Kako održati apstinenciju?

[dita]

Mene osobno, a možda i nekoga tko traži slične odgovore, zanima kako održati apstinenciju, naročito nakon izlaska iz komune ili bilo kojeg drugog načina na koji si postigao apstinenciju. Moj muž ima još deverati u komuni, ali za dva mjeseca dolazi na vikend (tjedan dana) kući, prema pravilima komune, kao nekakav test i priprema za izlazak.. Mislim, ne vjerujem baš da će nakon godine dana uspjeti za tjedan dana kod kuće ugroziti apstinenciju, ali opet nikad se ne zna... Ali recimo kad izađeš nakon dužeg vremena iz komune, vjerojatno doživiš nekakav šok, bez obzira što se u komuni pripremaš na to. Vraćaš se u isti grad, mjesto, među ljude koje si povrijedio, prevario, iznevjerio. Vjerojatno nije lako. Gdje su zamke, što izbjegavati, što pomaže vama koji održavate duže vrijeme apstinenciju. Vjerujem da je borba svakodnevna...Vidim (čitam) da pomažu AN sastanci, ali u ovakvom malom gradu, toga nema. U većim gradovima je lakše, veće su mogućnosti i možeš neprimjetnije voditi svoj život. Ali u malim gradovima punim "dušebrižnika", koji jedva čekaju da imaju o čemu pričati...ipak je teže. Ma ja se ne obazirem na njih, ali.. brinu oni tuđu brigu. Ovaj forum je pretpostavljam isto jedna dobra "terapija", jer ipak bivši ovisnik lakše može razumjeti bivšeg ovisnika, nego suovisnik ili netko tko uopće nije bio u doticaju s takvom problematikom. Pretpostavljam da je svakako dobro održavati veze s bivšim ovisnicima, koji te mogu shvatiti... Znam da svatko mora voditi svoju bitku, ali savjeti, primjedbe, mišljenja, pogotovo nekoga tko je to prošao... su uvijek dobro došla. Ako netko želi i ima volju podijeliti svoja iskustva i mišljenja, zahvaljujem unaprijed.

[klara60]

Bas se cudim da niko do sada nije odgovorio na ovaj post, a eto i mene zanimaju vasa iskustva sa odrzavanjem apstinencije, resocijalizacijom i sve sto uz to ide

[PROČITAJ ME]

Sve je to individualno. Najbitnije je imati jaku volju kada izađe na vikend, ako sretne ljude skojima se družio... hm.. veliki je to test ...opet kažem mora znati da li želi poslije nekog provedenog vremena u komuni biti ok. ili možda jedva čeka da se pukne kada dođe. Mislim nedaj Bože.. ali trebaš biti spremna na sve... Samo nemoj gubiti nadu, da će pasti kada izađe.. Možda će ga sve to što će proći u komuni ojačati, vidjet će gdje i koliko kako je griješio... život tamo nije nimalo lagan, ali baš zato ojača... A zamke.. pa ne znam šta bih ti pametno rekla, izbjegavati izlaske i viđanje sa starim društvom... Ja danas poslije komune, gledam svijet drugim očima. Zato se samo možeš nadati, da će i on tako kada izađe.. biti nov čovjek... Samo vjeruj... pozdrav

[dita]

Hvala PROČITAJ ME! Pročešljavajući forum sam pronašla odgovore ne neka od ovdje postavljenih pitanja. Nije se on drogirao u društvu, tako da društva nema… Bilo je par dilera čije brojeve mobitela sigurno još uvijek ima memorirane u svom mozgu (time ne mislim nužno da će ih okrenuti). Druženje se svodilo samo na preuzimanje „robe“… Postoji problem čije rješavanje će zahtijevati puno energije. A to je moje beskrajno nepovjerenje. Meni će biti teško boriti se sa sobom da ne pokazujem to nepovjerenje i ne visim kao mač nad glavom (znam da to nije dobro)…a opet se i on mora dobro potruditi da zadobije povjerenje…Znam da će biti teško balansirati oko toga… Normalno da se kod njega vidi promjena i napredak (28. će biti godina dana kako je u komuni), a pred njim je još jedna godina u komuni…
Ne znam, uslijedit će vikend,( odnosno tjedan) kod kuće za jedno 2-3 tjedna, pa ću više znati…Uzet ću godišnji odmor, jer ne mogu zamisliti da sam na poslu, a on "bez nadzora"…Mada on misli da je to zato da više vremena provedemo zajedno…Dobro, je i za to, ali trenutno ne mogu zamisliti da je “bez nadzora“ (glupo mi je to tako reći za nekoga tko ima 42 godine) ili u nekom iskušenju dok sam na poslu. Osim toga, tu su prvenstveno u priči klinci koji su u adolescentskoj dobi ili na pragu te dobi, moji ponekad panični strahovi (ipak samo u glavi, ne pokazujem ih) oko njihovog odgoja i narkomanije u cijeloj priči, ali to je već druga tema… Mislim da sam se dobro psihički pripremila za „vikend“ (što će se pokazati naknadno)…Vidjet ćemo... Ostaje kao što kažeš nada, vjera…
Pozdrav tebi i drago mi je zbog tebe (izazoveš osmjeh na lice)…

[PROČITAJ ME]

Ćao.. još bolje što nema društva, naravno svi narkomani pogotovo dugogodišnji izgube svako moguće druženje i na kraju se svede baš kao što si spomenula, na preuzimanje robe.. Vidi to je dobro..mnogo dobro.. Sasvim je normalno da vlada neviđeno nepovjerenje sa tvoje strane, jer on ne može ni očekivati da mu vjeruješ poslije svega. I sigurna sam da je on itekako svjestan toga. bitno je da kada se vidite, da ne iskazuješ veliku strogoću i nadgledanje, naravno to ćeš raditi ali radi pametno.. znaš šta ti želim reći.. Samo lagano, bez neke suvišne priče kao tipa, šta bi bilo kad bi bilo, ili mogli smo ovo da nije bilo ovoga ili onoga... To će on sam početi pričati... samo ga pusti da priča... govorim iz iskustva, imat će jaku potrebu da podjeli sa tobom sve šta mu je na srcu, da se pokaje, da kaže mislim da će reći koliko sam glup.. i sl.. da ne nabrajam... A to da ćeš uzeti odmor, to mi je skroz ok, jer ćeš provesti vrijeme snjim, vidjeti kako se ponaša, promjene koje su se vjeruj mi morale desiti... sama ćeš normalno zaključiti kolike su, koliko su vrijedne... kažem opet sve je individualno.. Ali prema njegovim godinama, ne želim da sudim, jer postoji samo Jedan koji sudi. Bog. nadam se da mu se zgadio taj stil odvratnog života... ako nije još pa morat će mu se kad tad zgaditi... Dosaditi... Vidio je kako se može živjeti bez droge i masu drugih stvari.. sada je na njemu potez.. Ti ga podrži, nadgledaj ali pametno... veliki pozdrav od Jace.. sretno