narkomanske koordinate

[nasdvoje]

slična ko svaka priča;osim što nas je dvoje.krenuvši u srednju školu nisam se nikako mogla nać u toj novoj "elitnoj"okolini.svim sam se silama pokušala uklopiti te sam se lagano počela družiti sa onim "cool", starijim društvom/barem sam ja mala glupača stekla takvo mišljenje/..počeli smo zalaziti u park, cugati - ali, nažalost, alkohol mi nikako nije, tj.ne odgovara, pa sam krenula uzimati sve što mi je došlo pod ruku.počeli smo pušiti travu; no ni to mi nije "pasalo"..bomboni,keksi, speed - to je bilo ono čega sam se "držala"...našla sam stalnu ekipu, svakodnevno smo brijali, nadrogirani šetali gradom... te subote nismo mogli doć do ničeg osim skanka. u jednom klubu u koji smo tada zalazili vidjela sam ga..poznavali smo se samo iz viđenja..a upoznali se direktno te subote i to tako da smo razmjenili skank i travu.svidio mi se na prvi pogled, znala sam da ga prati loš glas, ali oduvijek su mi se sviđali ti "zločesti" tipovi...za 2tjedna nazvala sam ga pod izgovorom ako mi može sredit "nešto".pristao je naravno, ja sam bila u sedmom nebu..sa nepunih 17godina, 3godine stariji dečko, koji mi se k tome full svidio, pristao je da se nađemo da mi sredi speed ili travu, ne sjećam se više, bilo je to pred 4godine. našli smo se, on mi sredio i proveli smo zajedno cijelu večer i to samo pričajući.od tada sam bila u sedmom nebu, najbolje od svega bilo je to da me pozvao na "spoj" sljedeće subote...baš tada se kod nas organizirao dvodnevni koncert na sajmištu i dogovor je bio da idemo zajedno.nabavili smo hrpu speeda, našli se, dio "toga" progutali, malo pošmrkali, ostavili za kasnije i krenuli...do tamo nam je pehaka trebalo oko 30-ak minuta...pričali smo cijelim putem; naravno kemija je proradila i jezici su nam se razvezali ko ludi.bila sam zadivljena njime..nakon 15minuta hoda sjeli smo ispod mosta i nastavili razgovor. u jednom trenutku stao je i pitao me da li me može poljubot. ja sam tada bila gotova, osvojio me potpuno. nitko mi nikada ljepši "dar" do tada nije dao - i još 20-to godišnjak, a ja 16.cvijetala sam. poljubili smo se, bilo je predivno i nastavili put pod noge do cilja. kada smo stigli; nismo imali šator ni ništa takvo smjestili smo se kod jednog drva i odatle slušali mjuzu, ali mogu reći da smo više pričali. ni pet minuta nije prošlo da bi bila ona neugodna tišina.bila sam opčinjena, a možete mislit..svi su gledali u nas..nešto posebno..naravno, speed smo sav porokali i on je pridonio "ugođaju".ljubili smo se, pričali i uživali. ujutro me otpratio do kuće, a ja sam za sat vremena kretala na more sa mojom ekipom, koju on još nije poznavao, no oni su čuli svašta za njega i nikako njim se nije svidio, užasno su se protivili i cijeli odmor mi "kenjali".. na moru je bilo koma, užas, prepuno ljudi, lik me silovao..mah, kooma.jedva sam čekala kad će tih 14dana proći. i eto, stigla sam i kući. iste smo se večeri našli, bio mi je čudan, znala sam o čemu se radi i na čemu je no on je samo šutio. mjesec i pol me lagao ko neku glupaČU, A ja sam njemu svakodnevnop davala novce i trpjela. jedne večeri, sjećam se ko danas, bio je 10.mjesec priznao mi je.užasno sam bila povrijeđena, nisam si mogla oprostit što me toliko iskorištavao. svi su mi govorili da ga ostavim, da će me uvući u to i da je sa mnom samo zbog novaca/moji starci su mi uvijek davali novaca koliko sam tražila, sa 13.god sam dobila kreditnu karticu/, ali ja nisam mogla to vjerovat..izgubila sam većinu prijatelja, a on mi je obećao da neće više NIKADA; povjerovala sam. tjedan kasnije, u petak, pratio me kući iz škole i dogovorili smo se da ćemo vanka. pitao me da starcima kažem da mi daju 200kn. dali su i mi smo krenuli. reko je da će me upoznat sa svojim "prijateljem".došli smo do njegove zgrade, ošli u podrum koji je bio metar sa metar, prepun vatica, žlica, čepova...ek..sjećam se ko danas. sjela sam na