Ja dosla na kavu. :drinkers: Ima koga kuci? :smt024 ili za chat?
Ili za zescu spiku tipa :smt084
ili za :smt021
ili za :smt005
ili ipak chat?
ISPOVIJEST JEDNOG STVORA...
Moderator: sanela
Cao!!!
Pojma nemam zasto, nesto sam bez teksta, inspiracije, ideja, mozga
ovih dana, htio sam napisati nesto sta sam nasao u onim starim kronikama, jedan meni vazan period u makovnjaku, odnosno onaj dio koji sam preskocio, a to je pocetak, odnosno transfer s "ludih i divnih exera" na pdo... Ma to je otprilike i zadnje razdoblje u zivotu kada sam bio "sretan" i uzivao u dopu, stvarno uzivao, neopterecen da moooram uzeti, uvijek s parama u dzepu, cistih lijepih podlaktica, dok su vene jos bile vani kao u nekog ko dnevno nosi po 50ak vreca cementa 
...
ALI, toliko sam bezvoljan, ne samo da mi se ne da prepisivati, (a htio bih podijeliti to s vama) nego opcenito promatram sebe u zadnje vrijeme i vidim kako sam izgubio volju za bilosta, bilokakvu akciju pa makar ona bila odlazak u setnju uz more...
Jos jedna faza depresije? Ali nisam tuzan ni depresivan nego jednostavno bezvoljan, kao da mi je ustajanje vrhunac aktivnosti dana, a tipkanje tu kod vas napor uzasni... I dont get it...
Razmisljam da odustanem od faxa...a toliko sam blizu kraja (??) ...da nadjem neki posao, ma i da cement nosim ne bih se zalio, i da odem iz kuce...da nadjem neko novo potkrovlje, samo za sebe... Da, to je ona faza kada mi je na pameti jedino bijeg, odlazak...jer nekako mi je ova bezvoljnost indikacija da nesto ne valja, da nisam sretan sa "postojecim stanjem" i da bih konacno trebao krenuti dalje...a opet, ni za to nemam volje...pa sad vi recite jel to normalno cak i za nekoga koji je jos uvijek na terapiji, nekoga koji nema povjerenja u samog sebe 100 % pa da kazem: ok, odo ja, stvorit nesto novo, biti samostalan...a da sam siguran da necu opet pasti i zasrati sve sta sam jedva poslozio u posljednjih 9 mjeseci...
Eto tako, vrtim se u krug...ne da mi se nista, htio bi promjenu, pa opet, nemam volje ni za promenu...status quo??!!
Mozda i znak da budem tu gdje jesam, da budem uz one koji me trebaju, da nisam jos spreman da sam letim okolo bez da posrnem... ...mozda...mozda...blaa
Ne znam zasto sam sve ovo napisao, krenuo sam s idejom da nastavim o svojoj "slavnoj" proslosti ili samo da vas pozdravim...
hehehe, ma uvijek tako ispadne, pocnem pisati kako nemam nikakvih ideja, i onda pogledam gore i vidim da sam poprilican broj slova izbacio iz sebe...i znate sta, sad se smijem sam sebi, totalno sam se oraspolozio!
Jos jedan dokaz onoj mojoj tezi
kako je pisanje katarzticno, kako me izbacivanje "govana" dovede do toga da se puno bolje osjecam...
