Vrlo tuzna prica...
Posted: Mon Sep 15, 2008 5:43 pm
Kako sam pocela...mislim da nema potrebe da pricam... kao i vecina svih nas,15 god,lose drustvo,cuga,trava.Tad sam upoznala jednog decka sa kojim sam pocela upadati sve dublje i dublje...
Bio je 5 godina stariji od mene,pusio shish i bio je jaaaaaaaaaaaaaako cool...
Dogadjaji nam se vecini podudaraju,pa da ne smaram,precicu na heroin...
Boris i ja smo tad vec bili u vezi 2 godine,jako smo se voljeli i sve smo cinili zajedno,pa i ovo...
Za moj 17 rodjendan poklonio mi je maalu kutijicu sa nakitom u kojoj je bio hors,eto samo da probamo,samo da se pocastimo za moj rodjendan...Tad je nastao pocetak kraja...
Najgora stvar koja nam se desila je to sto nam je heroin postao ljubav na prvi osjecaj...Osjecaj blazenosti,moci-a opet smirenosti,ljubavi...
Nespreto smo se boli,on mene,a ja njega i usjecala sam kako mi kroz tijelo prolazi demon zla i pakla...
Prvo samo vikendom,a onda i svakim danom...Jako brzo smo se navukli.NAJVECA ZABLUDA je bila da smo mi karakteri,da cemo prestati kad god to pozelimo..Lagali smo sebe...
Zivjela sam paralelno 2 zivota.Ujutru bi se nasla sa njim,uboli se,a onda takva sam isla u skolu(i za cudo bila sam odlican djak),dolazila sam kuci,kontrolisala se pred roditeljima,tako da oni NIKAD nisu posumnjali,do jednom...
Dosla sam iz skole kuci,bacila torbu u cosak i izasla napolje..Roditelji mi inace nisu preturali po stvarima,ali tog dana mama je zavirila u torbu da pronasla neki test iz skole i pronasla moj pribor...
Bila sam momentalno delozirana iz kuce,nisu mi ni ponudili pomoc...
Istog dana preselila sam se kod Borisa i njegovih roditelja,zivjeli smo od danas do sutra sve do tog 21.08. (ovog dijela se apsolutno ne sjecam pa cu citirati njega...)
"bila je to nasa 4 godisnjica veze...ustao sam vrlo rano,pogledao te,spavala si kao beba,poljubio te u celo i otisao do grada da nam zbavim dop i uzmem neku sitnicu za godisnjicu...Vratio sam se za nepunih sat vremena i vidio sam sliku koja me je skoro ubila:lezala si na krevetu u polumrtvom stanju,bijela kao krec,hladna kao led a puls se jedva osjecao.Brzo sam te odvezao u bolnicu"
Probudila sam se u bolnici.Ni danas se ne sjecam strucnog naziva toga sto mi se desilo,al samo se sjecam da smo saznali najljepsu stvar na svijetu:BILA SAM TRUDNA!!!!
To djete je bilo nas spas,razlog zbog kojeg smo onaj dop sto je on to jutro kupio bacili u rijeku....
SLEDECI DAN dospjeli smo u komunu,jako smop se trudili,ali jednostavno nije islo,bilo je previse tesko za nas.Nakon tri dana napustili smo komunu.Boris me poslao kuci i rekao da ide nesto obaviti i da se vidimo uskoro...
Predozirao se i zauvijek nestao...To je bio najgori dan mog zivota...Kad sam saznala pala sam u nesvijest,probudila se u bolnici i pored gubitka mog Borisa,saznala sam da sam dozivjela spontani pobacaj..
Od tad je moj zivot izgubio smisao,boje,mirise...Jebeno mi nedostaje...
Borise,u meni ce uvijek goriti plamen koji ce me podsjecati na tebe i nasu ljubav.Nikada te necu zaboraviti,tvoja J.
Bila sam na jos par lijecenja i sva su bila bezuspjesna..Nemam vise razloga da se borim za zivot..Da bar imam svoju malu bebu...
Bio je 5 godina stariji od mene,pusio shish i bio je jaaaaaaaaaaaaaako cool...
Dogadjaji nam se vecini podudaraju,pa da ne smaram,precicu na heroin...
Boris i ja smo tad vec bili u vezi 2 godine,jako smo se voljeli i sve smo cinili zajedno,pa i ovo...
Za moj 17 rodjendan poklonio mi je maalu kutijicu sa nakitom u kojoj je bio hors,eto samo da probamo,samo da se pocastimo za moj rodjendan...Tad je nastao pocetak kraja...
Najgora stvar koja nam se desila je to sto nam je heroin postao ljubav na prvi osjecaj...Osjecaj blazenosti,moci-a opet smirenosti,ljubavi...
Nespreto smo se boli,on mene,a ja njega i usjecala sam kako mi kroz tijelo prolazi demon zla i pakla...
Prvo samo vikendom,a onda i svakim danom...Jako brzo smo se navukli.NAJVECA ZABLUDA je bila da smo mi karakteri,da cemo prestati kad god to pozelimo..Lagali smo sebe...
Zivjela sam paralelno 2 zivota.Ujutru bi se nasla sa njim,uboli se,a onda takva sam isla u skolu(i za cudo bila sam odlican djak),dolazila sam kuci,kontrolisala se pred roditeljima,tako da oni NIKAD nisu posumnjali,do jednom...
Dosla sam iz skole kuci,bacila torbu u cosak i izasla napolje..Roditelji mi inace nisu preturali po stvarima,ali tog dana mama je zavirila u torbu da pronasla neki test iz skole i pronasla moj pribor...
Bila sam momentalno delozirana iz kuce,nisu mi ni ponudili pomoc...
Istog dana preselila sam se kod Borisa i njegovih roditelja,zivjeli smo od danas do sutra sve do tog 21.08. (ovog dijela se apsolutno ne sjecam pa cu citirati njega...)
"bila je to nasa 4 godisnjica veze...ustao sam vrlo rano,pogledao te,spavala si kao beba,poljubio te u celo i otisao do grada da nam zbavim dop i uzmem neku sitnicu za godisnjicu...Vratio sam se za nepunih sat vremena i vidio sam sliku koja me je skoro ubila:lezala si na krevetu u polumrtvom stanju,bijela kao krec,hladna kao led a puls se jedva osjecao.Brzo sam te odvezao u bolnicu"
Probudila sam se u bolnici.Ni danas se ne sjecam strucnog naziva toga sto mi se desilo,al samo se sjecam da smo saznali najljepsu stvar na svijetu:BILA SAM TRUDNA!!!!
To djete je bilo nas spas,razlog zbog kojeg smo onaj dop sto je on to jutro kupio bacili u rijeku....
SLEDECI DAN dospjeli smo u komunu,jako smop se trudili,ali jednostavno nije islo,bilo je previse tesko za nas.Nakon tri dana napustili smo komunu.Boris me poslao kuci i rekao da ide nesto obaviti i da se vidimo uskoro...
Predozirao se i zauvijek nestao...To je bio najgori dan mog zivota...Kad sam saznala pala sam u nesvijest,probudila se u bolnici i pored gubitka mog Borisa,saznala sam da sam dozivjela spontani pobacaj..
Od tad je moj zivot izgubio smisao,boje,mirise...Jebeno mi nedostaje...
Borise,u meni ce uvijek goriti plamen koji ce me podsjecati na tebe i nasu ljubav.Nikada te necu zaboraviti,tvoja J.
Bila sam na jos par lijecenja i sva su bila bezuspjesna..Nemam vise razloga da se borim za zivot..Da bar imam svoju malu bebu...