Forum za podršku u oporavku

Noel, preduhitrio si me samo zato, jer sam cekala gore pola dana kad sam vec dobila inekciju, da se smiluju i urade mi taj fibrosken, jer dosao aparat u grad, pa bi oni sve sad malo pregledali sa njim, da vide kako radi I onda sam dosla kuci, i surduknula se u krevet, jer sam prehladjena, i od inekcije mi jako lose bilo, i plus, nisam spavala tri dana, cini mi se. Evo muz kaze vise, ali ja msm da nisam tri dana. Kako on moze znati kad on spava? Sto se tice tvog skidanja, ili ostavljanja antidepresiva, vrati se koji moj post unazad, gdje pisem da ako se skidas, trebao bi (ne ti, svako) odraditi to nacisto, nikakvi antidepresivi, nikakve zamjene, kao sa ovoga cu se skinuti ovim, pa onim, i napisala sam vec odavno da sam protiv antidepresiva. Naravno, kad mozak dodje do te tacke, e ona ga polako uvesti, s tim da se i njega dozira, jer kad ga prestanes piti, zna te u gadnu depresiju baciti. I zato se slazem s tobom, mada sam ja to vec pisala, ali naravno, ne ovako iscrpno i obuhvatno kao ti. Ta nervoza u nogama, i to, to prolazi brzo od antidepresiva, msm kad prestanes s njima, e sad je ono stani-pani. Jer sad krenu prave emocije, bez ikakvih pomocnih supstanci, i okidaca je milion. Ali ako covjek skonta u svojoj glavi, sta zeli, tj.ne mora ni to znati, evo ja ne znam sta hocu, ali znam sta necu, i to je dovoljno. Moj apdejt je da sam primila inekciju, kao sto napisah, i ostale mi jos 2 srijede, i poslije toga uraditi tu kontrolu, taj pcr, i tako svaka tri mjeseca godinu dana. I apdejtujem da sam jutros uzela 0.1mg, mrvu tu, i slabo se osjecam, a ne znam da li da se vracam na 0.3mg, ili da trpim, neodlucna sam. S jedne strane izdrzala sam danas, mada znam da ce mi biti jos gore, a sa drge strane, bilo mi fino zavrsiti terapiju i onda izbaciti i ovo 0.1mg sto uzimam. Uglavnom, msm da sam vec izabrala da i ako bude lose, da cutim i trpim, osim ako bas ne budem mogla podnijeti, a podnijecu. Noel, ispravna je ovo tema. Napisao si kako si se skinuo sa Suba, i neko ce procitati, i ako bude imao zelju da se skida, mozda nece sve isto uraditi, ali najvaznije da se skine. Ljudi, pisala bih jos, ali niti imam sta, niti sam nesto za pisanja, vidite po meni, smlavila me inekcija,Pozdrav ljudi, pisiste, Noel, svaka cast, sad si sto bi se reklo, svoj na svome )

Ola ekipa,evo i mene,52 dana sam bez ikakvih droga,ljepo je biti cist.Polako se sve vraća u normalu,napokon sam prošao i liječnički pregled i kroz par dana bi trebao početi raditi,odnosno samo neka obuka mjesec dana pa ćemo viditi za dalje.Prosao sam sve testove za droge 3 puta testiranje na sve moguće i sve negativno.Jedino me na kraju zezala radi toga sto mi je srce jako udaralo pa sam morao kod internologa da mi napravi ultrazvuk srca i sve je ok,kaže doktor da je to od nervoze i dao mi je neku sitnu terapiju za smirenje.Iako me malo smirilo ja mislim da mi je ostala anksioznost od naglog izbacivanja svega,lagana drhtavica ruku pa i cijelog tijela,dlanovi se znoje,općenito se znojim,povišeni tlak Itd,za sve sto me čeka uvijek mi u mislima da će završiti sa najgorim scenarijem.Cekam raspored kad krećem pa da mogu zakazati sastanak sa psihijatrom da mi on malo pomogne jos sa time i onda sam na 98%,tu i tamo dosada i neka praznina se osjeti ali se izborim sa tim,polako ali sigurno koračam u novi život,dosadniji ali ljepši,hvala vam svima sa ovog posta jer ste mi u najtežim trenucima bili utjeha da nisam sam.I dalje ću vas citati i tu i tamo napisati neki update.Tamara od srca ti želim da izguras sve do kraja pa da nastavimo pisati ovdje kao cisti ljudi kao frajla i Noel sada.
Živjeli mi svi pa se čitamo!!!!

