Caty wrote:
Kad si vec pomenuo privatne probleme, bup ih ne moze svakako ublaziti pa od njega nema vajde u tom pogledu, ja sam znala da uzmem dosta jer sam razočarana i iznervirana ali nista samo bih se jos gore iznervirala, obicno droga pojacava trenutno stanje bila to sreća, bes, tuga ili nesto cetvrto. No ja sam na te ljude sto okrecu ledja i odlaze oguglala jer su mene ostavile sve drugarice, ono malo sto sam imala ali za to sam vec sama donekle odgovorna sada imam sestre i rodjake i niko mi ne treba vise. Porodica uvek ostaje uz tebe..
Znam, nisam ja ni mislio da Bup moze u toj meri ublaziti problem..mislim - problem je uvek problem dok ne uzmes da ga resis, e sada da li ces mozda nesto uspeti da potisnes u sebi ili da podneses teze ili lakse..to je druga prica.
Opisao sam to kako sam posto me je Frajla pitala, odnosno kako je kod mene vezano za terapiju.
Kao sto sam rekao meni je jutro onaj jedini deo dana kada mogu da kazem da sam mozda depresivan, dok popijem kafu itd. i tada sam najvise svestan te cinjenice o ovom problemu zavisnosti..jer tada pijem lek itd.
Onda sebe poguram.. kao kad poguras stari auto da upali, i posle se vozis ceo dan.
Nemam neke velike trzavice u smislu da mi treba da se popravim, da podignem dozu itd.
Sa te strane sam zadovoljan, definitivno sam se odmorio od one nekadasnje jurnjave za drogom, i straha da li cu imati para i da li uspeti da nabavim.
Secam se pre ono jedva se snadjes za taj heroin, i cim ga uzmes odmah ti se upali lampica i alarm sta cu sad kad opet nemam..
I tako samozadovoljno cekas novi dan i novi nalet krize.
Dilera si namirio,njega gledas kako se iz dana u dan sve vise goji a svoj sopstveni frizider si ispraznio, ali zato nema krize...i to tek toliko da izguras dan u kome svakako neces uraditi nista korisno ni za sebe ni za druge.
Tezak je takav zivot, i odvratan u svakom smislu.
E sada nadam se da sam iscitirao ono sto sam hteo..
I vratio sam se na Edit, znaci skapirao sam kako se odvaja tekst koji hoces da citiras.
Da se dotaknem te podrske, nju nemam naravno..pogotovo vezano za ovaj problem.
Doduse ja sam navikao da se sa tim sam borim, jer to toliko dugo traje da nije ni moguce imati konstantnu podrsku.
Ovde na forum volim da svratim ponekad da o tome malo pricam i da menjamo iskustva i to je to.
Buprenorfin je postao kod mene ona svakodnevna rutina, kao pranje zuba, i za njega zna par ljudi.
Trenutno Imam jednog prijatelja koji takodje uzima Bup, a da se druzimo..pa cak i sa njim vrlo malo pricam o tome.
Masu prijatelja sam izgubio naravno..ako se to moze nazvati prijateljima..