Prodala sam dusu djavolu za ulazak u raj
Posted: Sat Mar 15, 2008 9:32 am
Pocela sam sa heroinom 18.10.2007godine.
Ne,nisam prestala,jos uvek se drogiram,jos uvek nemam nameru da prestanem,jer ne znam zasto bih?
Ovaj svet je ionako dovoljno truo.Ne,nisam pesimista,cak naprotiv,lepo mi je.Evo trenutno pijem kafu,pusim svoju omiljenu cigaretu...Trenutno kod sebe nemam nista,ali znam da ce i danas pasti nesto.svaki dan je tako jer sam pocela da se druzim sa dilerom,stavise on mi je postao jedan od boljih prijatelja.Kupuje mi hranu,daje mi gudru...
Moj zivot nije klasican,vrlo je naporan i pun nekih tragedija.Otac mi je umro kada sam imala 11 godina,tada je detinjstvo za mene prestalo,pocela sam naglo da odrastam sama sa Mamom koja je 2000 godine (3 godine nakon oceve smrti) umrla takodje od srca.Tada sa 14 godina sam prvi put probala vutru.Zivela sam sa bakom koja je bila stara i isuvise iznemogla da bi shvatila sta se samnom desava.Da ne duzim pricu,delovace pateticno, a to definitivno ne zelim.Sazaljenje!Ostala sam sama u 16-oj godini prepustena samoj sebi,ulici,skoli,drugim ljudima...i sada nakon toliko vremena konacno sam nasla "idealan" nacin da malo pobegnem od svega toga u neki stond.Ko je probao dop razumece.Probala sam sve droge:vutru,kokain,speed,extasy...
svakako da je heroin najbolji da se ne lazemo.Ili bar najvise prija mom organizmu i vec nacetom mozgu.
Nisam trazila strucnu pomoc,niti cu.
Imam par prijatelja koji mogu da mi pomognu samo sto ja to NE zelim bar ne za sad.a tako bih volela da zelim.Nemam motiv.
Mogu da nabavim lekove(bensedine,bromazepame,flormidale,trodone) za krizu i da za 4 dana to sve prodje...
I prolazila sam kroz krize mnogo puta za ovih godinu dana.I?Uvek sam se vracala heroinu.Prodje fizicka kriza,ja nadjem zanimaciju,i posvetim se svemu sto volim..ali nije to vise TO.znam da me razumete,zato ovo i pisem.
Verovatno cu dobiti mnostvo kritika na sve ovo sto sam napisala,ali iz duse sam napisala ove redove,i pitam sad vas.
KADA SE SKINETE I KADA SVE PRODJE,DA LI SE ZAPITATE : "I STA SAD?"
Ne,nisam prestala,jos uvek se drogiram,jos uvek nemam nameru da prestanem,jer ne znam zasto bih?
Ovaj svet je ionako dovoljno truo.Ne,nisam pesimista,cak naprotiv,lepo mi je.Evo trenutno pijem kafu,pusim svoju omiljenu cigaretu...Trenutno kod sebe nemam nista,ali znam da ce i danas pasti nesto.svaki dan je tako jer sam pocela da se druzim sa dilerom,stavise on mi je postao jedan od boljih prijatelja.Kupuje mi hranu,daje mi gudru...
Moj zivot nije klasican,vrlo je naporan i pun nekih tragedija.Otac mi je umro kada sam imala 11 godina,tada je detinjstvo za mene prestalo,pocela sam naglo da odrastam sama sa Mamom koja je 2000 godine (3 godine nakon oceve smrti) umrla takodje od srca.Tada sa 14 godina sam prvi put probala vutru.Zivela sam sa bakom koja je bila stara i isuvise iznemogla da bi shvatila sta se samnom desava.Da ne duzim pricu,delovace pateticno, a to definitivno ne zelim.Sazaljenje!Ostala sam sama u 16-oj godini prepustena samoj sebi,ulici,skoli,drugim ljudima...i sada nakon toliko vremena konacno sam nasla "idealan" nacin da malo pobegnem od svega toga u neki stond.Ko je probao dop razumece.Probala sam sve droge:vutru,kokain,speed,extasy...
svakako da je heroin najbolji da se ne lazemo.Ili bar najvise prija mom organizmu i vec nacetom mozgu.
Nisam trazila strucnu pomoc,niti cu.
Imam par prijatelja koji mogu da mi pomognu samo sto ja to NE zelim bar ne za sad.a tako bih volela da zelim.Nemam motiv.
Mogu da nabavim lekove(bensedine,bromazepame,flormidale,trodone) za krizu i da za 4 dana to sve prodje...
I prolazila sam kroz krize mnogo puta za ovih godinu dana.I?Uvek sam se vracala heroinu.Prodje fizicka kriza,ja nadjem zanimaciju,i posvetim se svemu sto volim..ali nije to vise TO.znam da me razumete,zato ovo i pisem.
Verovatno cu dobiti mnostvo kritika na sve ovo sto sam napisala,ali iz duse sam napisala ove redove,i pitam sad vas.
KADA SE SKINETE I KADA SVE PRODJE,DA LI SE ZAPITATE : "I STA SAD?"