weed state of mind
Moderator: sanela
Re: weed state of mind
Pa jbga nisam rekla da nije gudra, ali iskreno mislim da to sto kazu da je vutra opasna po zivot, ili da otvara vrata svim drugim drogama je ZA MENE bullshit, bezveze ... I isto tako kao sto je tebi dugogodisnje duvanje naskodilo, meni nije ... Mozes li me dati neke od tih posljedica na primer?
**I'm playing the game, the one that'll take me to my END, I'm waiting for the rain, to wash who I am!**
*U svijetu tajni, mi nismo sami!*
*U svijetu tajni, mi nismo sami!*
Re: weed state of mind
Evo ti mojih par...
Vutra meni menja stanje svesti (malo ali ga menja), a ja sam kao zavisnik sklon opsesiji, kompulziji i žalji da se sklonim od samog sebe (mada sam to nekada zvao i pronalaženjem sebe negde drugde)...
Kako mi vutra menja svest na način na koji mi je to prijalo to mi pokreće želju da to i nastavi da se događa, a time se radja opsesija koja vrlo brzo prelazi u kompulzivno radjenje jedne iste stvari DUVANJA. Da je tu kraj ja možda nikada i ne bih imao problem ali sam kao zavisnik takođe sklon i tome da želim taj osećaj još jače pa brzo nalazim sledeću opsesiju koju počinjem da kompulzivno upražnjavam...
Tri puta pogađaj kako se to završava!
I dalje verujem da postoje ljudi koji mogu da se malo drogiraju, da malo duvaju ili piju, jedino što ja nisam takav, zavisnik sam i samo kompletna apstinencija za mene radi!
Vutra meni menja stanje svesti (malo ali ga menja), a ja sam kao zavisnik sklon opsesiji, kompulziji i žalji da se sklonim od samog sebe (mada sam to nekada zvao i pronalaženjem sebe negde drugde)...
Kako mi vutra menja svest na način na koji mi je to prijalo to mi pokreće želju da to i nastavi da se događa, a time se radja opsesija koja vrlo brzo prelazi u kompulzivno radjenje jedne iste stvari DUVANJA. Da je tu kraj ja možda nikada i ne bih imao problem ali sam kao zavisnik takođe sklon i tome da želim taj osećaj još jače pa brzo nalazim sledeću opsesiju koju počinjem da kompulzivno upražnjavam...
Tri puta pogađaj kako se to završava!
I dalje verujem da postoje ljudi koji mogu da se malo drogiraju, da malo duvaju ili piju, jedino što ja nisam takav, zavisnik sam i samo kompletna apstinencija za mene radi!
Moon child
Re: weed state of mind
Ok tu si u pravu! Naravno da kad sa 13 godina podjes da pusis vutru i da odvaljujes artane i bensice i da pijes, naravo da ce ta zelja za drogom, tj jacom substancom da bude prisutna. Ali to je ustvari ta obsesija, traganje za nekom substancom koja ce te vise odvalit, odvuc dalje, otupit vise, osamutit, na kojoj ces bolje tripat, itd itd. dakle samam tim pokazuje da je sve do osobe, ali NIJE zapisano da ako podjes da pusis vutru da ces da zavrsis na zutom. Samo to sam htjela da kazem. I dobro eto ti si mi rekao kako na tebe djeluje vutra, ali nisi naglasio koje posljedice danas imas od nje...PozZ
**I'm playing the game, the one that'll take me to my END, I'm waiting for the rain, to wash who I am!**
*U svijetu tajni, mi nismo sami!*
*U svijetu tajni, mi nismo sami!*
Re: weed state of mind
Vutra je prva drogu koju sam probao...10 god dopa...jedva se izvukoh...Bogu hvala sada sam OK...ali ako krenem da razmišljam kako bih mogao malo ovo i možda samo malo ono, rekoh već, zavisnik sam, ne samo od supstance ja sam zavisnička ličnost.
Ne kažem da me je vutra dotle dovela ali matematika je kod mene jasna.