suppx wrote:Ola ekipa,evo i mene,52 dana sam bez ikakvih droga,ljepo je biti cist.Polako se sve vraća u normalu,napokon sam prošao i liječnički pregled i kroz par dana bi trebao početi raditi,odnosno samo neka obuka mjesec dana pa ćemo viditi za dalje.Prosao sam sve testove za droge 3 puta testiranje na sve moguće i sve negativno.Jedino me na kraju zezala radi toga sto mi je srce jako udaralo pa sam morao kod internologa da mi napravi ultrazvuk srca i sve je ok,kaže doktor da je to od nervoze i dao mi je neku sitnu terapiju za smirenje.Iako me malo smirilo ja mislim da mi je ostala anksioznost od naglog izbacivanja svega,lagana drhtavica ruku pa i cijelog tijela,dlanovi se znoje,općenito se znojim,povišeni tlak Itd,za sve sto me čeka uvijek mi u mislima da će završiti sa najgorim scenarijem.Cekam raspored kad krećem pa da mogu zakazati sastanak sa psihijatrom da mi on malo pomogne jos sa time i onda sam na 98%,tu i tamo dosada i neka praznina se osjeti ali se izborim sa tim,polako ali sigurno koračam u novi život,dosadniji ali ljepši,hvala vam svima sa ovog posta jer ste mi u najtežim trenucima bili utjeha da nisam sam.I dalje ću vas citati i tu i tamo napisati neki update.Tamara od srca ti želim da izguras sve do kraja pa da nastavimo pisati ovdje kao cisti ljudi kao frajla i Noel sada.
Živjeli mi svi pa se čitamo!!!!

To što si naveo su sve "normalne" stvari poslje skidanja, barem iz mog iskustva... meni se dlanovi znoje, srce lupa onako duboko da ga baš osjetiš (ali tlak i otkucaji su normalni, tako da ne znam kako i zašto ovo ali ponekad imam osjećaj da će iskočiti), razvio sam sindrom nemirnih nogu (RLS) za kojeg se iskreno nadam da će proći s vremenom jer užasna je stvar, zatim budim se nekoliko puta tijekom noći, umoran sam preko dana, znam povremeno postati anskiozan i usplahiren, ali isto tako znam imate momete čiste sreće i euforije pa se pokušavam ne brinuti oko svega toga previše... vjerujem da će sve ovo s vremenom doći na svoje i odlučio sam ne krpati se više raznim lijekovima... jer na kraju uvijek ispadne više štete nego koristi. Svi tekstovi što se na netu mogu naći govore o 6 mjeseci do dvije godine, ovisno o slučaju, da ovi i slični simptomi u potpunosti nestanu nakon što se prestalo s opijatima. Po meni se isplati stisnit zube i izdržat (naravno, svaki slučaj je drugačiji i različitih intenziteta, ako slični simptomi onemogućavaju normalan život tipa raditi posao onda vjerojatno treba neka medikacija).

A ovo za srce, lol, imao sam istu situaciju jednom prilikom kad sam se skidao s benzodiazepina... srce hoće iskočit, tlak preko 190, osjećaj kao da umirem... a neka mlada doktorica, još radi na ovisnosti što je najgore, nije prepoznala da je to napad panike (nisam ni ja, jer nikad ga prije u životu nisam imao, iskreno mislio sam da mi ćuka otkazuje i da umirem lol) i slala me isto na preglede srca... naravno sve ok... i to se ponovilo par puta dok nisam na netu našao da je to napad panike... jedan od glavnih simptoma kad se prestaje s benzodiazepinima (ali isto tako može se pojaviti kod opijata).