Eto, ovo sta sam napisao nema veze s nicim, cisti sebican cin samopomoci...pa sad i da obrisem post i dalje bi se dobro osjecao, nije mi vazno...al neka ostane...ako nis da se ja prisjetim kasnije sta sam sve bulaznio toga dana...a tako je i krenulo ono moje pisanje jos daaavno, cisto iz razloga "da se jednog dana prisjetim" a u tome sam nasao toliku snagu oslobadanja, kao da mi pisanje vraca energiju...u najzescim krizama sam pisao, ne znam sta ni kako al ublazilo bi mi bol vise nego tramal kojega sam toliko zelio a bas je bila neka nedelja i apoteke zatvorene
Ok, misija obavljena, odoh ja...macka mi se dere da joj dam jesti, i sunce je zasjalo, kao da na buru okrece 8)
Ajd ekipa, uzivajte,
pozdrav od Stvora
Pojma nemam zasto, nesto sam bez teksta, inspiracije, ideja, mozga
ovih dana, htio sam napisati nesto sta sam nasao u onim starim kronikama, jedan meni vazan period u makovnjaku, odnosno onaj dio koji sam preskocio, a to je pocetak, odnosno transfer s "ludih i divnih exera" na pdo... Ma to je otprilike i zadnje razdoblje u zivotu kada sam bio "sretan" i uzivao u dopu, stvarno uzivao, neopterecen da moooram uzeti, uvijek s parama u dzepu, cistih lijepih podlaktica, dok su vene jos bile vani kao u nekog ko dnevno nosi po 50ak vreca cementa ... ALI, toliko sam bezvoljan, ne samo da mi se ne da prepisivati, (a htio bih podijeliti to s vama) nego opcenito promatram sebe u zadnje vrijeme i vidim kako sam izgubio volju za bilosta, bilokakvu akciju pa makar ona bila odlazak u setnju uz more...
Jos jedna faza depresije? Ali nisam tuzan ni depresivan nego jednostavno bezvoljan, kao da mi je ustajanje vrhunac aktivnosti dana, a tipkanje tu kod vas napor uzasni... I dont get it...
Razmisljam da odustanem od faxa...a toliko sam blizu kraja (??) ...da nadjem neki posao, ma i da cement nosim ne bih se zalio, i da odem iz kuce...da nadjem neko novo potkrovlje, samo za sebe... Da, to je ona faza kada mi je na pameti jedino bijeg, odlazak...jer nekako mi je ova bezvoljnost indikacija da nesto ne valja, da nisam sretan sa "postojecim stanjem" i da bih konacno trebao krenuti dalje...a opet, ni za to nemam volje...pa sad vi recite jel to normalno cak i za nekoga koji je jos uvijek na terapiji, nekoga koji nema povjerenja u samog sebe 100 % pa da kazem: ok, odo ja, stvorit nesto novo, biti samostalan...a da sam siguran da necu opet pasti i zasrati sve sta sam jedva poslozio u posljednjih 9 mjeseci...
Eto tako, vrtim se u krug...ne da mi se nista, htio bi promjenu, pa opet, nemam volje ni za promenu...status quo??!!
Mozda i znak da budem tu gdje jesam, da budem uz one koji me trebaju, da nisam jos spreman da sam letim okolo bez da posrnem... ...mozda...mozda...blaa
Ne znam zasto sam sve ovo napisao, krenuo sam s idejom da nastavim o svojoj "slavnoj" proslosti ili samo da vas pozdravim...
hehehe, ma uvijek tako ispadne, pocnem pisati kako nemam nikakvih ideja, i onda pogledam gore i vidim da sam poprilican broj slova izbacio iz sebe...i znate sta, sad se smijem sam sebi, totalno sam se oraspolozio!
Jos jedan dokaz onoj mojoj tezi
kako je pisanje katarzticno, kako me izbacivanje "govana" dovede do toga da se puno bolje osjecam...Eto, ovo sta sam napisao nema veze s nicim, cisti sebican cin samopomoci...pa sad i da obrisem post i dalje bi se dobro osjecao, nije mi vazno...al neka ostane...ako nis da se ja prisjetim kasnije sta sam sve bulaznio toga dana...a tako je i krenulo ono moje pisanje jos daaavno, cisto iz razloga "da se jednog dana prisjetim" a u tome sam nasao toliku snagu oslobadanja, kao da mi pisanje vraca energiju...u najzescim krizama sam pisao, ne znam sta ni kako al ublazilo bi mi bol vise nego tramal kojega sam toliko zelio a bas je bila neka nedelja i apoteke zatvorene
Ok, misija obavljena, odoh ja...macka mi se dere da joj dam jesti, i sunce je zasjalo, kao da na buru okrece 8)
Ajd ekipa, uzivajte,
pozdrav od Stvora
My lost...and here we go again...
Ta bezvoljnost je sasvim normalna. Samo opusteno...
