blueserica wrote:Mislila sam u početku da ću sa vremenom to smanjivati uz pomoć doktora ali nitko od njih mi to nije niti preporučio niti predložio čak.
Hm da, doktori ne vole baš smanjivati bup a posebno ne ukidati... imaju svoje razloge - biraju manje zlo, ali nije svaki slučaj isti, jer postoji dio ovisnika što jednostavno odluči izići van iz svega.
Prvi panični napadaj kad sam dobila mislila sam da ću umrjeti.Naravno da nisam htjela uopće priznati da je to napadaj nego sam se prestrašila da nije srce jer svatko tko me poznaje zna da nisam paničar i da sam uvijek u neku ruku trezvene glave i vječiti optimist.Zato mi ni ne ide u glavu kako sam dobila te napadaje i to u trenutku kada sam stvarno bila sretna i sve nam je konačno krenulo super.Uvijek sam si u sebi mislila kako oni koji imaju napadaje pretjeruju i preuvelicavaju situaciju dok nisam to okusila na vlastitoj koži.Svašta sam prošla u životu ali ovo ne bi poželjela niti najgorem neprijatelju.Naravno tu mi je psiha počela trpiti jer sam se malteni prvih šest mjeseci stalno bojala bilo gdje otići sama da mi se nešto ne dogodi a kad vas jednom takvi osjećaji straha preplave više ništa nije isto.
Slično sam i ja razmišljao, tipa panične napadaje dobivaju "oni slabi", ljudi mekane psihe... to se ne može meni desiti. Sve dok te jednom ne poravna, a to jednom obavezno postane dva itd... Opijati drastično mijenjaju kemiju mozga i nakon određenog broja godina čitav sistem počne pucati, a napadaji panike su jedan od prvih znakova upozorenja... Inače jaaako česti među dugogodišnjim korisnicima metadona/bupa... Koliko sam samo puta čuo na raznim grupama o ljudima koji se "boje otići do trgovine" i sl.
ja bi odmah krenula kad bi znala da gore mogu dobiti subove
.
Ovo prvi put čujem i jako mi je čudno... održavanje buprenorfinom je najnormalnija stvar u čitavoj europi, ne vidim zašto bi Njemačka bila iznimka. Raspitaj se dodatno u vezi toga.
Toga se i sada bojim da to ne potraje mjesecima jer nemam više ni godine ni snage za tako nešt
Ali stvar je u tome što upravo sada imaš i najmanje godina i najviše snage za skidanje... kako vrijeme ide stvar postaje sve teža. Posljedice će potrajati godinama a ne mjesecima i to je činjenica ali s tim se treba pomiriti.
I dalje ga uzimam na nos ali to ću već prestati.
Nulti korak. Sve dok nije sublingualno i stabilno nemoj ni razmišljati o prestanku/smanjivanju.
Skok sa 6mg na 4mg mi se čini malo predrastican.
Pa i nije, sve su to velike doze... Spuštaj po miligram ili pola recimo dok si visoko s dozama.
Koliko čekati između smanjivanja doza.
Daj si desetak dana do dva tjedna za stabilizaciju.
Šta ako se desi da ti nije dobro pa nakon pet dana npr.smanjene doze uzmeš još mrvicu da se popravis.
Ako uzmeš samo jednom - ništa, tolerancija se neće značajno mijenjati ali ćeš ipak dodatno odužiti sve.
Želim to proći bezbolno i bez psihe moje lude.
Nakon tolikih godina, mislim da bezbolno ipak nije opcija.
Htjela sam pitati i frajlu ili tko je već topio mikrograme u ganu kako onda to konzumirati ako je već otopljen.Mislila sam da nema šanse da se tako primi.A i imam problem kaj imam inaj glupi Suboxone od 8mg koji se tako teško dozira jer se lomi čim ga dotaknes.
Postoji način, vrlo jednostavno, i meni je Frajla objašnjavala... ali kad dođeš to tog djela (<2mg) onda se brini o tome.
jer si ne mogu dopustiti krizu pred djecom pa ni onu psihičku jer sam sada sama sa njima i ne mogu im reći čuj uzmi si sam večeru ili se okupaj jer mama nema snage za ništ
Onda je jedino rješenje višemjesečni tapper, kao što je i Frajla radila. Ona je cijeli postupak opisala u svojoj temi pa si detaljno pročitaj...
