Recite mi da li su vam se vratile emocije. Mislim na one prave, istinske, duboke....
Meni se cini da sam toliko prazna da odzvanja sve u meni. Nije da nista ne osecam, rcimo kada gledam svoju porodicu ja znam da ih volim. Ali nisam jos uvek sigurna da li je to osecanje ili sam ja u to ubedila sebe jer je normalno da ih volim posto su mi porodica....; hm nadam se da kapirate

Ljudi su mi dragi - i to je to. Nemam nikakvo odredjeno misljenje o nekome, u stvari imam ali mi je sasvim svejedno... I sto se tice decaka..svidi mi se neki tu i tamo, ali sve je to na blic, nemam nikakvu zelju za vezivanjem, za deljenjem emocija, ni za cim... A cista sam dve godine???
Kako je bilo vama, kada ste ukapirali da "osecate" i da li se to ikada vrati. Da li je moguce da se serotonin, dopamin i ostala sranja povrate na granicu zdravog?
S.