Ne kažem da me je vutra dotle dovela ali matematika je kod mene jasna.
Moon child
Re: weed state of mind
Jbga takav nam karakter
**I'm playing the game, the one that'll take me to my END, I'm waiting for the rain, to wash who I am!**
*U svijetu tajni, mi nismo sami!*
*U svijetu tajni, mi nismo sami!*
Re: weed state of mind
Iskreno ja sam zahvalan na svakom prođenom sranju koje me dovelo do dna jer da nije toga nikada nebih ni upoznao ovaj program koji me toliko usavršava, verovatni bih živuckao tamo vamo, uglavnom se nervirao što ovo ili ono nije kako bih ja želeo da bude, kukao što nemam ovo ili ono...ali život kakav danas vodim sa time da imam sve što mi treba nikada nebih imao. Kad tako postavim stvari, HVALA VUTRI

Moon child
Re: weed state of mind
Na stranu to u kom pravcu vodi vutra. Nije isto za sve. Imam prijatelje koji duvaju vec 15 godina i nisu presli na dop. Ali nije im dobro i bore se sa svojom zavisnoscu. Problem je u tome sto posledice konzumiranja marihuane ne dolaze brzo, nekima je potrebno jako puno godina da osete probleme. Naravno, ne treba zaboraviti sve one mlade ljude koji su upali u sizofreniju jako brzo, bas zahvaljujuci vutri.
Ja sam inace ostavio travu godinu dana pre nego sto sam se skinuo sa dopa, jednostavno mi je bilo lose, paranoja je postala jako ozbiljna, bezvoljnost me je pojela, a i desavalo mi se da ne mogu da pricam sa ljudima ako nisam naduvan. A sve to vreme sam bio svakodnevno i na heroinu. Sto je najinteresantnije, imao sam krizu, cak i fizicku, nisam mogao da spavam, imao sam proliv par dana, bio sam razdrazljiv...
Ja sam inace ostavio travu godinu dana pre nego sto sam se skinuo sa dopa, jednostavno mi je bilo lose, paranoja je postala jako ozbiljna, bezvoljnost me je pojela, a i desavalo mi se da ne mogu da pricam sa ljudima ako nisam naduvan. A sve to vreme sam bio svakodnevno i na heroinu. Sto je najinteresantnije, imao sam krizu, cak i fizicku, nisam mogao da spavam, imao sam proliv par dana, bio sam razdrazljiv...
SAMO CEO ŽIVOT...
-
- Posts: 2
- Joined: Mon Oct 12, 2009 3:44 pm
Re: weed state of mind
pocelo je jedan utorak prosle godine ,spavao sam svega dva sata i otisao na regrutaciju,cim sam je zavrsio ,odvalio sam se od alkohola i vutre.Regrutacija je bila u jednom gradu,ja zivim u drugom,izlazim u trecem i cetvrtom...uglavnom nisam se treznio sledecih nedelju dana,i nisam znao ni u kom sam gradu ,u kom vozu,gde sta kako...al ok,zezanje.Inace studiram ,i u pitanju je drzavni faks tako da se dosta cimam i dosta sam napet oko svih tih ispita i sranja.Nije to naporno,vec je stresno i napeto,tako da mi se zivot sastojao od ubijanja,sad ili od ucenja preko radnih dana ,ili od alkohola i vutre preko vikenda,uglavnom,neko ubijanje je bilo u pitanju
I sve to izgleda bezazleno,je li? Nego da se vratim na ono sto sam poceo,tih nedelju dana nisam imao niti predavanja niti ispite tako da se nisam treznio i zajebancija je trajala nedelju dana.Poslednji dan sam se napusio od nekog zla od vutre i uhvatila me je paranoja ,depresija i anksioznost,i kontao sam ok ,boze moj,prepusio sam se,odspavacu i procice.Ali nije bilo tako .Od tog dana,zbog vutre ,naravno pod tim svim ostalim uslovima koji su ucinili da mi organizam bude razdrazljiv,sledecih pola godine je za mene bio najveci pakao u zivotu.GAP(generalni anksiozni poremecaj),Duboka depresija,sa blagim HALUCINACIJAMA koje su jezive,panicni napadi,anksioznost,nekoliko puta sam zavrsio na hitnom prijemu kod cika doktora i onda tamo ksaloli,bensedini...nisam mogao da idem na fakultet,nisam mogao da gledam u komp,u mobilni,nisam mogao da jedem,nisam nista mogao da radim,to je trajalo pola jebene godine.Sjebo sam faks,izbacili su me iz jednog benda jer nisam moago da dolazim na probe,a nisu ozbiljno svatali moj problem...Jedna jedina stvar koju sam mogao da radim je da SETAM!i tako sam setao ,i setao,i setao...6 meseci...
