Cao!!!
Pojma nemam zasto, nesto sam bez teksta, inspiracije, ideja, mozga

ovih dana, htio sam napisati nesto sta sam nasao u onim starim kronikama, jedan meni vazan period u makovnjaku, odnosno onaj dio koji sam preskocio, a to je pocetak, odnosno transfer s "ludih i divnih exera" na pdo... Ma to je otprilike i zadnje razdoblje u zivotu kada sam bio "sretan" i uzivao u dopu, stvarno uzivao, neopterecen da moooram uzeti, uvijek s parama u dzepu, cistih lijepih podlaktica, dok su vene jos bile vani kao u nekog ko dnevno nosi po 50ak vreca cementa

...
ALI, toliko sam bezvoljan, ne samo da mi se ne da prepisivati, (a htio bih podijeliti to s vama) nego opcenito promatram sebe u zadnje vrijeme i vidim kako sam izgubio volju za bilosta, bilokakvu akciju pa makar ona bila odlazak u setnju uz more...
Jos jedna faza depresije? Ali nisam tuzan ni depresivan nego jednostavno bezvoljan, kao da mi je ustajanje vrhunac aktivnosti dana, a tipkanje tu kod vas napor uzasni... I dont get it...
Razmisljam da odustanem od faxa...a toliko sam blizu kraja (??) ...da nadjem neki posao, ma i da cement nosim ne bih se zalio, i da odem iz kuce...da nadjem neko novo potkrovlje, samo za sebe... Da, to je ona faza kada mi je na pameti jedino bijeg, odlazak...jer nekako mi je ova bezvoljnost indikacija da nesto ne valja, da nisam sretan sa "postojecim stanjem" i da bih konacno trebao krenuti dalje...a opet, ni za to nemam volje...pa sad vi recite jel to normalno cak i za nekoga koji je jos uvijek na terapiji, nekoga koji nema povjerenja u samog sebe 100 % pa da kazem: ok, odo ja, stvorit nesto novo, biti samostalan...a da sam siguran da necu opet pasti i zasrati sve sta sam jedva poslozio u posljednjih 9 mjeseci...
Eto tako, vrtim se u krug...ne da mi se nista, htio bi promjenu, pa opet, nemam volje ni za promenu...status quo??!!
Mozda i znak da budem tu gdje jesam, da budem uz one koji me trebaju, da nisam jos spreman da sam letim okolo bez da posrnem... ...mozda...mozda...blaa
Ne znam zasto sam sve ovo napisao, krenuo sam s idejom da nastavim o svojoj "slavnoj" proslosti ili samo da vas pozdravim...
hehehe, ma uvijek tako ispadne, pocnem pisati kako nemam nikakvih ideja, i onda pogledam gore i vidim da sam poprilican broj slova izbacio iz sebe...i znate sta, sad se smijem sam sebi, totalno sam se oraspolozio!
Jos jedan dokaz onoj mojoj tezi

kako je pisanje katarzticno, kako me izbacivanje "govana" dovede do toga da se puno bolje osjecam...
Eto, ovo sta sam napisao nema veze s nicim, cisti sebican cin samopomoci...pa sad i da obrisem post i dalje bi se dobro osjecao, nije mi vazno...al neka ostane...ako nis da se ja prisjetim kasnije sta sam sve bulaznio toga dana...a tako je i krenulo ono moje pisanje jos daaavno, cisto iz razloga "da se jednog dana prisjetim" a u tome sam nasao toliku snagu oslobadanja, kao da mi pisanje vraca energiju...u najzescim krizama sam pisao, ne znam sta ni kako al ublazilo bi mi bol vise nego tramal kojega sam toliko zelio a bas je bila neka nedelja i apoteke zatvorene
Ok, misija obavljena, odoh ja...macka mi se dere da joj dam jesti, i sunce je zasjalo, kao da na buru okrece 8)
Ajd ekipa, uzivajte,
pozdrav od Stvora