Kod mene je bilo isto tako, ili jos gore. Po tri mjeseca se kanim da odem na sisanje. A obavezno isao kod zene koja je s vremena na vrijeme posjecivala ludaru (kontala me je pa se nije cudila)... A obrijem se tek kad mi brada podapne i razbijem nos. Zato nemoj da se tripujes.
I od faksa nemoj da odustajes. Koliko ti je jos ispita ostalo ?... Probaj trenirati mozak pomalo.
Znas kako sam ja radio ?... Uporno kupujem sebi sportski zurnal (najdraze novine), bez obzira sto nisam imao volje za citanje. Natjeram se da ga prelistam (i jedva se malo zadrzim na slicici sexy sport:)... Poslije nesto ovlas procitam, pa jos pokoji clanak vise, pa pocnem citati i izvjestaje sa osmomartovskog sahovskog turnira u Zajecaru... A onda uzmem knjigu i pokusam uciti.
Upalilo je, a kad sam ja uspio zavrsiti faks - onda moze svako.
Jebes cement. Cement ce te vazda cekati
.. A ako ti se bas fizikalise, dodji kod mene da cijepas drva.
Kod mene je bilo isto tako, ili jos gore. Po tri mjeseca se kanim da odem na sisanje. A obavezno isao kod zene koja je s vremena na vrijeme posjecivala ludaru (kontala me je pa se nije cudila)... A obrijem se tek kad mi brada podapne i razbijem nos. Zato nemoj da se tripujes.
I od faksa nemoj da odustajes. Koliko ti je jos ispita ostalo ?... Probaj trenirati mozak pomalo.
Znas kako sam ja radio ?... Uporno kupujem sebi sportski zurnal (najdraze novine), bez obzira sto nisam imao volje za citanje. Natjeram se da ga prelistam (i jedva se malo zadrzim na slicici sexy sport:)... Poslije nesto ovlas procitam, pa jos pokoji clanak vise, pa pocnem citati i izvjestaje sa osmomartovskog sahovskog turnira u Zajecaru... A onda uzmem knjigu i pokusam uciti.
Upalilo je, a kad sam ja uspio zavrsiti faks - onda moze svako.
Jebes cement. Cement ce te vazda cekati
.. A ako ti se bas fizikalise, dodji kod mene da cijepas drva.Ma ne mogu vjerovat...iako nije ni prvi ni zadnji put, da toliko preokrenem misli u svoju korist tokom jedne noci...eto lezao u krevetu, nesanica, negde do 4 ujutro...i razmisljao o svemu, o tome kako mogu to izgurat...mislim, ako sam se dopa ( iz one ludare od zivota) mogao izvuc, pa sta mi je onda malo odlazit na konzultacije i napisat diplomski?? Ma smijesno... Onda se sjetih svih ljudi koji me podrzavaju, da ne odustanem, ne dignem ruke, (maloprije se konektam i vidim Vladin post, to mi je doslo jos kao pecat na sve ono sta sam mislio sinoc...
Eh, doma smo bez para totalno, samo jedna mala placa...
staroj smo uspjeli nabavit neku americku terapiju neka kao"pametna" supstanca-kemoterapija u tabletama koja ubija samo stnice raka, dakle ne sjebaje cijelo tijelo...pa iako znamo da nema pomoci, barem da joj olaksamo...e pa to dodje 15 000 kuna svakih 14 dana, s time da mora uzimati 4 mjeseca...ne znam koliko je to u eurima al znam da smo jebiga digli kredit, u minusu smo maximalno dozvoljeno i moram nekako zaradit pare da si kupim subutex u petak...pa ne mogu pustit da samo stari radi jebemu sunce, jel tako?!
Eto to je bio jedan od razloga sta sam razmisljao o tome da odjebem fax i odem radit, pa makar za terapiju, cigare i novine neke jebiga!
