Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

[fridriceva]

Kad bi se godine jednog suzavisnistva mogle pretociti u jedan tekst, u jednu pricu, obracanje... bilo bi mi lakse. Ne zbog toga sto bih rasula tu stijenu, na koju se nasukalo moje srce, vec, jer bih tako ukazala mojim rodjacima- suzavisnicima na nezdrave korake, kojima nas nauci ta borba za nekog svog.

Moj brat je, hvala velikom Bogu, cist dvije godine i tri mjeseca. Istovremeno, lijecim se i ja... od svih crnih noci, zamagljenih zora, ugusenih dana...

Najvecu podrsku imam upravo od njega. Izlijecio se, lijeci se, odrzava (ne znam kako to da nazovem), zahvaljujuci programu Anonimnih narkomana. Zvuci nevjerovatno, ali i u jucerasnjem razgovoru sa njim, shvatila sam da je njegov put, upravo taj program. Poput lupe koja otkriva te strahove, misli... sjecanja... u njegovoj glavi.

Beskrajno mi je drago sto ne CUTI. U pregovorima je za posao, koji zahtijeva terenski rad. Kazao mi je juce da se ne plasi, ali da mu je proslo kroz glavu da ce mu se vratiti sva ruzna sjecanja ako ga posalju u jedno naselje gdje je "zaradio" nekoliko godina zavisnickog staza.

"Jedno si ti, drugo sam ja. Stavi pred nama isti problem, necemo ga posmatrati isto. Ti mozes da se zaduzis za 100 eura i da to ne smatras nikakvim problemom. Ja pri samoj pomisli na to, sjetim se onih mojih dugova za drogu. Ja moram da zivim sa tim", kazao mi je juce.

"Svi mi zivimo sa necim. I ja dan-danas ne volim da cujem stare pjesme Bijelog dugmeta, jer me to vrati 20 godina nazad, u onu malu kucu u kojoj smo zivjeli, kada je tata dovodio svoje pijane drugove-svirace... kada su slusali Bijelo dugme, a ti i ja morali u krevet", odgovorila sam mu, vjerovatno nevjesto, pokusavajuci da mu kazem da smo mi svi, negdje je to i prirodno, zavisnici od sjecanja.

"Bitno je da si svjestan. I da ne precutkujes svoje misli, ma kakve da su. Pricaj mi, uvijek mi pricaj", ponovila sam, a on je, po ko zna koji put u ove dvije godine i tri mjeseca, rekao da me voli i da smo mu mi, porodica, na prvom mjestu.

"Sve sto radim, sve sto mislim... pocinje i zavrsava sa vama", kaze.

Mozda je prostiranje mog tepiha konfuzno, ali, znam, necete zamjeriti...

Pisacu...

Samo za danas : Ne smatrajmo tminu dana nekim predskazanjem. Na silu otjerajmo ruzne misli i vjerujmo - MORA BITI SVE U REDU!

Cvjetajmo!

Iskren pozdrav,
Lu

[sanela]

Odličan naziv teme.

[fridriceva]

Zbog licne potrebe , opet postavljam komentar jednog od clanova na drugom forumu, koji se, takodje, bavi bolestima zavisnosti:

"Mnogi roditelji čija djeca po nečemu postanu problematična zaključe da je to do njih i da oni nisu uopšte krivi, jer, tobož, imaju još jedno dijete koje je dobro, "a oni su, eto, isto vaspitavali i jedno i drugo". Ali... to je klasična zamka. Sva su djeca različita, čak ni blizanci nemaju uvijek identičan karakter, dakle, ne mogu se po difoltu isto vaspitavati - jer to isto na različite karaktere i genetske sklonosti ne znači i isti uspjeh.
Zamislite da vam je jedno dete kaktus, a drugo ljubičica. A vi brižni svaki dan zalivate vaš kaktus i vašu ljubičicu. Posle mjesec dana vaša ljubičica cvjeta, napreduje, a kaktus požutio i počeo da truli od silnog zalivanja. Onda vi počnete da zalivate i kaktus i ljubičicu jednom u dvije nedjelje, i posle mjesec dana kaktus se oporavio, napredovao, svjež, zelen, a ljubičica se sparušila, uvela, otpadaju joj latice. Tako je i sa djecom. Roditelji treba djeci da pomognu da se razvijaju u skladu sa sopstvenom prirodom, nikako da se bore protiv nje, da nameću svoje kalupe, svoja očekivanja, da na dječje potrebe gledaju sa stanovišta dječjih potreba, a ne svojih.