toliko o bezazlenosti vuje

toliko o bezazlenosti vuje

- preispitivac
- Posts: 479
- Joined: Thu Dec 17, 2009 1:42 pm
Re: weed state of mind
Prvo da kazem da sve sto sam do sad nalazio po netu o travi nije bilo konkretno ni sa strane konzumenata ni protivnika dok nisam video ovaj forum. Ovde sam procitao realna iskustva, slicna mojim i konacno prave odgovore i komentare na neke stvari koje niko iz "realnog sveta" ne moze da toliko usvoji i oseti kao neko ko zivi na nacin na koji svi mi zivimo( ili jesmo). Neko je napisao u jednom od prethodnih postova da.....evo sad ne mogu da se setim sta napisa covek, a bas mi se svidelo - kratkorocna memorija mi je out
. Odnela mi trava mozak u bure.
Poceo sam da varim relativno kasno za nekoga ko vari ali sam ostao na tome, mislim, probao sam esid i speed, ali nije mi bas blizak trip na speedu a za esid nemam vremena jer mora covek da se odvoji dva dana od obaveza da bi se lepo i bez pritiska izvozao. Do danas sam popusio trave kao nezdrav (sto i jesam) i, naravno, i moja je prica tu negde standardna - odlicna voznja, druzenje, nadrealnost, hiperprodubljena percepcija, sklonost ka ekscentricnim vrstama kreativnosti i da, ono sto me je najvise zaprepastilo, muzika je zvucala tako dublje, ogoljenije i istinitije. Celo drustvo je bilo u fazonu umetnosti, citala se poezija uz koju se plakalo, letele su genijalne recenice, sviralo se stalno, pevalo i, ma, milina jedna kako je to sve bilo lepo i kvalitetno, konacno nas svet, izdvojen iz blata provincije, ekskluzivitet i originalnost.
Pravim vremenski skok sad i kazem da je danas, lako je pogoditi, mozak usporio na nivo prejedenog dabra, emocije otupele, paranoje su vise postale smesne ( pre neki dan sam mislio da mi svi umiru od smeha na ulici zato sto nemam kapu a pada sneg?!!!) i tako dalje, da ne ponavljam sve standardne tripove koje su ljudi ovde ionako nabrojali. Poenta je u tome sto nikad nisam bio neupucen u tematiku o travi i derivatima, imao sam da se raspitam i posavetujem na jako puno mesta i sto je najvaznije, ubedjen sam bio da kao neko sa visokim nivoom svesti i samosvesti mogu da iskontrolisem konzumaciju. Kurac mogu, to je jasno i kad sad pogledam gde sam sad a gde sam mogao biti postaje jako depresivno. Dakle, varim i dalje da bih suzbio depresiju jer samo kad sam navaren imam neki prijatan osecaj distancirane obamrlosti i ignorancije prema svetu. Svet mi je postao zlo, gomila neiskrenih likova, prozdiraca, i plasim ga se a svestan sam da je sve to tako prepumpan utisak ali ja se i dalje plasim. Pokusavam vec dve godine sigurno da prestanem ali ne uspevam