po, stisli su mi suku remenom i ubrizgali "zlo" u venu, u mene. uživala sam, osjećala sam se ko da sam na vrhu svijeta, najbolji osjećaj ikada...bilo je to u 10.mjesecu.nastavili smo i dalje, prvo vikendom, a kasnije sve češće.lova nam nikada nije bila problem;ja sam svoje starce uvijek mogla i znala smuljat.u petom mjesecu sljedeće godine završila sam gimku - maturantica, odmah dobila auto i našem uživanju nije bilo kraja. za neka dva mjeseca otišla sam na one privatne pripreme za fax-100km od kuće,čak i manje, na 3tjedna.dolazio je i viđali smo se skoro svaki dan, nije radio, pa nije imao ni nikakvih obveza.tada sam saznala da sam trudna. i to već 5mjeseci. starci su skoro ispilili na živce, a mama tek..šta će ljudi reć,bla,bla...i ona, moja mama, je sredila da na crno meni obave pobačaj.rekla je da idemo na pregled, dali su mi 2injekcije i počela sam krvarit-izazvali su mi pobačaj.prošlo je i to, počeli smo se i dalje i sve više rokati.uživali smo.spustili bi krov, navili mjuzu, narokali se ko svinje i tako cijelo ljeto..došlo je vrijeme prijamnih-zadnji rokovi i upisala sam se na fax. što dalje od doma to bolje.a nisam ni shvaćala koliko me zapravo starci vole i obožavaju..400km dalje,to, bila sam presretna. On nije dopustio da idem bez njega.ok.išo je sa mnom., ne radio ništa, ja nemam pojma ni kako sam dala godinu...planirali smo doć tu i skinut se. hahaha, a u tom gradu ima najviše registriranih narkomana...koje budale ili koja sam ja glupača bila;očajno. naravno, nije bilo tako.lova je stizala na račun i kretali smo lagano, ali sigurno prema dnu.izgledali smo ko živi, hodajući mrtvaci.užas i sramota. ne znam ni kako sam dala drugu godinu..čudo.. svaki dan bombali bi se po tri puta.love je nedostajalo, naravno.počeli smo krasti, mah svašta.uglavnom, dotakli smo dno dna. jednog ponedjeljka oko 18h ja sam počela histerizirat i derat se da trebamo sredit još..love nismo imali, a taj smo se dan pukli već dva puta..bila sam luda.. tada je on učinio nešto za što ću mu uvijek bit zahvalna-uzeo me za ruku, onako histeričnu, u koma stanju, ni on nije bio bolje i odveo nas u centar. došli smo i spasili se. doslovce smo došli u zadnji tren, bilo je to 05.02.2006. i otada smo čisti. počeli smo terapiju - sa 20 heptanona na dan i uspjeli...lagala bih kada bi rekla da se nismo otada nikada pukli..ali bilo je to par puta.. sada smo na 5komada i presretni smo.ja tek sada vidim koliko je život lijep, koliko divnih stvari ima te koliko razloga za živjeti...jednostavno: preporodili smo se. ko da smo otkrili neki novi svijet, ponovo se rodili. moja majka nam je, tj. mi je ogromna podrška, i teta. nikada nisam mislila da će biti toliko razumna.. tata ne zna, bolje za njega, jer to bi nas uništilo, a tek njega. ne bi mogo to izdržat, poso bi mu propao..nismo mu željele to priuštit. mama i ja se same borimo, da nema nje ne znam kako bih...a i njega..ponekad mislim da nismo jedni za drugog, da nas drži zajedno samo "kemija", na dopu smo si bili bolji..ne znam, zbunjena sam, kaos mi je u glavi..ali prioritet mi je sada fax i moje izlječenje... a on, hm, mislim volim ga..ali, ljubav nije dovoljna..zahvalna ću mu biti do kraja života; jer tko zna gdje bih sada bila - ispod mosta, mrtva valjda. ali, on i ja - kako se lječenje bliži kraju imam osjećaj da smo sve dalje jedan od drugog.a opet se nadam da nije tako i da se varam. svi prićaju da je oduvijek sa mnom zbog novaca, ali znam da to nije istina... nadam se da ćemo uspjet i ostat zajedno, jednog dana imat bebicu koju tada nismo i da će stvari doć na svoje mjesto........ jedno znam: divno je budit se, leć, uopće postojat a da ne moraš mislit o tome dali ćemo/ću danas završit mrtva, na policiji, sama, ubijena, ko zadnji ljudski šljam... znam da mogu hodat dignute glave i ne sramit se svoje sadašnjosti... zato, vjerujte mi, svatko tko ima volje - uspjet će...pzdrav svima

