Forum za podršku u oporavku

čitam ja tu često. i zbilja sam o tebi Noel stekla dojam da si pametna, topla i pomalo tužna osoba. da, skidaš se, a onda opravdavaš ovima nekima da je ok malo vikendom, rekreativno. ali ako je dobro, zašto prestaješ ikad? ne samo ti. zašto ne nastaviti vječno? mislim da je, osim sjebanosti i nesigurnosti nedovolje ljubavi prema sebi jedan od glavnih razloga za drogiranje ipak sebičnost. nek je meni dobro, a ostalima sa mnom, ma ko ih... e a onda dođe taj dan kad više ne ide. kad ti je teško. pa očekuješ da sad ti ljudi imaju razumijevanja za tebe. i obično imaju. i čini i se da ta komuna baš ima taj odgojni smisao - ne biti sam sebi dovoljan. ili uči izići iz te ljušture nesigurnosti, jer teško je biti ogoljen pred drugima, lakše je navući masku glavnog zajebanta ili što li, samo da se sakrije sve što valja na nama kao ljudima.

sad ja tu popujem, ne bih htjela nikog uvrijedit. samo mi je žao, dok vas čitam, baš ste ok ekipa. ja, već kužite, ne koristim droge. bojim ih se, jer gledam šta rade meni dragim ljudima. mijenjaju im osobnost i to više nisu oni. i mrzim što nastavljam život bez tih ljudi. tu su, a nisu. i prezirem i dizalice i spuštalice. sebična sam i ja, jer mi fale ti ljudi.

šta predlažete Noel i Tamara i ostali? kako se boriti protiv toga? zaplašivanje ne funkcionira. religije ne rade svoj posao dobro, jer ipak ne odgajaju ljude da ne budu sebični. ja nemam problem s ni jednom supstancom koja je u prirodi. koka, marica, mak. ali čim je sintetizirano, gotovo, ode sve u ...
ako mrma dobro liječi ptps i tako to, pa kako onda nakon exova vi niste već shvatlili neke stvari? nego vald stalno moraš uzimat, e da bi ti bilo dobro i bio prosvijetljen.
ispričavam se još jednom ako koga vrijeđam, nije mi to namjera. jako vam se divim u vašoj borbi. ja sam se ostavila cigareta i to mi je bio pakao, a vaš ne mogu ni zamisliti..

Mandalay, mene ne vrijedjas, ne vidim cime bi me mogla uvrijediti, iskreno. Ti pitas, kao sto bih i ja pitala, kao sto i pitam, i tako i treba.

ako je dobro, zašto prestaješ ikad? ne samo ti. zašto ne nastaviti vječno? mislim da je, osim sjebanosti i nesigurnosti nedovolje ljubavi prema sebi jedan od glavnih razloga za drogiranje ipak sebičnost. nek je meni dobro, a ostalima sa mnom, ma ko ih...