da izdrzim - jednom sam uspeo vise od mesec dana i tad mi je bilo odlicno, sve se nekako izbistrilo i video sam da je to lek, da moze da bude manje paranoicno i manje odbojno, da ima nacina da se zivi zivot i bez navlacenja zavese ali....problem je u tome sto ja jebeno VOLIM kad sam naduvan. Ili ne volim, ali mislim da volim. I to je jaaaaaaako jace od mene. E da, covek je napisao malopre da treba ne samo apstinirati nego i voleti zivot bez droga tj. preboleti cinjenicu da na ovom svetu uvek moze da se zavrsi neka sema i da se covek pukne i odleti negde u neku nerealnost i da se ususka tako. Meni to ne uspeva nikako, vracam se stalno, prvo kao "bio sam car, mesec dana nisam vario, moze jedno vece samo" i ostatak necu ni da pricam, svi znate a i pateticno je jako. Uglavnom, svestan sam da se drogiram, da trava JESTE droga, i da je VRLO zajebano iskulirati je. Slagao sam druge da cu prestati puno puta, sebe bar 10 puta vise. Svaki put kad slazem, pada mi samopouzdanje i cini mi se da se distanciram od mogucnosti da se nesto popravi ( sad sticem utisak da pisem jako hejterski, patetican i dosadan post, mislim i da sam postao takav). Ulazio sam u razne analize stanja, teznji i kolabirao sam od nadjenih resenja, nijedno nije zadovoljavajuce, poceo sam da previse intelektualiziram problem, tj. da se udaljavam od prakticne strane a to znaci ne kenjati nego prestati. Sa ljudima sa kojima svakodnevno dolazim u kontakt odrzavam neki neverovatno kompleksan sistem kolektivne samo(ne)svesti jer kad dvojica rese da se iskuliraju treci ih obradi za 2 minuta(u vecini slucajeva dovoljno je samo baciti "crva" i sve se odvija automatizovano i po inerciji) i onda je jedina nepoznanica u situaciji to kako cemo danas zavrsiti nesto. Budale.
Sta sad?

Poceo sam da varim relativno kasno za nekoga ko vari ali sam ostao na tome, mislim, probao sam esid i speed, ali nije mi bas blizak trip na speedu a za esid nemam vremena jer mora covek da se odvoji dva dana od obaveza da bi se lepo i bez pritiska izvozao. Do danas sam popusio trave kao nezdrav (sto i jesam) i, naravno, i moja je prica tu negde standardna - odlicna voznja, druzenje, nadrealnost, hiperprodubljena percepcija, sklonost ka ekscentricnim vrstama kreativnosti i da, ono sto me je najvise zaprepastilo, muzika je zvucala tako dublje, ogoljenije i istinitije. Celo drustvo je bilo u fazonu umetnosti, citala se poezija uz koju se plakalo, letele su genijalne recenice, sviralo se stalno, pevalo i, ma, milina jedna kako je to sve bilo lepo i kvalitetno, konacno nas svet, izdvojen iz blata provincije, ekskluzivitet i originalnost.
