Pozdrav za sve vas
Vec neko vrijeme vas citam.. Slucajno sam upala na ove str u potrazi za nekim inform..objasnj.. nisam ni pomislila da cu naici na toliko toga ovdje..toliko iskustava..ispovijesti.. i pravo sam se iznenadila koliko prica taako slicnih mojoj... A moja prica koju zelim podijeliti s vama ide ovako... Mozete komentirati..slati mi por..pisite mi.. jer vase su mi ispovijesti pruzile tako neku utjehu..i dodatnu nadu..
Moj voljeni i ja smo se upoznali prije devet mj,preko jednog chata..i tako se nastavili dopisivati.. U taj mj dana smo dosta doznali jedno o dr..sprijateljili se.. Izmedju ostalog mi je ispricao i to da je bio ovisnik o heroinu..da je proso met.terap.i da je sad vec duze vremena cist.. To me njegovo priznanje mogu reci iznenadilo pa cak malo i prepalo jer ja nikad nisam probala nikakvu drogu..a nisam puno ni znala o tom svemu.. Rekao mi je da ce razumjeti ako ne zelim vise pricati,i upoznavati se s njim.. ali ja nisam htjela prekinuti kontakt i tako smo se nakon tog mj.nasli na kahvici i upoznali "uzivo".
Bilo nam je jasno da smo odmah kliknuli..i zaljubili se jedno u dr. Jedno vrijeme smo izlazili i nalazili se ko prijatelji,a poslije nekih mj dana smo zapoceli vezu.. nakon dva mj veze se preselio kod mene.. Sve je to ispalo nekako spontano,kao da se znamo vec godinama.. Pravo smo se zblizili,zavoljeli,nismo vise mogli ni dana jedno bez dr.. Imali smo taj svoj dom,svoj kutak gdje smo se stvarno dobro slagali,bili pravo dobar par.. Sad kad se prisjecam tih mj reci cu vam da sam vec na pocetku naseg druzenja primjetila neke stvari koje su mi izazvale sumnju u meni.. A kad smo poceli zivjeti zajedno ta se sumnja pojacala,nastavila.. ali ja sam je negirala,nisam htjela da vidim tad,nisam htjela da vjerujem da je on ovisnik,da uzima nesto,da je bas tako.. Da vam kazem o njemu kako je uvijek bio takva dobrica,tako vesel,uvijek sredjen,ulickan,isao na posao,kad bi duze ostajala na poslu pomagao umjesto mene radio po kuci ,kad sam dobila gripu razboljela se brinuo se o meni ko o dijetetu.. E sad,druga str tog pozitivnog je ono negativno vrijeme koje smo prozivjeli poslije te idile.. Naime, on se toliko pokusavao uklopiti u normalni zivot,pratiti taj svakodnevni ritam,raditi,iz ljubavi napredovati,,izlaziti,cak trcati sa mnom,izvrsavati obaveze, ali mu je njegova ovisnost to sve manje dopustala.. ja sam to znala ali svaki moj pokusaj razg na tu i slicnu temu je nailazio na zid.. Pocela sam primjecivati kako se mijenja,kako postaje tuzan,kako ga sve to boli,poceo je padati u neku depresiju.. Jedan dan mi je rekao "Sad kad sam napokon nasao srecu,kad imam ciljeve,kad zelim pravo da zivim ,nemam snage,sve se zakompliciralo,sve mi je postalo tako tesko." Srce mi se slamalo,plakala sam kad ne bi bio tu,razbijala glavu sta da napravim,molila Boga,lomila se.. a on je ostajao u zacaranom krugu i ja s njim.. Pocele su njeg nesanice tjerala sam ga u krevet i uspavljivala ko dijete,pretjerano znojenje,sve se cesce i brze umarao,ujutro se tesko razbudjivao,popustio na poslu,apetit mu je oslabio,he sad je isao kupiti hljeb ili cigare,ili baciti smecei ujutro i navecer..ostajao je po sat vremena,znala sam da je poceo uzimati vise.. Ali nisam ni pomislila da ga ostavim,da odem,voljela sam ga,htjela sam se boriti za njega,s njim.. Tri puta je pokusao sam da prekine na suho,previjao bi se po krevetu,imao groznice,jake bolove,pokusavala sam da mu olaksam,uzaludno... Vidjela sam da se lomi,da hoce nesto da poduzme,da se radja neka volja u njemu,onda bi se pokolebao,pao,pa sve ispocetka.. Dolazio kuci sa ranama,oguljenih laktova, razbijenih koljena,s nekim se potuko,pao s motora,uradio se udario..vodila ga na hitne.. plakala za njim.. Postalo je tesko,dosao je do zida,do dna..Na poslu mu se sve zakompliciralo,prijetio mu otkaz.. Toliko nasih neprospavanih noci,suza,straha,nagovaranja,razgovora,priznanja.. Ovo sve opsirno pisem jer mozda nekom sa str pomogne i moja prica da jos bolje shvati kakva je to borba kakvo je to zlo.. Mogu za sebe reci da sam uvijek bila borac,veliki optimista,i svasta sam i ja dosad prosla u svom zivotu,iskusenja.. ali prvi put sam se dotad susrela sa takvom vrstom borbe,te borbe s ovisnoscu mog dragog,jedinog... i zaista covjek ne zna koliko jos vise snage ima u sebi,i kakav jos veci borac moze biti kad zeli dok ne osjeti to direktno.. a po mom uvjerenju to sve dolazi od Boga.. On je milostiv i pomaze U svemu tome moj najdrazi je pokazao jaku volju,snagu i zelju da se promjeni a to je najbitnije,bez toga nema nista..-Dova,Molitva,Podrska,Komunikacija,Ljubav,Razumjevanje-to su stvari koje su bitne u tako teskim situacijama i borbama.. Nakon ove price i svega toga je pocela nasa borba..krenuo je po strucnu pomoc.. Oprostite ako je sve ispalo malo nadugo i nasiroko ali ja nisam znala ni mogla da vam sve ovo ispricam ukratko.. nastavak cu vam ispricati sljedeci put...