Iskreno, ispocetka nije tako, mada to zavisi i od covjeka do covjeka, msm sebicnost. Ja nisam mogla pomisljati na sebicnost, kad nisam ni znala sta je dop, mlada sam ga uzela. Kasnije se to pretvara ne u sebicnost, jer poslije odredjenog vremena, tebi treba sve vise i vise, i dodjes do te tacke da ides sa seme na semu samo da ne bi krizirao, tako da ni tu nema tog nekog osjecaja nek je meni dobro, ostale ko jebe. Postajes ti sebican u smislu da ti nije stalo do roditelja, prijatelja, ali ti s druge strane nije stalo ni do samog sebe. E sad, zasto ne nastaviti vjecno? Iskreno, dok sam bila mladja, govorila sam, da imam para drogirala bi se citav zivot, i da sam imala mozda toliko para, sad ne bih pisala ovo, bila bih mrtva. Poslije nekog vremena, postane lose, jer ne mozes vise, tjelo ne moze, ti ne mozes, nemas odakle, ali sve je to krug u koji udjes, i tesko je izaci. Ti bi izasao, ali to je sve sto znas raditi, i svaka sitnica ispocetka je okidac da se vratis tome, jer se tako osjecas najsigurnije, nisi naucio i navikao drugacije. Komuna ti daje priliku da upoznas, i prihvatis sebe onakvog kakav si zaista, bez droge, i da radis na sebi, i na kraju, steknes radne navike. Sta predlazem? Iskreno, mogu samo za sebe predlagati, jer ja mogu dati savjet, naravno, a hoce li ga neko poslusati, ili primjeniti nesto iz toga, to je do osobe. Ja ne zelim da se lijecim jer ne mogu vise, ili jer ne ide, ili mi je tesko. Lijecim se zato sto zelim da zivim zivot kakav zivi vecina ajde da se tako izrazimo-normalnih ljudi, hocu da imam djecu, ne mogu bas preko ovoga i poruka da ti objasnim taj period kada sam bila cista dve godine, kako sam polako ucila, otkrivala neku drugu sebe, sto mi se nije svidjalo korigovala, popravila odnos sa ocem i sestrom, bilo je tu jako puno stvari. Resocijalizacija je najbitnija, sa droge se svako moze skinuti, i to je najlakse. One price kriza je bila tako strasna, jeste, jer ti je i psiha ukljucena, tako sto znas da ako uzmes nesto, odmah ce ti biti bolje, kao kad te glava boli, a ti znas da ako popijes kafetin, nece vise boliti, e tako i kriza. Ali se kriza izdrzi. Resocijalizacija je ta koja te drzi posalje od droge. Ja sam mislila kad sam otisla u komunu, pa proslo mjesec, dva, to mi je inace bio najduzi period cistoce, da sam super, promjenila sam se, i sad se svi oko mene trebaju mjenjati, otac, sestra...Ne mogu ja mjenjati formirane licnosti, ja mogu da se slazem ili ne slazem s njihovim postupcima, ali da ih mjenjam ne mogu. Ali tada sam tako mislila. Takodje, imala sam jos nekih problema, sa samopouzdanjem, valjda kako mi je mama umrla dok sam mala bila, a baka kinjila i ponizavala uvijek, imala sam osjecaj da nisam dovoljno dobra za bilo sta. Ali sve to covjek razrijesi u svojoj glavi, ako zeli ostati cist, i onda ide dalje, misleci o buducnosti. Noel, ja se slazem sa Sanelom u ovom slucaju, za mene ne postoji rekreativno uzimanje droga, pogotovo ne kod nekog ko je navucen ovoliko dugo koliko smo mi. Ili uzimas ili ne uzimas. Zato ja ne zelim ni anti-depresiv, ni apaurin, nista, jer zelim da se organizam i mozak sami koliko-toliko oporave, ne zelim nista da produzavam, da rizikujem uzimanje AD, pa kad prestanem uzimati da me povratna ona nervoze i depresije opali, ali ok, ja sam u tom stadijumu. Ja stvarno samo zelim da ukinem i ovo 0.5mg suba, pregrmim tu krizu i ako treba jos godinu dana budem bezvoljna, apaticna i depresivna, radicu na tome. Jednostavno ne zelim nikad vise da uzmem bilo sta. Nemam zelju da uzmem. Samo zato msm da ti je potrebna komuna, jer si izjavio da ne znas kakav si bez droge, u komuni ces saznati malo o sebi, i imaces dovoljno vremena korigovati stvari koje ti se ne svidjaju. Nista ne gubis ako probas. Jer jbg, koliko god ovo grubo zvucalo, ti se skidas sa suba, a vikendom uzmes ekser, dajem primjer, poremeti to ono sto si napravio do tada, samo ti kazes sebi, nisam uzeo sub ni heroin. Lijecenje je kad prestajes sa svim, jer si ovisnik dugo godina i znas da uzimanje vikendom ovoga ili onoga nece dugo potrajati. Da je moglo, ne bi nikad ni bio navucen, nego bi nastavio uzimati vikendom. E da, ja ok, sutra vadjenje krvi, prekosutra inekcija, and seven more to go Osim sto me bole svi misici i zglobovi, i hladno mi je non-stop, i imam te afte, sve ostalo je ok Toliko za sada, pozdravljam vas, javite kako ste, sta ste , sta ima kod vas kad vec kod mene nema nista