Koliko ste djece u skupim firmiranim patikama i odjeći vidjeli u životu? Mnogo?

Da li djetetu od 3 godine trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 6 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 14 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Ono samo želi na miru da se igra sa drugarima i da ne razmišlja da li će se isprljati i iscijepati i da li će ga neko grditi zbog toga. Ali trebaju mami i tati... iz nekih sasvim ličnih razloga koje nemaju ni najmanje veze sa njihovim djetetom i njegovim potrebama.
I onda jednog dana takvi mama i tata sa suzama u očima kaže psihijatru koji liječi njegovo dete - ja sam mu sve pružio/la u životu, sve je imao..."

Iskren pozdrav za sve vas!

PS Samo za danas
"Koliko god nam stvari u zivotu izgledale lose, uvijek ih mozemo pogorsati drogiranjem..."

[Cicibella]

Da li djetetu od 3 godine trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 6 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 14 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Ono samo želi na miru da se igra sa drugarima i da ne razmišlja da li će se isprljati i iscijepati i da li će ga neko grditi zbog toga. Ali trebaju mami i tati... iz nekih sasvim ličnih razloga koje nemaju ni najmanje veze sa njihovim djetetom i njegovim potrebama.
I onda jednog dana takvi mama i tata sa suzama u očima kaže psihijatru koji liječi njegovo dete - ja sam mu sve pružio/la u životu, sve je imao..."

Upravo ovo je bio slučaj moga muža, imao je sve, ali sve isključivo u materijalnom smislu...100€ ne rješava problem niti dokazuje količinu ljubavi, 100€ stvara problem, to sam uvijek govorila svom mužu...Daleko od toga da njegovi roditelji nisu željeli sve najbolje za svoje dijete, ali su to radili na krivi način...I dan danas im je utrka za materijalnim i novcem najvažniji životni prioritet, a sve zbog vlastitih kompleksa manje vrijednosti...

[jana]

Sve su to,Cicibella,kako se u muzici kaze,varijacije na istu temu.Ko je kriv?Muko moja,predji na drugoga.Ili pomiri,da te zapao takav covjek,ili bjezi glavom bez obzira.Ako se odlucis za prvo,analiza gresaka njegovih roditelja,nece ti nimalo pomoci.
Cuj,imao sve,roditeljima vazno bilo materijalno,pa nije imao ljubavi?
Eto,sada ima tvoju ljubav,pa da vidimo hoce li ga ona motivisati da se izvuce,i promjeni nacin zivota.
Ono sto je karakteristicno za doba manipulacije ,je da se taoci izmjenjuju,kad im istekne vrijeme,odnosno izdrzljivost,uvijek se pojavi neko slijedeci.I ,tako u nedogled.

[vudd]

A samo sam cekao kad ces se pojaviti bas ovde Jano

Kako ti imas taj Nazi stav ,kad je u pitanju uloga roditelja,pa to je cudo jedno.Sta kazes,nije imao ljubavi od roditelja,eto sad ima tvoju,pa da vidimo...nema sta,jasno ko dan

[jana]

Pa to je cudo jedno kako se ti u svojem cekanju ,ovdje,ostvaris.

[vudd]

e nek si mi vala rekla

[Cicibella]

Sve su to,Cicibella,kako se u muzici kaze,varijacije na istu temu.Ko je kriv?Muko moja,predji na drugoga.Ili pomiri,da te zapao takav covjek,ili bjezi glavom bez obzira.Ako se odlucis za prvo,analiza gresaka njegovih roditelja,nece ti nimalo pomoci.
Cuj,imao sve,roditeljima vazno bilo materijalno,pa nije imao ljubavi?
Eto,sada ima tvoju ljubav,pa da vidimo hoce li ga ona motivisati da se izvuce,i promjeni nacin zivota.
Ono sto je karakteristicno za doba manipulacije ,je da se taoci izmjenjuju,kad im istekne vrijeme,odnosno izdrzljivost,uvijek se pojavi neko slijedeci.I ,tako u nedogled.