I pored toga, situacija u kuci je strasna...ma onaj osjecaj nazocnosti smrti svuda uokolo, pa ne znam kad sam se zadnji put naspavao posteno... zato sam razmisljao o bijegu...al sad kad gledam, ma kako da ih ostavim same...jebiga, i to cu izgurat! Mogu, hocu, moram (tako me moja baba ucila)
Eto, preokrenulo me nesto sinoc...danas imam neke snage u sebi, jos sam se i nasmijao zbog Vladinog posta prije nego sam i kaficu popio
Pa ajd onda da iskoristim taj "polet" dok traje...odo u nabavku (kruh, mlijeko, cigare), pa malo do faxa, i prolistat oglase za neki job honorarni...usput, nekih 4 sata dnevno - ako takvo nesto uopce postoji ( ??!!)
Ajd ekipo, tipkamo se, hvala na podrsci, ne zaboravlja jago takve rijeci nikada...puuuno vas cijenim!
Uzivajte, i da nisam vidio nekog ko se prepusta pasivnosti ko ja...budite mi jaki!!!
Eh, doma smo bez para totalno, samo jedna mala placa...
staroj smo uspjeli nabavit neku americku terapiju neka kao"pametna" supstanca-kemoterapija u tabletama koja ubija samo stnice raka, dakle ne sjebaje cijelo tijelo...pa iako znamo da nema pomoci, barem da joj olaksamo...e pa to dodje 15 000 kuna svakih 14 dana, s time da mora uzimati 4 mjeseca...ne znam koliko je to u eurima al znam da smo jebiga digli kredit, u minusu smo maximalno dozvoljeno i moram nekako zaradit pare da si kupim subutex u petak...pa ne mogu pustit da samo stari radi jebemu sunce, jel tako?!
Eto to je bio jedan od razloga sta sam razmisljao o tome da odjebem fax i odem radit, pa makar za terapiju, cigare i novine neke jebiga!
I pored toga, situacija u kuci je strasna...ma onaj osjecaj nazocnosti smrti svuda uokolo, pa ne znam kad sam se zadnji put naspavao posteno... zato sam razmisljao o bijegu...al sad kad gledam, ma kako da ih ostavim same...jebiga, i to cu izgurat! Mogu, hocu, moram (tako me moja baba ucila)
Eto, preokrenulo me nesto sinoc...danas imam neke snage u sebi, jos sam se i nasmijao zbog Vladinog posta prije nego sam i kaficu popio
Pa ajd onda da iskoristim taj "polet" dok traje...odo u nabavku (kruh, mlijeko, cigare), pa malo do faxa, i prolistat oglase za neki job honorarni...usput, nekih 4 sata dnevno - ako takvo nesto uopce postoji ( ??!!)
Ajd ekipo, tipkamo se, hvala na podrsci, ne zaboravlja jago takve rijeci nikada...puuuno vas cijenim!
Uzivajte, i da nisam vidio nekog ko se prepusta pasivnosti ko ja...budite mi jaki!!!
My lost...and here we go again...
Caos Tea!!
Na filozofiji sam, jos i povijest kao 2. predmet..al nisam ti bas neki entuzijast sta se toga tice, nemam namjeru raditi po skolama ili slicno
Eto da se pohvalim...dobio sam job - gonzo novinarsto pisem za sluzbenu web stranicu grada Opatije jer su sad dani Bozica i docek nove god pa ima puno koncerata i ostalih gluposti koje treba pokrit (fotke, intervjui, pressice i na kraju report za web stranicu) ajd barem sam se mrdnuo od kuce, zaradit cu nesto para...a uvijek sam htio radit ovako nesto, novine, pisanje, da davim neke "poznate face" glupim pitanjima... Eto danas moram na koncert nase Hr idol zvijezde Natali Dizdar, pa onda bambi Molestersi, Urban...eto, uglavnom davez, al vec sam im jucer na presici pojeo pola tacne prsuta i sira, par casa sampanjca, imam besplatan parking, sluzbeni fotoaparat...ma sta da vam kazem...sprdam se, malo jedino to uredivanje stranice je naporno. Ono sta je najbitnije da ne visim kuci po citave dane...
Eto, odoh, ima otvorenje tog nekog satora u podne, morem "pokriti pricu"...hehe...kako me ovo podsjeca na strah i prezir u las vegasu
Javim se kasnije,
pozdrav svima!!!
