licaninsasela wrote: ↑Sun Feb 14, 2021 1:53 pm
Citam neki dan tvoj trenutni zivot. Terapija, zivot sa majkom, problemi sa zdravljem. Jebiga. Vidim da ti nije bas bajno ali zasto se ne pokusat malo pokrenuti i izaci iz te svoje uljuljkane sigurnosti. Pa nije zivot pri kraju iako imas 45 koliko kuzim. Tu smo moze se reci generacija. Generacija koja je popusila na svim frontovima htjeli mi to priznati il ne. Osjecajci su najebali i ogrezli u razne ovisnosti a ljudi debelog dzona i obraza su u svemu tome profitirali. Ma neka su. Meni nije zao sto nisam jedan od njih i ostvario nesto veliko na konto tude muke i rata. Sjebucnio sam samo sebe. Nikog nisam povukao na dno da moze reci da sam mu nepovratno unistio zivot s dopom i eto sretan sam sto je tako. A
hocu ti reci da u nasim godinama vecina ljudi misli e to je to i ucmalo se i dalje sjedi i ceka starost. Vjeruj mi da to ne mora biti tako i da se uvijek sve moze ispremetati i ostvariti puno stvari koje nisi imo prilike niti hrabrosti probati. Jedan je zivot i treba ga iskoristiti na najbolji moguci nacin.
Reko sam sebi ovaj puta da necu nikome dijeliti nikakve savjete. Sve dzankiji znsju sta i kako trebaju da se skinu i ovdje uglavnom traze utjehu na nacin da uvijek ima neko ko je u vecem kurcu od njega samog i time se ljudi hrane. Takav sam i ja bio i uvijek vani gledo na nacin da ima gorih od mene i to me je hranilo godinama. Tako da za ovu tvoju terapiju ti nista ne mogu reci s obzirom da imas velikih zdravstvenih problema a i pitanje kako bi se ja loneo da sam u takvoj zdravstvenoj situaciji.
Kao prvo, hvala ti na ovolikom postu i podršci.
Bukvalno je tako, imam 45 i eto šta radim- sedim i čekam smrt, a samo zato što nikad nisam mislila da ću i 40 doživeti.
Osim zdravstvenih problema ja stvarno ne znam šta bih uopšte mogla da radim. Radila sam sve i svašta u životu, uglavnom šank, i uvek ali baš uvek. "Ovo je samo privremeno..." I sad kad se okrenem i pogledam svoj život, u 80% poslova sam bila šanker. Jednom sam uspela na kratko u životu, na SBB kablovskoj televiziji, postala tamo neka vrsta šefa zahvaljujući isključivo sebi, bez ikakvih "veza" ali to je trajalo kratko, 2 i po godine. I onda opet šank, a kad sam videla da se više nigde ne mogu zaposliti jer su mi ispadale čaše i šolje iz ruku, nisam više mogla ni da stojim po 8-9 sati, e onda kriminal...e pa onda na robiju.
Izašla sam krajem 2012. i još sam u stanju "Šta ću sad?"
Mogla bih da radim jedino za kompjuterom nešto, gde se sedi, ali nisam od škole završila ništa, pa me sa biroa zvali 2 puta i pretili mi da će me izbaciti ako i treći put odbijem posao, a ironija je što mi Covid produžio boravak na birou
Treba mi uverenje da se vodim na birou kako bi nekad na konto toga
- uzela socijalnu pomoć
- u zdravstvenoj zaštiti ne plaćam ništa jer sam "nezaposlena i socijalno ugrožena"
Ja sam sa 25 godina života istovarala šlepere kamiona po celu noć, gajbe sa breskvama, svaka po 19 kg
To mi bio prvi posao.
Posle, kažem ti, sve "privremeno" pa šanker.
Sa Biroa mi nudili poslednji put kad su zvali da radim u nekom selu pored u hladnjači, prevoz obezbeđen ali to bi značilo da ustajem oko pola 5 ujutru, a tamo u hladnjači sigurno bi trebalo i da se potegne nositi nešto, ja sa mojim zdravljem to jednostavno ne mogu.
Eto šta je problem imati visok IQ a nemati školu.
Hvala ti puno na savetima, na odgovoru...mnogo si bolji nego što sam te zamišljala na početku
P.S. . jedino se tešim tim da će me ovaj moj IQ uvek držati na nogama, pametna sam jebiga i uvek sam uspevala da se "dočekam na noge", pa jebo i Biro i sve.
