Hvala puno, ljudi, svima, od srca. Krvna slika mi u utorak, kad sam vadila krv, krvna slika je bila totalno normalna, zato msm da je pretprosli put, kad mi je vadjena krv, i kad je bila onako losa, ova nova sestra koja je vadila krv, pomjesala nalaze, jer mi doktorica u srijedu govori da je nemoguce da za 7dana toliko opadne, i toliko se popravi nakon 7dana, a i kad je kao bila toliko losa da su me htjeli zadrzati, ja se uopste nisam osjecala lose, tj. onako kako bi se trebala osjecati da mi je krvna slika takva kako kazu. Osjecala sam se kao i svaki drugi dan, ni bolje, ni gore. E sad, sledeci koraci? Pa, u srijedu idem PCR raditi, i u avgustu, do tad im nosim mjesecno krvnu sliku, i to je to, sto se njih tice. U srijedu takodje, ukidam i ovo 0.1mg suba, i prestajem sa tabletama, napokon. Bilo koje vrste
E onda, kad se malo oporavim, jer mi je doktorica, infektolog, rekla da ce trebati 2-3mj da se oporavim, taman za to vrijeme ako bude kakvih kriza zbog neuzimanja suba, da rjesim to u ta 2-3mj, i onda lagano posao. To su mi neki ciljevi, i nemam pojma, nekako se dobro osjecam i imam neki osjecaj, tj. vise sam uvjerena da ce tako biti. Msm to su planovi koje nije tesko ostvariti, sada, nakon terapije, i nakon spustanja suba, iako shvatam da ga nisam potpuno izbacila, i iako shvatam da jos nije sve gotovo, msm da sam veoma blizu tome. Kao sto sam napisala u prethodnom postu, to je nesto sto zelim, hocu, i ja kad nesto zelim i hocu, ja to i uradim, barem je tako do sad bilo u mom zivotu. Dosta mi je bolnica, tableta, apoteka, legalnih dilera, zelim jednostavan zivot, sa muzem, i nadam se, jednog dana, djetetom. Iskreno, za sve ovo vrijeme, od kad sam krenula na terapiju za hepatitis, nisam nijednom pomislila da odustanem. Takodje, nijednom od kad sam krenula spustati sama sebi doze suboxona, nisam pomislila da odustanem, nemam nekih sumnji, ne plasim se zivota bez tablete, jer sam bila cista, i bilo mi je super. To su mi planovi, da mi ubrzo, opet tako bude.
Noel, sto se tice podataka, ja ti rekoh, tj. napisah, ono sto znam iz prve ruke, moja sestra se udala za lika koji je odavde, ali je otisao u Ameriku davno. Oni su se znali dok je bio ovde, i nadju se preko fb-a, on dodje, ozeni je, i od tad, ona je ganjala papire da ide. Svaki papir sam ganjala sa njom, jer kao sto rekoh, ona ima anksioznost, koja je na kraju dovela do lupusa, jer nije lijecena adekvatno na vrijeme. Njoj su za vizu trazili karton od porodicnog, popis tableta koje pije, ma provjeravali su sve zivo. U Sarajevu je, sa doktorom kojeg je ambasada odredila, vadila krv, slikali su joj pluca, i to nije smjela nalaz ni vidjeti, nego zapecacen nalaz je prvo isao njima. Sto se tice ostalog, evo kako je moja doktorica meni objasnila. U slucaju da doktor smatra da je neophodno otkriti podatke o pacijentu, radi pacijentove dobrobiti ili dobrobiti pacijentove porodice, doktor ima pravo da otkrije. Mada, kao sto napisa Yasujirozu, ovde kod nas, msm da sve mogu i sve je dozvoljeno. Ljudi, hvala vam jos jednom, ali msm da ovo nije tako velika stvar, uradila sam nesto zbog sebe, svog zdravlja, i nisam prva ni poslednja. Ipak, to ne znaci da mi nije drago i da se nekako ne osjecam malo ponosno na sebe kad mi ovako cestitate, i ja cu sebi, samo jos da se rijesim ovo malo suboksona.
Sta jos da napisem, pisite, Noel, svaka cast i tebi, ovo je super, i rekla sam ti vec, nekako sam znala da ces izgurati. Frajla, ti si vec veteranka, da tako kazem, ali svejedno, pisi kako se i ti osjecas, pisite ljudi, meni je ovaj forum pomogao, i pomaze mi jos uvijek, i nadam se da ce tako pomoci i nekom drugom.