Primila inekciju, pa standardno, da se updejtujem Jer i meni ovo sluzi kao podsjetnik, posto sam pocela opasno i stvari zaboravljati, a inace se sjecam svega, i datuma i brojeva telefona nekih, jednostavno mi ostane u glavi, ali od terapije ove, malo mi pamcenje pobrkano, jos pogotovo kad primim inekciju. Dakle, danas je trebovanje bilo, sto znaci da dolazis sa bolnickom uputnicom, oni ti izdaju ono gdje kao pise da si lezo u bolnici 3dana, doktorica te pregleda, cekas da sestra ode po inekcije i tablete, i to se bas oduzi, tu dobijes odmah jednu inekciju, ako ti je krvna slika ok, tri nosis kuci, i bocicu tableta, i onda svake srijede od kuce nosis inekciju gore da ti je daju. Trebovanje ide sporo, a kad dolazis samo na inekciju, to ide brze, imam jos jedno trebovanje do kraja Malo sam lezala, jer me groznica uhvatila ponovo, bas se treskam, i misici me bole, kao po obicaju, ali sam ok sto se tice svega ostalog. Da, i glava me boli, to je novo Na 0.5mg suba sam ok, jos uvijek ne primjecujem razliku, nadam se da i necu, a ako i budem, nema veze. Znaci, 7 inekcija do kraja, onda radim pcr, i to je to. Prva kontrola je pokazala da nemam nijedne kopije u organizmu, i nadam se da ce tako i ostati. To je to, opet ja vise o inekciji, nego o subu, ali osim ovog sto sam nabrojala, ne osjetim nikakve vece promjene. Ok sam, i ostacu eto na 0.5mg ili do kraja, ili 3-4sedmice, jos cu vidjeti. Ostali, kako ste?

Pozz ekipa!!!

Eo da se i ja javim nakon par dana,nisam pisao ali redovito čitam jer mi to olakšava ove naporne dane,Tamara samo naprijed i nemoj da staješ sa pisanjem iako nitko ne odgovara par dana znaj da čitaju ljudi pa kao što su meni pomogli tvoji i noelovi postovi tako će se naći još jedan rob narkomanskog života kojemu će pomoći ovaj forum.
Danas mi je 18-ti dan,fizička kriza je skoro pa nestala,iako se i dalje osjeti na mahove,nemir i bol u nogama je još prisutan ali puno slabiji nego prvih 10-tak dana tako da uspijem zaspati zadnjih par noći bez budjenja nekih 7-8h u komadu,nezz dali je za to zaslužan melatonin ili se jenostavno tjelo počelo regenirati,uglavnom navečer popijem 3mg melatonina koji mi ne pomogne odmah zaspati ,prodje nekih 1-2h dok ne zaspem ali imam osječaj da od njega imam dublji i kvalitetniji san.
Preko dana se pokušavam natjerati na sve i svašta,užasno se teško pokrenuti ali kad se pokrenem osječam se puno bolje,šetnja,trgovina,spremanje itd,sad dok neam posla moram se tako aktivirati.
Jako puno puta se zateknem u razmišljanju šta sada,osječam da mi nešto fali,moram naći neku zanimaciju,prije ovog narkomanskog života sam jako volio nogomet pa bi možda bilo dobro početi sa time opet rekreativno dok mi tjelo ne dobije opet energije da mogu više trčati.
Točno sada vidim šta je značilo ono što je Noel pisao da sam na s-u bio dovoljan sam sebi,sve one stvari koje su mi bile zanimljive uz kavu, cigaru i sub više nisu,Znao sam visiti po kompu,youtubu,igricama po 7-8h dnevno sada se jedva natjeram da sjednem za komp i pustim neku glazbu.
Jako mi pomaže što je cijela obitelj na okupu trenutno pred blagdane pa provodim malo vrijeme sa njima,a pošto sestra sve zna dobro dođe otvoriti dušu pred njom kao ovdje pred vama,pokušat ču praznike provesti kući jer vrag nikad ne spava a kako bi me povukle neke dizalice vani kao što je noel napisao uvijek ujutro ova jebena psiha vuče da se spustiš sa sub-om.
Sestra mi savjetuje da idem kod privatnog psihijatra da mi pomogne sa deprom koja dolazi,šta vi kažete na to,ona bi mi sve platila,ja se bojim samo tableta,htio bi proći sve to bez ikakih tableta jer mi je mama teški psihički bolesnik i vidim šta su te tablete napravile od nje,kao biljka je,i još sa kilogramima koju su nuspojava teško se i kreće.
E i još jedan problem m ije ostao,srce mi jako kuca,nepada ispod 95-100 otkucaja a ako se malo uspaničim ide i do 120...dali je to normalno i koliko dugo bi to trebalo trajati,naravno volio bi i to smiriti bez tableta,nakon suba 5 godina tablete mi se gade doslovno,nakupovao sam vitamina masu,kljukam se sa njima i čajevima + voda i voćni sokovi.
Da zaključim,daleko sam još od starog mene iako nakon 8 godina brijanja niti se sječam više kakva sam osoba kad sam čist,fizička kriza daje zadnje trzaje a za psihu bumo vidili,za sada osjetim je tu i tamo ali vidim da nitko ovdje nije prošao bez nje tako da je čekam,ipak sam nakon 4 godine IV i 1 godinu pod zikje stao na suho i nema šanse da se oporavim tako brzo,3 mjeseca minimum po iskustvima sa ostalih stranih i naših foruma.
Aye pozz i držite se,nije lako ali se može!!!!