Pravim vremenski skok sad i kazem da je danas, lako je pogoditi, mozak usporio na nivo prejedenog dabra, emocije otupele, paranoje su vise postale smesne ( pre neki dan sam mislio da mi svi umiru od smeha na ulici zato sto nemam kapu a pada sneg?!!!) i tako dalje, da ne ponavljam sve standardne tripove koje su ljudi ovde ionako nabrojali. Poenta je u tome sto nikad nisam bio neupucen u tematiku o travi i derivatima, imao sam da se raspitam i posavetujem na jako puno mesta i sto je najvaznije, ubedjen sam bio da kao neko sa visokim nivoom svesti i samosvesti mogu da iskontrolisem konzumaciju. Kurac mogu, to je jasno i kad sad pogledam gde sam sad a gde sam mogao biti postaje jako depresivno. Dakle, varim i dalje da bih suzbio depresiju jer samo kad sam navaren imam neki prijatan osecaj distancirane obamrlosti i ignorancije prema svetu. Svet mi je postao zlo, gomila neiskrenih likova, prozdiraca, i plasim ga se a svestan sam da je sve to tako prepumpan utisak ali ja se i dalje plasim. Pokusavam vec dve godine sigurno da prestanem ali ne uspevam da izdrzim - jednom sam uspeo vise od mesec dana i tad mi je bilo odlicno, sve se nekako izbistrilo i video sam da je to lek, da moze da bude manje paranoicno i manje odbojno, da ima nacina da se zivi zivot i bez navlacenja zavese ali....problem je u tome sto ja jebeno VOLIM kad sam naduvan. Ili ne volim, ali mislim da volim. I to je jaaaaaaako jace od mene. E da, covek je napisao malopre da treba ne samo apstinirati nego i voleti zivot bez droga tj. preboleti cinjenicu da na ovom svetu uvek moze da se zavrsi neka sema i da se covek pukne i odleti negde u neku nerealnost i da se ususka tako. Meni to ne uspeva nikako, vracam se stalno, prvo kao "bio sam car, mesec dana nisam vario, moze jedno vece samo" i ostatak necu ni da pricam, svi znate a i pateticno je jako. Uglavnom, svestan sam da se drogiram, da trava JESTE droga, i da je VRLO zajebano iskulirati je. Slagao sam druge da cu prestati puno puta, sebe bar 10 puta vise. Svaki put kad slazem, pada mi samopouzdanje i cini mi se da se distanciram od mogucnosti da se nesto popravi ( sad sticem utisak da pisem jako hejterski, patetican i dosadan post, mislim i da sam postao takav). Ulazio sam u razne analize stanja, teznji i kolabirao sam od nadjenih resenja, nijedno nije zadovoljavajuce, poceo sam da previse intelektualiziram problem, tj. da se udaljavam od prakticne strane a to znaci ne kenjati nego prestati. Sa ljudima sa kojima svakodnevno dolazim u kontakt odrzavam neki neverovatno kompleksan sistem kolektivne samo(ne)svesti jer kad dvojica rese da se iskuliraju treci ih obradi za 2 minuta(u vecini slucajeva dovoljno je samo baciti "crva" i sve se odvija automatizovano i po inerciji) i onda je jedina nepoznanica u situaciji to kako cemo danas zavrsiti nesto. Budale.
Sta sad?
Last edited by preispitivac on Sat Jan 09, 2010 5:57 pm, edited 1 time in total.
Jurim rep
Re: weed state of mind
Dobro dosao
Do prije nekoliko mjeseci bih ti rekao kako mozes biti sretan je Duvas,sa se nisi navukao na Opijat,da ovo,da ono...ma neboj se i tako te stvari.
Hvala Bogu pa nisi opijatski ovisnik,ali ti imas taj problem i on je tebi i najveci.
Postoji odredjeni postotak ljudi,nije veliki ali postoji,koji razviju neku vrstu teske ovisnosti o THC-u.
Ako ti je frka da zivis sa tim problemom,ako ti ne prija i ako stvarno hoces da se rjesis Trave,probaj prvo da nadjes neki problem u sebi.Neku tvoju "bolnu tacku" koju zatrpavas Travom.Probaj to da analiziras,ali bez racionalizacije,kontas?!
Malo sam profilisofirao.
Pozdrav.
Do prije nekoliko mjeseci bih ti rekao kako mozes biti sretan je Duvas,sa se nisi navukao na Opijat,da ovo,da ono...ma neboj se i tako te stvari.
Hvala Bogu pa nisi opijatski ovisnik,ali ti imas taj problem i on je tebi i najveci.
Postoji odredjeni postotak ljudi,nije veliki ali postoji,koji razviju neku vrstu teske ovisnosti o THC-u.
Ako ti je frka da zivis sa tim problemom,ako ti ne prija i ako stvarno hoces da se rjesis Trave,probaj prvo da nadjes neki problem u sebi.Neku tvoju "bolnu tacku" koju zatrpavas Travom.Probaj to da analiziras,ali bez racionalizacije,kontas?!
Malo sam profilisofirao.
Pozdrav.
narkoman sam al' najlepsi.