LJUBAV ILI...

[zrinkam]

Moj dečko se drogira već sedam godina s tim da smo mi zajedno u vezi šest mjeseci. Kad smo se upoznali bio je na terapiji subutexom, ali je muljao sa svim i svačim..Uspio se skinuti sa subutexa pomoću tramala i stvarno se bio oporavio i dobio na težini, ali kad je trebalo maknuti tramale i prijeći na reviu, slomio se i evo nas opet na 4 mg subutexa dnevno već mjesec dana. Odlazi redovito na terapije i testiranja(i ja idem s njim) ali nikako da se pomaknemo s mjesta, nikako da odluči prekinuti sa svim tim..Neki dan sam ga uhvatila da je par puta uzeo venozno subutex, ne znam..Ja se trudim i previše, ali on ne dovoljno Ja njega stvarno volim jako puno, i on mene(tako barem kaže), ali nikako da shvati da nije moguće družiti se sa starom ekipom i apstinirati od heroina. Kažu da ovisnici vole samo heroin i ništa drugo i nekako mi se čini da je to stvarno možda istina iako sam u početku odbijala vjerovati u to jer ja sam borac pa ću i to pobijediti. U zadnje vrijeme plačem skoro svaki dan jer ne znam više kako da mu pokažem da mu stvarno želim pomoći i da sam mu stvarno istinski prijatelj za razliku od svih onih koje on i dalje naziva prijateljima. Ne znam kako će se to sve završiti, i dalje mislim da on zaslužuje normalni život bez droge.
Super se slažemo u svemu ostalom i bilo bi mi užasno kad bi izgubili ovu bitku, ali nažalost protiv njegove volje ne mogu ništa iako bi ga nekad najradije zaključala u stan i pustila tek kad dođe sebi. Možda bi mu trebala postaviti nekakav ultimatum, ili ja ili droga, ne znam ni sama više, to su sve samo pusti pokušaji..Eto možda se netko pronađe u ovim mojim riječima..

[alissa]

Narkoman moze voleti a ti se ne obaziri na to kako i sta se kaze-znas da te voli,smo se plasis pa zato se i kolebas.Znam kako ti je,ali moras da shvatis da mu pomoci nema ako sam ne shvati da mnogo toga mora da promeni ako stvarno zeli da se izleci.Pricaj sa njim,budi strpljiva,pomogni mu koliko i kako mozes.pozdav i sve najbolje!

[bekim remar]

ja te razumjem i ja sam bio takav zena me napustila imam malu od cetri god i javljam se na ovom forumu bas zbog toga da bi nekom pomogo jel znam kako je ,a kad si u takvom stanju kao on nikog nevolis bitna ti je samo droga ,moras samo cvrsto snjin ja dok nisam ostao na ulici nisam htio ic u komunu sad hvala bogu cist sam tri god i naj bitnija stvar je moja curica i ljubav prema bliznjima popricaj snjim nek ode u neku komunu u inostranstvu i nek bude sto vise moze dok nije kasno . zelim ti puno srece

[azraaa]

ovako sam i ja razmisljala na pocetku veze. zelim ti puno srece i snage.

[zrinkam]

Azra, skužila sam da i ti imaš sličnu situaciju i da se boriš jednako kao ja. I ja stalno zivkam okolo i pokušavam sve i svašta, al on kao da se ne želi odreći ljudi za koje zna da ga podsjećaju na drogu..Svaki dan pričamo o tome, ali kao da ništa ne dopire do njega, kao da ne želi shvatiti da mu ja pomažem..I ja sam stvarno spremna sve napraviti za njega i ništa mi nije teško, dajem mu terapiju, nabavila sam si testove na heroin(to i tebi preporučam jer im nikad ne možeš vjerovati), idemo zajedno doktoru, ali on kao da to ne shavaća ili ne cijeni, ne znam ni sama..znam samo da se ne mogu boriti samm protiv svih, htjela bi, ali to je unaprijed izgubljena bitka

[Andrijana]

Ako mu zelis pomoci nemoj uzimati ulogu medicinske sestre, nego mu jasno reci da ga ne zelis takvog i pusti ga da sam nesto uradi za sebe, ako ne onda gubis vreme, zivce....i ko zna sta jos.
On je odrasla osoba, njegovoj bolesti pogoduje tvoja briznost i hrani je.

pozdrav

A.

[netko]

Kao sto si vec rekla ; zatvori svoja vrata, okrenut ce se on na vrijeme, s tim ljudima ne vrijedi glumiti borca vise nego ti um dopusta.

[butterfly00]

Gledam ovaj post i čini mi se kao da sam ga ja pisala ....
Moj dečko i ja se koprcamo u paklu heroina već 5 godina tj.on kao narkoman a ja kao glupača koja pokušava učiniti čudo.
Nakon što je izašao iz zatvora bio je 9 mjeseci potpuno čist bez ikakvih tableta, ma čist totalno, da bi prije par tjedana ponovno uzeo heroin i od tada opet pakao. Uzima subotex na nos, ponaša se potpuno nenormalno, ja plačem svaki dan ko glupača jer me boli i ono što on ne osjeća . Njemu je svejedno kada se ubije , ali ja zato umirem za oboje.
Zbog ljubavi sam ostajala , podržavala, patila, čekala ... ali sad vidim da je vrijeme da odem i da se pobrinem za sebe.
Heroin je sam vrag i zaista je teško isčupati se iz njegovih kandži.
Sve najbolje ti želim.

