asortiman stizao Kokain, ponekad se došuljao i Heroin. Znam da smo se puno svadjali oko tog. Nisam podnijela Heroin. Ali bio je dobar biznis pa me G nije slušao. Sa vrijemenom je više manje odustao od "party droga" i na tron asortimana svoga "poduzeča" postavio je Heroin te Kokain. Kako se to dešavalo sve je manje imao pauze kojih se prije redovito pridržavao (samo trava tjedan, dva to je ta pauza da se razumijemo). Tako smo ponekad čak zajedno popušili, povukli koju rigu H-ja. Ja mogu da prebrojim na ruke koliko puta sam ja to uradila u svim tim godinama (do dana današnjega) pošto mi je strašna i mrska misao da konzumiram H. Ipak je barem tu prevladao razum i ono malo pameti nad osječajem koji pruža. Sa Kokainom sam radije i redovitije flirtovala (tu odavno nemam dovoljno prstiju) ali uspijela zadržati stvari pod kontrolom. Jedino je trava bila 8 god. prisutna svaki dan u mom životu. Ali ne pušim više jer mi je nabila nakon toliko vremena samo bad osječaj, i pojavljivale su se paranoje sve češče pa sam bez problema jednostavno prestala. Ovisna sam o cigaretama i kafi - bez toga neide :).
No kako je posao bio sve veči,a time i problemi tako je i G bio pod sve večim pritiskom bio je i onako vrlo impulzivna osoba, sa nedostatkom živaca. Pa je znao doči usred noči zdrogiran i bijesan u naš stan derao se na mene, ludovao, razbijao i svašta.. Tako je bilo nekoliko dana sve OK pa opet ali pošto ima Vrag uvijek mlade dešavat su se počeli i šamari - poludio bi skroz pa me onda nakon 5min molio da ga pogledam, da mu oprostim i drhtao bi samnom u suzama.. A ja sam gutala dane i nadala se da se jednog dana vrati moj stari, voljeni dečko samo to i sve če bit uredu.. I tako nabrojala 2 godine. Pauze je odavno zaboravio H te kokain bili su mu svaki dan na redu. Kad sam mu pokušavala ukazati da ima problem i da je zezancija odavno prošla samo bi se posvadjali - ja bi ostala doma u suzama a on bi pobjegao van. Toliko je mrzio "te propale ljudine, te narkomane, te ništarije" koji su redovito znali pokucati na vrata u svakakvih stanjima.. Da zbog te mržnje, i svog debelog ponosa nije htio prihvatiti realnost. A bio je on odavno jedan izmedju njih. Bio je "fin" ovisnik koji nije dotaknuo dno ali ga je gazio u svojim Gucci cipelama punom parom.
Što sam ga više naumila zamrziti nakon svakog šamara, svadje to sam ga više voljela. Kad me neko pita danas kaj mi je bilo u glavi, zašto nisam otišla ranije.. Ne smaram se odgovorom ne očekujem i znam da niko to nemože da razumije - ponekad ni ja sama ne razumijem. E vjerovatno nebi nikad ni otišla iz tog našeg privatnog pakla da se jedne noči nisam snašla u kolicama sa ocem pravac Hitna. Ovaj put otišlo je predaleko sve to - bio je toliko ljubomoran več duže vrijeme, pun paranoja a bez najmanjeg razloga.. A sad se nagomilalo u tolikoj mjeri da me je ostavio ležati na podu u krvi sa slomljenom nogom.. Prvi put nije bilo opravdavanja, plakanja, zagrljaja i molbe da mu oprostim.. Prosto je pobjegao kroz vrata i ostavimo me u stanu ko da sam niko i ništa.
Vratila sam se kuči da živim sa roditeljima. Više od pola godine nisam znala dal je živ, gdje je i kako je - ništa. Samo priče manje i više vjerovatne kaj se dešava sa njim.
A jednog dana ugledam ga kroz prozor na parkingu pored kuče. Sav sredjen, sjedi na haubi kolica i nešto prčka po telefonu (valjda je tražio moj broj..). Udahnem i krenem prema njemu - u životu nisam osječala toliko lupetanje srca , ni na kojoj drogi ikad. Al nije to bilo u ritmu ljubavnom nego strah nisam znala kaj da očekujem noge su se same kretale prema njemu pošto jih u glavi nisam ni osječala. Samo smo se gledali nisam znali šta da kažem pa ni on.. A onda su se usule riječi ko plaz samo je govorio a ja slušala i slušala.. Kako je čist vec 2 mjeseca kako me voli oh kako me on voli - do boli. Da to mu je stvarno išlo - do boli. I da je samo u prolazu pa je svratio da me vidi i tako je i otišao. Pun praznih riječi. Saznala sam kasnije da nikad nije ni prestao te da još uvijek "radi" to što mu je išlo najbolje. Kako bi i prestao? Ono što stvarno voli ima na dosegu ruke i grli to i obožava svom silom. Ne pada mu ni pamet da prestane - vodi ljubav sa smrču pa to i ne primječuje. Vjerujem da me je volio i voli me - na svoj drugačiji način - ali voli. A znam da voli H još više.
Još uvijek tako nenajavljeno svrati ponekad prodje više vremena, ponekad manje.. Al' on se vrača.
Neznam što da napravim, osječam se baš prazno i nemočno.. Njegova porodica zna sve ali više nego vlastitog sina voli novac koji jim omogučuje bolji život - na njegov račun. Na račun previše života koje uništava to sranje. Ništa nije dovoljno pa ni to da je njihov vlastiti sin ležao bez svjeti u kupatili i skoro obležao zauvijek. Ništa da se mrdne on ili oni...
Znam da mora čovijek dotaknuti dno da bi mogao sagraditi sebe ponovo i zagrliti pomoč umijesto droge.. Ali on neče na taj način dotaknuti dno tako skoro a bojim se da če prije bit prekasno... Više ne odbrojavam dane u nadi da se vrati moj stari dečko, moja prva prava ljubav ah - a ta prokleta zaborava nema - u strahu i muki odbrojavam dane kad bude ta ljubav uspomena.. Do koje više ne dodje nijedan glas, ni jedan dah napisana na ploču hladnog mramora.
I tako to znam to je samo još jedna kap,život više u moru prepunom tuge..
Ljep večer želim svima vama i mnogo hrabrosti!
Ukrascu nocas sve tvoje snove, vrijeme je da ih ostavris, mnoge sam duso dobijo bitke, sad bih da me pobijedis.
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Još jedna kap u moru tuge...