Stari nadam se da će ti uspjeti to s poslom, drugačije je sve kad čovjek radi, ima obavezu i svakodnevno je okružen ljudima... i ja se nadam pronaći nešto ubrzo, po mogućnosti nešto koliko toliko normalno, samo da nije neka robija baš... a onda kad se skroz psihički ispravim, naći i neku curicu pa za ruku i šetat gradom. Život je ispred nas, bitno da smo izborili bitku s opijatima... neću reći dobili rat, ali bitka je naša.

Ev' i ja da se javim, nisam od srijede, al' ni nemam sta pametno za napisati. Na 0.1mg sam, ali me tolika bezvoljnost i neka depresija uhvatile, da samo lezim. Ovu fizicku krizu osjetim, i ne mogu vise praviti se da je to od terapije za hepatitis, kad mi ne npr. za ovih 46 sedmica koliko idem na ter. nijednom nije desilo da zaspem, i da me probudi biciklanje, noge kolo neko igraju. To kad uspijem zaspati, sto je bilo nocas, poslije ne znam ni sama koliko noci. I nekako, nije meni problem fizika, meni je problem psiha. Ne da mi se trazi da uzimam bilo sta, nego ne volim ovo stanje, kad mi se nista ne da, ma opisivala sam vec, kad sam se skidala ono pa bila cista 2godine. Jos sam i prehladjena, bas, i zub mi je pukao, 7-ica, znaci skroz do desni, msm da ce morati sjeci da izvade. Onda, vec razmisljam kako cu u ponedeljak krv ici vaditi, i vec mi se ne da, znaci apatija ona dosadna. Ostalo je sve ok Da se vracam na 0.3mg, mi nekako, bezveze, ako sam vec eto, izdrzala koliko-toliko, a i da se vratim, moram opet kad-tad smanjiti, pa kroz isto prolaziti, neka, izduraću, sto bi rekli ovde Inace, panicne napade je moja rodjena sestra pocela imati kad nam je mama umrla, i to je islo dotle da se bojala za oca, da ce njemu nesto biti, i stalno, gdje god on krene, ide i ona. Covjek je cijelu jednu skolsku godinu sjedio pred skolom u autu, ona mu uzme kljuceve, da bi mogla ici na nastavu. Onda, on je takav covjek, stariji ljudi nekako ne priznaju to, cuj panicni napad, cuj anksioznost, i sve je mislio proce samo od sebe, da bi ona odrasla, udala se, rodila dvoje djece, to opet pocelo, u stanju je bila, prodavnica joj 200metara od kuce, ona mene zove, koja sam 10km odatle, da dodjem da kupim hljeb i bubam, cigare. Kasnije sam presla zivjeti sa njom, jer je po cijele dane spavala, pa sam brinula o djeci, jer nije imao ko, a ona je sebi na svoju ruku prepisala besedin, i to pila. Na kraju su joj otkrili lupus. Zivci se nisu mogli izboriti sa tolikom kolicinom stresa, pa su sto se kaze poceli napadati sopstveno tijelo. Sad je u Americi, sa drugim muzem, pije terapiju, radi, izlazi...Ali to je bila patnja koja je trajala 15godina. Eto ljudi, toliko za sad, pisacu kad mi se bude dalo, jer kao sto sam rekla, samo sam u horizontalnom polozaju i kao da meditiram i vozim bicikl u isto vrijeme Pozdravljam vas, i pisite

i ti si svašta nešto predeverala (pregurala) u životu i sad svojom pričom možeš biti primjer drugima.
Čestitam na napretku, tačnije, uspjehu