Jedino što analiziram je sebe, to je jedino polje na kojem mogu djelovat, a na ovaj dio sam se osvrnula samo kao na jedan sitan detalj koji sam prepoznala u odrastanju svoga muža, a što se tiće njegovih roditelja, njihove navike, djela, postupke, ponašanje, životne prioritete, komplekse, primitivizam i sve ostalo što u sebi nose to me ni najmanje ne zanima to nek rješavaju sami sa sobom...ni njih ne mogu mijenjati, mogu samo mijenjati svoj odnos prema njima.
Vas u svakom slučaju pozdravljam i znajte da uživam čitati vaše riječi i komentare...

[jana]

Mi smo na jednoj jako lijepoj temi,koju je zapocela sestra jednog ovisnika.Ja sam njene postove uvijek rado citala,pa cu sada,da ostavim vrijeme,da napisem i ja koju rijec kao moj doprinos njenom postu.
Je ,svi smo zavisnici od sjecanja.Negdje na pola puta moje borbe,desio mi se jedan dozivljaj,koji mi je pomogao da promjenim ugao gledanja na stvari i dogadjaje.
Bila sam u toaletu,na poslu.Ovdje u Americi,to su kabine,gdje vam se s polja vide none,onako rasirene izmedju wc solje,ukoliko ostanete stajati.Nema izolacije,na prolazima izmedju vrata jasno vidite ko ulazi i biva na ogledalima i lavaboima.Tako,u toj pozi,ja sam vidjela svoje djete kako zurno ulazi u toalet ,staje za ogledalo,i popravlja sminku.Nismo imali kontakta u to vrijeme,gotovo pet godina.Radili smo u istoj zgradi,i prolazili ,tako,vidjeli se ne vidjeli,bilo je isto.
Umirila sam se instiktom,i tiho ,tiho promatrala.Na nekoj udaljenosti od dva,tri metra,cula sam njeno ubrzano disanje.Napetost iz svakog pokreta.Bila je tada jako mrsava,onako visoka ,i kosa joj je padala niz ledja nervozno odrazavajuci cijelo stanje tjela.U tom miru,tako,vrati mi se slika moje majke u djetinstvu.Ruka koja nervozno pomjera alajner ,da bi istakla trepavice.I pogled ,sa zjenicama nagore,koje sam vidjela u ogledalu.
Sjecnje na moju majku,koja je nekako to cinila na isti nacin,nervozno ,i dugo,dok smo otac i ja,cekali da se zavrsi taj ritual.Otac je uvijek bio ljut radi duzine ovog obicaja,ali ga majka uopste nije registrirala,niti je mjenjala stav,i duzinu rituala.Kada mi je bilo dvanaest godina,majki je dijagnosticirana manicna depresija,i poslije manicna sizofrenija.
Odjednom,u tom stavu,pritajena,ja nalazim da je ruka mojega djeteta i ruka moje majke,nekako ista.Pokret,oblik.Zurno,kad dolazim kuci,vadim slike,uporedjujem fotografije do detalja.Okruglo lice,lijepo,prelijepo,ali nesto fali.Ono kao,visina,sirina,i dubina.Nesto fali!
Sutra,zurno odlazim kod terapeuta,pricam o genetskom sustavu,obiljezjima bolesti koju sam zivjela kao djete ,u prisustvu majke,i,otvaram hiljade stranica,citam,raspitujem se za porodicu,svuda po svjetu,raseljenu.
Djeca sa autisticnim problemima,poslije izrastaju i u pubertetu se odrazava poremecaj u razvoju licnosti i bolest se prikaze u svojem obliku i u svoj svojoj surovosti.
Kad sam sa izraslijim clanovima porodice,pocela da dodirujem ovu temu,to je izazvalo takav otpor,da su me maltene ono od usta do usta,sa su,razapeli.Kao,sta ja bunelozim,kako sam dosla u ovu j.... Ameriku.I ,ja zacutah.A samo sam trazila odgovore.Zasto ? Kako?
Nije sve ni u ljubavi,ni u patikama,ima nesto ,sto je i Bozije davanje,
Poslije sam ,tragajuci,zakljucila da jedan broj ovisnika konzumacijom rjesava svoj problem koji je bio prisutan i ranije.Postoje mladi ljudi koji imaju biopolarni poremecaj,poremecaj koncentracije,i razne druge poremecaje,pogotovo u dobi adolescencije,i zato posezu za modernim «smirenjem«
Hvala virtualnom svijetu ,da mozemo iza njega da se sakrijemo,a da progovorimo o necemu sto je ,sigurna sam,jedan od uzroka narkomanije.