Suppx, i ja kazem, nije lako, ali se moze Ja msm da bi bilo dobro ako si u mogucnosti da odes kod psihijatra, psihologa, naravno, ti njemu ili njoj mozes reci da ne zelis tablete. Zato ja stalno ponavljam, resocijalizacija je teza od krize, kriza prodje, gadna je, ali prodje. Onda nastupa zavisi kako kod koga, ali apatija, depresija, anksioznost, i covjeku je lakse vratiti se onome sto najbolje zna, nego se boriti. Zato sam ja kad sam se skidala sa Kapanola, na suho takodje, rekla sebi da necu uopste pretjerano razmisljati o tome kako se osjecam, nego da cu dan po dan biti bolje, bilo je ili to, ili kod doktorice po anti-depresive. Jer covjeku koji se jako puno drogirao se tesko vratiti u to neko nazovimo ga normalno stanje, kad se ni ne sjeca kakav je bio i kakav je normalan. Ali zato se i zove resocijalizacija, radis na sebi, ne sjedis i ne cekas da prodje, i kao e sad sam odjednom nova osoba. Sada, kad te jos malo popusti kriza, a msm da bi uskoro trebala, ti je prilika da sam sebe malo upoznas. Bravo na ovom sto si se skinuo na suho, Pisem ja skoro svki dan, ali kako sjedim kuci, ne mogu nista dok terapiju ne izguram, jos 7 sedam sedmica. Najvaznije mi je da sam spustila koliko sam mogla dozu Suboxona, na 0.5mg, i na njoj cu ostati jos sedmicu-sve, pa cu onda supustit na 0.3mg, i tako cu i docekati kraj terapije. Boli me sve, kao nikad do sad, ali nema sanse da se vratim na ono staro. Oprostite ako sam konfuzna, ali nisam spavala nikako, nadam se da cu uspjeti veceras nesto malo odspavati, moram definitivno i to rjesavati kako znam i umijem. Budite mi dobro ljudi, Suppx, samo guraj, i ljudi, javljajte se, pisite kako ste, sta vam se desava.