Na filozofiji sam, jos i povijest kao 2. predmet..al nisam ti bas neki entuzijast sta se toga tice, nemam namjeru raditi po skolama ili slicno
Eto da se pohvalim...dobio sam job - gonzo novinarsto
pisem za sluzbenu web stranicu grada Opatije jer su sad dani Bozica i docek nove god pa ima puno koncerata i ostalih gluposti koje treba pokrit (fotke, intervjui, pressice i na kraju report za web stranicu) ajd barem sam se mrdnuo od kuce, zaradit cu nesto para...a uvijek sam htio radit ovako nesto, novine, pisanje, da davim neke "poznate face" glupim pitanjima... Eto danas moram na koncert nase Hr idol zvijezde Natali Dizdar, pa onda bambi Molestersi, Urban...eto, uglavnom davez, al vec sam im jucer na presici pojeo pola tacne prsuta i sira, par casa sampanjca, imam besplatan parking, sluzbeni fotoaparat...ma sta da vam kazem...sprdam se, malo jedino to uredivanje stranice je naporno. Ono sta je najbitnije da ne visim kuci po citave dane...Eto, odoh, ima otvorenje tog nekog satora u podne, morem "pokriti pricu"...hehe...kako me ovo podsjeca na strah i prezir u las vegasu
Javim se kasnije,
pozdrav svima!!!
My lost...and here we go again...
-
deminutiv u slobodi
- Posts: 58
- Joined: Wed Nov 15, 2006 1:23 pm
- Location: menja se
E,kad se setim Hegela i mog prvog sustreta sa njim(i mi smo imali jedan ispit filozofiju).Ceo dan proucavam Apsolutnu ideju ,njeno kretanje kroz vreme i prostor,istoriju-teze,antiteze i sinteze-i posle milion sati,kad sam konacno slozila kockice,procitam da je uzor za svoju filozofiju pronasao u srednjovekovnom hriscanstvu,sto ce reci da je Apsolutna ideja ono sto je Isus smatrao Svetim Duhom.Iznerviram se,gadjam knjigom zid,da su tu recenicu napisali na pocetku,shvatila bih 'dokonog'Hegela,za 5 minuta.
O cemu ja razmisljam uz prvu jutarnju kafu????????
Nisam normalna.
Nije ni cudo sto mi je omiljeni filozof Diogen,onaj iz bureta,sto smrdi na kupus.....ha,ha,ha!
Evo,popih prvu jutarnju kaficu,idem da nadjem neku zabavu.....
O cemu ja razmisljam uz prvu jutarnju kafu????????
Nisam normalna.
Nije ni cudo sto mi je omiljeni filozof Diogen,onaj iz bureta,sto smrdi na kupus.....ha,ha,ha!
Evo,popih prvu jutarnju kaficu,idem da nadjem neku zabavu.....
Cao ljudi, kako ste mi?
Malo sam se, kao sta napisah ranije, pokrenuo...radim taj posao i to s tolikom uzivancijom...mislim, kad vidim kako se ti pjevaci i stajaznamkosu gledaju na ogledalce prije fotografiranja, kako odgovaraju na pitanja... ma koji je to cirkus, ne mogu vam opisat!!!
Izmori me to jurcanje okolo, vise vam ne signem ni posteni post napisati... Jebiga, ovo sta radim je cisti bijeg od realnosti, bolne slike u kuci, nisam vise mogao podnosit taj zloslutni osjecaj...ko da me smrt svuda prati jebem joj sunce! Ovako sam vanhi uglavnom, kuci pojedem nesto i na spavanac, nikome ne smeta to, dapace, staroj sam samo isao na zivce svojom pojavom i pitanjima tipa oces caj, da ti skuvam nesto, oces tabletu... stalno me tjera od sebe...al to bolest govori, znam kakva je inace...
Pobjegoh dakle, pa cak i ovakav posao je bolji od cu8canja u kuci a mozda pritom upoznam nekoga s kim na kafu mogu otici...znate kako je bivsem junkiju tesko naci prijatelja...nisam s nikim otvoreno razgovarao jos od vremena dopanja i zajednickih akcija...tada smo svi bili ekipa, svi za jednog...bla... Sada su svi nestali, neki doslovno, neki u zatvoru, neki jos na ulici...