[nasdvoje]

e, da još kažem. ja sam tek tjedan dana na ovoj stranici-tj. otkrila nju, i vidim da ste svi super i da smo svi manje-više u istim govnima i istim problemima... nisam rekla::: zajebali smo pred 3dana i pukli se opet. ja sam mislila da ću se ubiti---ne mogu spAVAti.imam ogromnu grižnju savjesti,ogromnu. ida --- DANAS JE MJESEC DANA OTKAD NAM JE UMRO NAJBOLJI PRIJATELJ; previše tableta - mix heptanona, anafranila, normabela, svega...oko 200tableta, pa i više.. imam osjećaj ko da sve kreće nizbrdo. imam 21 godinu,treća godina faxa - brijem da nikako neće uspit dat taj ispit i da ću zbog njega rokniti godinu-zapravo:gubim pravo na studiranje na tom faxu-koma.... nekada mislim-ima li sva ta borba uopće smisla?čemu?još nam/mi umro Amir: duša od osobe, nije se rokao dopom ni ničim, srce mu jednostavno stalo... nikako da se uhvatim, knjige u ruke-pomoć. još i dalje živim s tim dečkom, makar mi svaki dan dođe da ga otpilim, on je odusto od faxa, ništa ne radi. 24 su mu godine...kakav mi primjer daje?a i imam osećaj da se neće skinut sa heptanona i ostalih tableta, jer ne pijemo samo to nego i Lumidol(najjači), Normabel,XANAX,fLUZEPAM...šta vi mislite?pusa

[netko]

ovo mi lici na nesto kao Angel story... e ne kontam...
sve je nekako tamo-vamo... ali..ipak sve najbolje...

[narcohimno]

zahvalna ces mu biti do kraja zivota???na cemu???na tome sto sto te je navukao na dop i sto ti je tolike godine cedio novac?kazes da ste dve godine cisti?na "samo" pet heptanona i ostale hemikalije?cas kazes da si otkrila koliko je zivot lep bez gudre a cas kako se pitas ima li smisla boriti se?jebote,bas me interesuje koja to ustanova leci dve godine sa toliko metadona?ajde,cik probajte bez njih...kada se samo setim koliko sam se ja nervirao sto sam bio na jednom tramadolu dnevno a ti smatras uspehom sto se posle dve godine rokas sa pet heptanona i jos nekim hemijama usput...neznam,kod mene ta tvoja prica ne pije vode ali dobro,ko mene jebe.po meni ti si daleko od izlecenja,samo si jednu hemiju nadomestila drugom i time se jos ponosis???a da...dobro dosla na forum,nadam se da ces ovde nesto nauciti ali cisto sumnjam...pozdrav

[Baba Naca]

Draga, Vasdvoje, OK ti je prica, tipicna...
Mislim da je ODLICNO sto si ovde!!!

A isto tako mislim da je ON tebe zaista spasio prvi put,.....,
sada je red na tebe: TI SPASAVAJ SADA OBOJE!!!

Ne daj se, ne padaj u ocaj, tumaraj ovde po forumu, bice ti lakse da se snadjes,
reci ce ti ljudi sa problemom koji je ISTI kao tvoj,
sta da radis!!!!
Ljubim te, bez predaje, MOLIM. :smt058

[nasdvoje]

kao prvo-- ustanova koja liječi ovisnike koliko njima to god treba jeste ona u Zadru, ali i u cijeloj Hrvatskoj; da znaš. pa da, mislim da je to veliki uspjeh od pre 3, 4, godine kada smo gutali sve moguće tablete i rokali se par puta dnevno smećem, čistim smećem...jest da je ovo kao legalno drogiranje, ali mi to ne smatramo takvim- nama je to u tom trenutku bio jedini način za spas i jedina svetla točka u cijelom tom košmaru, u cijelom tom crnilu.. s vremenom, lagano preć ćemo na subutex i priči će doći kraj.. ne silimo se nikud, imamo vremena-ne mislim ono 10godina il tak nešt.. a za informaciju: kod nas ima ovisnika koji znaju biti po 20godina na 20heptanona- to Ti se zove održavanje..
veliki pozdrav i puusa svima od nas. držte se!

[...iva...]

ćao ćao... evo i tebi svaka čast... veeelika pohvala. ... =D> =D> =D>

i ne obaziri se na glupe komentare ljudi koji te žele isprovocirati kako bi liječili svoje nisko samopoštovaje...

piši i dalje....

pozz :smt039

[Baba Naca]

Draga Iva, nadam se da ne mislis na mene ("ono" o "neobaziranju")

Ljub Baba

[nasdvoje]

puno vam hvala ljudi..nemate pojma koliko znači kada čujete dobru riječ- ma imate..kada ne pričaju o vama samo kao o smeću..jer ipak - i mi smo ljudi, samo smo malo jače pogriješili..jel tak? budite mi i dalje dobri- volim vas sve

[narcohimno]

barem su iskreni komentari...za razliku od nekih poremeceno-isfoliranih koji sire lazni i nepostojeci optimizam...pozdrav