Evo mene, odspavala nocas 4h u komadu, bez budjenja, i msm da mi je to bilo najduze spavanje od kad sam spustila sub na 0.5mg, tako da sam svjeza kao jutarnja ruza Jest me i provrtilo ovo kako ne spavam, u glavi haos i konfuzija totalna. Pa usporenost ona teska, kad se ne mozes sjetiti obicne rijeci, npr. muzu govorim prekrij drva i hocu reci najlonom, ne mogu se sjetiti rijeci-najlon. Al' se zato mogu sjetiti kad je rodjendan nekom liku koga sam vidjela jednom u zivotu. Vrijeme mi sporo prolazi, to sam napisala 100puta, i uopsteno, nemam o cemu pisati, jer mi se nista i ne desava, sjedim kuci jer moram, boli me svasta jer mora da boli, ovo smanjivanje na 0.5mg jos uvijek ne osjecam neke ogromne promjene, mada ih ima, kao sto i kad sam spustila na 1mg, tad sam najvise osjetila, bolovi veci u misicima, duze sam bez sna, e tako, samo malo jace je sad na 0.5mg. Msm da bi mi mnogo lakse bilo kad bih mogla bilo sta raditi, ovako je lezanje, sjedenje, i normalno da ti samo bol pada na pamet, kad nemas sta drugo raditi i ne mozes. Rekla sam svojoj doktorici, infektologu, da sam smanjivala sama, ona nema nista protiv, ako meni odgovara. Mada bi kaze, vise voljela da sam to poslije terapije rjesavala, ali ako sam vec smanjila, ne smeta joj. Realno, ne vidim ni zasto bi joj smetalo, ja kod nje idem iz sasvim drugih razloga E, posto sam vec rekla, kako ne idem nigdje, osim ponedeljkom, utorkom i srijedom, i kako mi ta tri dana i prodju brzo, ali od srijede do ponedeljka se razvuuuce, ova sedmica mi je prosla brze. Razmisljam, ako budem u stanju, naravno, sa muzem i kumom izaci negdje za Novu, ali to je jos samo razmisljanje. Nemam neki trip uopste da cu uzeti nesto, ma ni da cu piti, nego ne znam hocu li biti u stanju, ako budem, otici negdje, sokic popiti i kuci Nemam vise 15godina, pa da me euforija neka drma, Nova ko Nova, samo sam godinu starija To je to, odlucila sam da ostanem na 0.5mg, da se stabilizujem, sto bi se reklo, vidjecu kako ce mi biti za sedmicu-dvije, i onda spustim na 0.3mg, i na toliko cu ostati do kraja terapije. I onda kontam, kad zavrsim terapiju, prestati i sa subom, i sta je onda jos 2-3sedmice ako bude problema kakvih ili krize, taman ce zima proci Ili ako bas bude kriticno, 0.3mg, pa 0.1mg, ali ima jos do toga. Mada je po meni, ok pricati o nekim planovima, i praviti planove, a ne cekati da vidis kako ce ici, pa se po tome ravnati, jer je meni uvijek lakse bilo kad imam plan, ma koliko on tezak i zahtjevan bio. Eto, pozdravljam vas sve, javljajte se, Noel kako si sada? Suppx, napisala sam ti, meni je skroz ok sto si na suvo odradio to, prije ce se organizam iscistiti, jbg, ja uvijek kontam i kontala sam, moras imati nekih problema kad se skidas, pio tablete ili ne. Frajla, sta ima kod tebe? I da ne zaboravim, zelim vam svima koji slavite sretan Bozic, puno zdravlja, srece, i da nam svima 2017-a bude bolja od 2016, kome je 2016 bila dobra, da mu 2017 bude jos bolja Pozdrav

Tamara86 wrote:Evo mene, odspavala nocas 4h u komadu, bez budjenja, i msm da mi je to bilo najduze spavanje od kad sam spustila sub na 0.5mg, tako da sam svjeza kao jutarnja ruza Jest me i provrtilo ovo kako ne spavam, u glavi haos i konfuzija totalna. Pa usporenost ona teska, kad se ne mozes sjetiti obicne rijeci, npr. muzu govorim prekrij drva i hocu reci najlonom, ne mogu se sjetiti rijeci-najlon. Al' se zato mogu sjetiti kad je rodjendan nekom liku koga sam vidjela jednom u zivotu. Vrijeme mi sporo prolazi, to sam napisala 100puta, i uopsteno, nemam o cemu pisati, jer mi se nista i ne desava, sjedim kuci jer moram, boli me svasta jer mora da boli, ovo smanjivanje na 0.5mg jos uvijek ne osjecam neke ogromne promjene, mada ih ima, kao sto i kad sam spustila na 1mg, tad sam najvise osjetila, bolovi veci u misicima, duze sam bez sna, e tako, samo malo jace je sad na 0.5mg. Msm da bi mi mnogo lakse bilo kad bih mogla bilo sta raditi, ovako je lezanje, sjedenje, i normalno da ti samo bol pada na pamet, kad nemas sta drugo raditi i ne mozes. Rekla sam svojoj doktorici, infektologu, da sam smanjivala sama, ona nema nista protiv, ako meni odgovara. Mada bi kaze, vise voljela da sam to poslije terapije rjesavala, ali ako sam vec smanjila, ne smeta joj. Realno, ne vidim ni zasto bi joj smetalo, ja kod nje idem iz sasvim drugih razloga E, posto sam vec rekla, kako ne idem nigdje, osim ponedeljkom, utorkom i srijedom, i kako mi ta tri dana i prodju brzo, ali od srijede do ponedeljka se razvuuuce, ova sedmica mi je prosla brze. Razmisljam, ako budem u stanju, naravno, sa muzem i kumom izaci negdje za Novu, ali to je jos samo razmisljanje. Nemam neki trip uopste da cu uzeti nesto, ma ni da cu piti, nego ne znam hocu li biti u stanju, ako budem, otici negdje, sokic popiti i kuci Nemam vise 15godina, pa da me euforija neka drma, Nova ko Nova, samo sam godinu starija To je to, odlucila sam da ostanem na 0.5mg, da se stabilizujem, sto bi se reklo, vidjecu kako ce mi biti za sedmicu-dvije, i onda spustim na 0.3mg, i na toliko cu ostati do kraja terapije. I onda kontam, kad zavrsim terapiju, prestati i sa subom, i sta je onda jos 2-3sedmice ako bude problema kakvih ili krize, taman ce zima proci Ili ako bas bude kriticno, 0.3mg, pa 0.1mg, ali ima jos do toga. Mada je po meni, ok pricati o nekim planovima, i praviti planove, a ne cekati da vidis kako ce ici, pa se po tome ravnati, jer je meni uvijek lakse bilo kad imam plan, ma koliko on tezak i zahtjevan bio.