Al jebiga, moras napravit taj potez ako se oces skinuti... Ja sam bukvalno potrgao karticu za mobil, nikome nisam dao novi broj, i tako se zatvorio, svima...a nove, dobronamjerne osobe koje ulaze u moj zivot tesko prihvacam, tesko sticem povjerenje u ljude, bojim se (ne znam cega) pa tako...mobitel mi zazvoni jednom u 3 dana i to eventualno zove tekta ili bratic.
Kad na ulici nabasam na nekog od "ekipe" uvijek cujem ista pitanja..."jesi za kombinaciju? Imas koji hep, tabletu, mozes me vozit do tipa..." al eto nasao sam dobar sistem..."Zurim, zao mi je" postala mi je postapalica i krenem dalje ubrzanim korakom...pa valja ce jednog dana shvatit.
Al bolje mi je ovako samom, vjerujte mi...imam puno posla samo s tim kako cu pregurat dan, odhrvat se depresiji, letargiji...
Vi ste mi sasvim dovoljni, ovo mjesto je kao neki lokal u koji svrnes na kavicu, iskukas se nekome, savjetujes nekoga, popijes kaficu i uzivas!
Ekipo, uzivajte,
do tipkanja!!! cao!
Malo sam se, kao sta napisah ranije, pokrenuo...radim taj posao i to s tolikom uzivancijom...mislim, kad vidim kako se ti pjevaci i stajaznamkosu gledaju na ogledalce prije fotografiranja, kako odgovaraju na pitanja... ma koji je to cirkus, ne mogu vam opisat!!!
Izmori me to jurcanje okolo, vise vam ne signem ni posteni post napisati... Jebiga, ovo sta radim je cisti bijeg od realnosti, bolne slike u kuci, nisam vise mogao podnosit taj zloslutni osjecaj...ko da me smrt svuda prati jebem joj sunce! Ovako sam vanhi uglavnom, kuci pojedem nesto i na spavanac, nikome ne smeta to, dapace, staroj sam samo isao na zivce svojom pojavom i pitanjima tipa oces caj, da ti skuvam nesto, oces tabletu... stalno me tjera od sebe...al to bolest govori, znam kakva je inace...
Pobjegoh dakle, pa cak i ovakav posao je bolji od cu8canja u kuci a mozda pritom upoznam nekoga s kim na kafu mogu otici...znate kako je bivsem junkiju tesko naci prijatelja...nisam s nikim otvoreno razgovarao jos od vremena dopanja i zajednickih akcija...tada smo svi bili ekipa, svi za jednog...bla... Sada su svi nestali, neki doslovno, neki u zatvoru, neki jos na ulici...
Al jebiga, moras napravit taj potez ako se oces skinuti... Ja sam bukvalno potrgao karticu za mobil, nikome nisam dao novi broj, i tako se zatvorio, svima...a nove, dobronamjerne osobe koje ulaze u moj zivot tesko prihvacam, tesko sticem povjerenje u ljude, bojim se (ne znam cega) pa tako...mobitel mi zazvoni jednom u 3 dana i to eventualno zove tekta ili bratic.
Kad na ulici nabasam na nekog od "ekipe" uvijek cujem ista pitanja..."jesi za kombinaciju? Imas koji hep, tabletu, mozes me vozit do tipa..." al eto nasao sam dobar sistem..."Zurim, zao mi je" postala mi je postapalica i krenem dalje ubrzanim korakom...pa valja ce jednog dana shvatit.
Al bolje mi je ovako samom, vjerujte mi...imam puno posla samo s tim kako cu pregurat dan, odhrvat se depresiji, letargiji...
Vi ste mi sasvim dovoljni, ovo mjesto je kao neki lokal u koji svrnes na kavicu, iskukas se nekome, savjetujes nekoga, popijes kaficu
i uzivas!Ekipo, uzivajte,
do tipkanja!!! cao!
My lost...and here we go again...