[Y.X.]

Izvinete što ovako upadam,ali...pratm ovaj forum veća jaako dugo u potrazi za nekim odgovorima ili "svjetlom na kraju tunela"...

U sličnoj sam situaciji. Zaručena sam za dečka koji je bio ovisnik o heroinu, živimo zajedno i oko pola godine već uzima subotex. Ja nemam nikakve veze sa drogama, a on mi je svoju priču priznao odmah na početku. Iskreno, nisam znala u što se upuštaM. Nemam predrasude prema ljudima i uvijek sam za pružanje šansi i prilika da se ljudi pokažu i dokažu. Njegovo "lječenje" je počelo odmah i traje već drugu godinu. Ja sam proplakala rijeke suza zbog hrpe situacija, sumnji i propitivanja. Sumnjičava sam po pitanju toga, u vjerojatno puno situacija s razlogom.

Jednog lijepog proljetnog popodneva, nakon razgovora s njegovom doktoricom, zamolila sam ga da napravi test na drogu, tek toliko da me umiri, da me riješi sumnji, da učino nešto što bi meni skinulo nezamislivi teret sa srca. A nezamislivi ŠOK sam doživjela kada je on odlučio se radje odseliti i prekinuti, nego mi to učiniti! I tada sam pukla i puknuta sam odonda... U međuvremenu smo se pomirili i on se je doselio natrag. U potrazi za odgovorima, opet sam njuškala po ovom forumu i PREPOZNALA SAM GA U JEDNOM POSTU! Provjereno, to je on! Naime, post u kojemu sam ga prepoznala, nije nimalo lijep...U njemu on priznaje da, unatoč terapiji sub. je nedavno uzeo dop, prije tjedan dana, točnije!! I još neke razne postove u kojima piše o hep itd. Mene je to toliko pogodilo i razočaralo da....ne znam sta bi vam rekla. Nemam konkretno pitanje, samo me zanima šta vi mislite o tome? POgotovo jer on zna da nisam takva, da bi ga osudila zbog toga ili ne znam šta i cijelo mu vrijeme govorim da mi KAŽE ako poklekne!!! Šta god da se dogodi, samo neka mi kaže, iz poštovanja prema meni i svemu što sam učinila za njega i nas, da mi hebemu, kaže! A on me je gledao u oči i kunio mi se da to ne radi! I onda ja ovdje pročitam tako nešto!!
Užasno mi je i ne znam kako bi mu vjerovala opet, jer zašto bi sada bilo drugačije. Tek sam sada sumnjičava i nemam pojma šta mi se događa pred nosom...

Znam da mi nema pomoći , ali moram se pojadati nekomu, jer o ovome ne mogu razgovarati s nikim, a izjeda me to iznutra!

[Y.X.]

Kažu da ovisnici vole samo heroin i ništa drugo i nekako mi se čini da je to stvarno možda istina iako sam u početku odbijala vjerovati u to jer ja sam borac pa ću i to pobijediti. U zadnje vrijeme plačem skoro svaki dan jer ne znam više kako da mu pokažem da mu stvarno želim pomoći i da sam mu stvarno istinski prijatelj za razliku od svih onih koje on i dalje naziva prijateljima. Ne znam kako će se to sve završiti, i dalje mislim da on zaslužuje normalni život bez droge.

P.S. Slična situacija i kod mene... Ali sam malo previše zabrijala da je to moja borba. A nije, to je prije svega njegova borba. Ja sam mu sto posto potpora, ali ne mogu za njega i umjesto njega... I ne mogu se više truditi jer je moj sav trud otišao u laži! Nažalost...tako je!
I da, ovo sa ljubavi i heroinom...još sam ipak idealist, ili ovo malo što je od njega ostalo , pa ću se nadati da nije tako!! Voljela bih vjerovati da me voli više od heroina, iako se pokazalo suprotno (kad se je odselio radje) ali dobro... ne shvaćam, ali prihvaćam! I ja sam proplakala (i malo poludila ) svaku njegovu krizu, nervozu, depresiju, bezvoljnost, pa sam kada sam došla do biti stvari, a bit je ispala laž, tu sam stala!
Ja svog dragog volim, onako jako i nema što ne bi učinila za njega i nikada mu ne bi okrenila leđa, da vidim da mu je stalo da se riješi tog zla (u mom slučaju čini mi se da mu je stalo), ali više ne pod svaku cijenu! Normalan život nema cijenu i ja ga zaslužujem da mi bude normalan, kao što i ti zaslužuješ da tvoj bude tebi normala, i kao što moj dragi zaslužuje svoj normalan život itd! Uzimam si nakon dvije godine svega i svačega, za pravo svašta. Jedino što se više neću igrati detektiva i pokušati saznati što se događa...
U svakom slučaju, puno ti nade i sreće želim, najviše hrabrosti! Ne puštaj ga tako lako, ali pazi i na sebe! Nemoj se uvaliti u nešto iz čega se nećeš moći izvući. Ja sam se dala puno u sve to i ostala malo izigrana, zato sada pametnije i malo glavom, ne samo srcem! Naravno, to su sve savjeti koje ne primjenjujem na sebi ... SRETNO!