p.s. mislim da bi trebala učiniti nešto povodom nesanice

Evo i mene, jer srijeda je, dan za updejt. Primila inekciju, i sledece sedmice primam poslednju. Ura za mene. Breakdown, prvo da napisem, da odmah kad zavrsim terapiju cu se potruditi da rijesim problem nesanice, jer stvarno, jako ne tesko postalo. Ja sam jos uvijek na 0.1mg, i mogu vam reci da osjetim, i da imam krizu, nervozna sam, apaticna, bezvoljna, noge mi trčkaraju tamo-ovamo, jos dva dana struje nismo imali, dosli nekom dedi da iskljuce, a on presjece stender i cijeloj ulici nestane struje. I tako dva dana, dok nisu popravili, izludila sam od dosade, i jos kriza na to sve, bas mi je lose bilo. Onda preznojavanje ono, pa ne znam vise ni sta bih od sebe, ali namjeravam sledece srijede skinuti i taj 0.1mg, pa sta bude. Msm da ce mi do sledece srijede biti bolje, da cu se ustabiliti na ovoj dozi, i onda kad prekinem, da ce biti opet malo strasno, ali cu izdrzati. Ne mogu vise ovako, i ne volim osobu u koju sam se pretvorila od Suboxona.Nikad nisam voljela nesto pretjerano kukati, ali tako je, kako je, i da sad lazem kako je sjajno, to nece nikom u zivotu pomoci. Znaci, suboxone je zlo, i treba vremena da se skines, Eto ljudi, budite pozdaravljeni, pisite kako ste, ja cu da se bacim na krevet, iako necu zaspati, nije mi dobo i od inekcije. Nadam se da ste mi svi dobro, pozdravljam vas

pozz raja sta se radi , evo uhvatih malo vremena i pade mi na pamet forum da vidim kako stojite cisto onoko , Tamara to macko guraj , a odlucih napisati post posto vidjeh napisala si sub je zlo heheheh tako sam ja nasao forum ukucavao da vidim o subu info i vidim neko postovao subokson je sranje i tako nadjem ovo heheh inace sve ok lagano zivotari se , jos uvijek mi nije jasno to vase 0,1 mg od suba ja kad pogledam ovu osmicu nesta mu malo to dodje nadam se da necu upasti u frku sa tim malim kolicinama i dalje guram pola dnevno pa dan preskocim pa opet cetvrinu i tako zasad uglavnom cisto pokrivanje sve ok . pozdrav za ostale , eto cisto da napisem nesta zzzz

pozdrav svima..drago mi je da se dosta vas pokusava skinuti sa supstitucije,ali ,mi nije drago kada vidim da se stalno necim nadomesta
ono sto bi trebalo da bude prirodni balans u mozgu..
po meni su antidepresivi isto kao i bilo koji drugi lek koji uzimas svaki dan da bi on nesto lucio u mozgu nesto pobudio pokrio koji receptor.
i sta onda onda se skidas sa toga al neces na suvo nego sa necim i tako u krug..
imao sam jedan pokusaj skidanja sa suba naravno bezuspesan nisam ni znao za tapering bila je 2010 godina..
furao sam miligram neko vreme i onda mislim da nije proslo ni 4dana uzo dop..dop krs kupio met..
i onda drmo sa metom dok me drugar iz raskrsca nije iscimo i obeco da ce pomoci da mi sredi bolnicu 2 nedelje i upad u program..
znam da sam i posle 2 ned bolnice imo krizu i da sam tek posle mesec dana doso sebi s tim sto sam bio u pozitivnom okruzenju..
posle 3 meseca sam bio onako kolko tolko ok a da sam zaista dobro i oporavljen sam osetio posle 6 meseci bez ikakve supstance osim kafe.
tako da to nije za zezanje a nije ni lako..pogotovo ako se skidanje radi bez izolacije.. samo skidanje je manji problem cilj je ne uzimanje niceg..e to je prava stvar i kad se tome tezi onda postoji sansa da se zivi zivot..al da se razumemo zivot moze da bude itekako nepredvidiv i moze da zada jake udarce
nemojte pogresno protumaciti moj post ,ali ovde se puno znacaja pridaje skidanju citavi epski sastavi danas sam ovako sutra sam onako i pljas recidiv,
znaci ili zavis od neceg il ne zavisis ili imas potrebu nesto da koristis ili nemas a to kako se koja supstanca zove to je totalno nebitno..
skidanje je samo neminovno zlo kroz koje svako mora kad tad proci na ovaj ili onaj nacin ali to je toliko mali korak u odnosu na ostatak zivota gde nesmes ni da pipnes niti jednu psa ako hoces da osecas zivot.. pitanje je da li zelis to i koliko si siguran da je to to sto zelis..jer jednostavno desi se da se ljudi zalete silno zele skidanje uspostave apstinenciju i onda bez nekog plana i programa naprave jos vecu stetu...
mislim da se mora osmisliti nacin zivota bez supstance..soba komp i net nisu dovoljni..preporucujem grupu u oporavku bilo kog tipa..mozda promenu okruzenja, posla,pogotovo ljudi koji ti ulaze u zivot sto manje ovisnika tim bolje...
izvini sto sam uleteo ovako na temu..malo me zanimalo to smanjenje i iskustva...pa reko da malo prokomentarisem ali iskljucivo istina i iskreno..