Post by VVV -ex prokleti »

Dobro nam došla na forum. Ljubav je zajebana stvar, to svi znamo. Moj savjet: što dalje od njega, pa nije jedini na svijetu. Žao mi je što ti se to desilo,tj.što ti je on napravio i imaš moju punu podršku u tvojoj namjeri da ga zaboraviš što prije i nađeš nekog normalnog.
Kažeš ovisna si o kavi i cigaretama, naspram mnogih nas ovdje i nemaš nekih problema sa ovisnosti, ali boim se da ne bi ponovno postala ovisna o G. Pa onda malo poslije i o H.
Ampak sploh ne vem kaj ti bi rekel, se drži i budi pozdravljena.
Da i se najbolše v Novoj 2011.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
Nesanica
Posts: 2
Joined: Sun Jan 02, 2011 6:06 pm

Re: Još jedna kap u moru tuge...

Post by Nesanica »

Hvala ti na ljepom dočeku :).
Ja sam još kod roditelja tj. majke - biče polako 2 god. Radim na sebi, razgovaram i pokušavam što manje da se držim u prošlosti te da vodim život baš sad! :). Ponekad mi to ide više, ponekad manje - trudim se. Iako nismo više zajedno još uvijek mi dolazi u posijet, sretnem ga gdje.. On bi da smo opet zajedno, kao sad je drug čovijek i to. A ja ipak znam da kad ništa ne mijenjaš nemaš od kud da si drug čovjek.
Lagala bi kad bi rekla da ima još one ljubavi koja mi je dala tolke snage (ili čiste gluposti) da sam ostala sa njim kroz one godine. Dapače volim ja njega ali to je ona ljubav koja miruje u tebi al se na njoj ne gradi novi početak. Dobro si i rekao da sam bila ovisna o njemu sad kad se pitam zašto tako jako neznam ni ja. Nije bilo zbog materijalnih stvari (to imam, kroz rad uvijek i imala) jednostavno sam trebala njega. Jer kad nam je išlo - tak je išlo predobro a kad nije.. Sami ekstremi su tu bili.
Sretna Nova i tebi pročitala sam poredih svih tih prica i tvoju želim ti sve najbolje i naravno da uspiješ u svemu! Mada nekako ni ne sumljam u tebe.. Kad čovijek odluči ali stvarno odluči sam kod sebe može da pomakne i gore ak treba :)
Ukrascu nocas sve tvoje snove, vrijeme je da ih ostavris, mnoge sam duso dobijo bitke, sad bih da me pobijedis.
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Još jedna kap u moru tuge...

Post by VVV -ex prokleti »

Hvala ti. Sviđa mi se kako razmišljaš. Samo napred, glavu gore, i bit će sve u redu.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
Post Reply