Ne znam kako da protimacim tvoj post a da ga ne protumacim pogresno kako si napisao. Nije mi bas najjasnije sta si zeleo poruciti a da to nije vec dobro poznato.
Da li je poruka bila idite u raskrsce pa ce vam trebati mesec dana da dodjete k sebi, promenite okruzenje,budite u izolaciji, idite na grupne terapije i jos 6 meseci ce vam trebati da se stabilizujete?
To je sve vec poznata prica, kroz koju je dosta nas proslo manje vise bezuspesno ili uspesno. Mi pokusavamo naci druge nacine pristupanja problemu jer nema svako taj luksuz da ga tako nazovem da bude 6 meseci u izolaciji a meni je svakako drazi Bilo koji drugi nacin nego izolacija bilo koje vrste.
Antidepresivi su stvar licnog izbora, zavisnost je bolest koja treba da se leci i za to postoje lekovi. Draze mi je piti 6 meseci antidepresive negoli se muciti takodje mi je draze da popijem casu vina tu i tamo, 3-4 puta godisnje zapalim dzoint nego da idem iz krajnosti u krajnost da se odricem svega sem kafe... i to su vec dobro poznati scenariji.....

Zdravo Supsti. Dobrodosao. Prvo, ne moraju se ljudi skidati kad-tad ako to ne zele. To sto si naveo da bi trebalo promjeniti posao(koji nemam), okruzenje( ne mogu), i ne buljiti u komp i tv po cijeli dan, zvuci super, ali ja to nisam u stanju, jer sam 47 sedmica na lijecenju, tj. zalijecivanju hepatitisa. Da se razumijemo, nekoliko puta sam ponovila da ne volim anti-depresive, ali ovde postoje ljudi koji su smanjivali sub, prebacili se na kao sto ti kazes nesto drugo, pa se skinuli i sa toga, i sad su cisti. Nismo svi isti, i svako radi kako njemu odgovara, i bas zato takodje, msm da bi i trebalo da se pise svaki dan kako je neko dok se skida. Ima ljudi kojima to pomaze, medju kojima sam i ja. U pravu si, nikad ne znas sta moze biti, zato i pisemo trenutno kako se osjecamo, kakve planove imamo, razgovaramo kao i svi drugi ljudi koji imaju bolest. Naravno da cu suboxone spustati malo po malo, jer mi je dovoljno nus-pojava od terapije za hepatitis, da bih jos tako sokirala svoj organizam. Ja sam, sve u svemu zadovoljna, koliko sam ga uspjela spustiti. Naravno, ako u srijedu vidim da ne mogu jos prestati, ostacu na tih 0.1mg, produziti za sedam dana, za 14dana, koliko god je potrebno, dok mi se tijelo ne oporavi. Zato i kazem, svako ima nesto svoje, a mi smo ovdje prije svega da se podrzavamo, savjetujemo, i sve ostalo sto rade i drugi ljudi na drugim forumima. Veliki pozdrav