Tamara, kod tebe samo jako izgleda! Ne znam sta da ti kazem, držiš se i guraš kako znaš i kako ide, bitno je da si si u glavi posložila neke stvari za šta i kako poslije... a kriza ko kriza, proće mamu joj jebem...

Eto, pozdravljam vas sve, javljajte se, Noel kako si sada?

Pa drmnile su me malo vaše riječi i potakle na razmišljanje moram priznati... ponašam se glupo, vidim to sad... jbga ja sam se zaželio izać, a u izlasku uvijek bude svega... ja svjež... nema tu puno matematike. Ali odlučio sam se da više neću uzimati ništa, ne obećajem tu vama nego kažem sebi evo... (osim trave jbga to nikad neću prestat al njene posljedice su minimalne). Proslavit novu i započet 2017 kao čovjek... za početak si posložit stvari u glavi a onda ćemo sve ostalo... U pravu si Tamara kad pišeš da je najgadnije ovo poslije skidanja, kriza prođe... jebe kevu 30 dana ali prođe... onda treba još par mjeseci da nadođeš skroz... i nađeš se u sitaciji gdje sam ja sada, odjednom oči širom otvorene, nisi pokriven tim jebenim bupom i krenu te radit emocije i stvari koje normalni ljudi prolaze... a ti nisi navikao na to i stresno je. Navikao si stvari problem rješiti uzimanjem nečega umjesto konfrotacije s životom i problemima. I nije lako... ideš naprijed ali spotićeš se... proces je to valjda. Treba se nekako vratit u to društvo... a društvo ide, grade kuće, dižu kredite, djecu veliku već imaju, aute dobre voze, poslovi ozbiljni neki... a ja u glavi zapeo na izlascima, seksu, drogi i dr. stvarima... Stvarno nisam pametan kako dalje i šta... Bit će ono što je Sanela rekla izgleda: "l pukovnik il pokojnik. Nema sredine."

Eto tako sam, kad već pitaš Jbga.

Pa drmnile su me malo vaše riječi i potakle na razmišljanje moram priznati... ponašam se glupo, vidim to sad... jbga ja sam se zaželio izać, a u izlasku uvijek bude svega... ja svjež... nema tu puno matematike. Ali odlučio sam se da više neću uzimati ništa, ne obećajem tu vama nego kažem sebi evo... (osim trave jbga to nikad neću prestat al njene posljedice su minimalne). Proslavit novu i započet 2017 kao čovjek... za početak si posložit stvari u glavi a onda ćemo sve ostalo... U pravu si Tamara kad pišeš da je najgadnije ovo poslije skidanja, kriza prođe... jebe kevu 30 dana ali prođe... onda treba još par mjeseci da nadođeš skroz... i nađeš se u sitaciji gdje sam ja sada, odjednom oči širom otvorene, nisi pokriven tim jebenim bupom i krenu te radit emocije i stvari koje normalni ljudi prolaze... a ti nisi navikao na to i stresno je. Navikao si stvari problem rješiti uzimanjem nečega umjesto konfrotacije s životom i problemima. I nije lako... ideš naprijed ali spotićeš se... proces je to valjda. Treba se nekako vratit u to društvo... a društvo ide, grade kuće, dižu kredite, djecu veliku već imaju, aute dobre voze, poslovi ozbiljni neki... a ja u glavi zapeo na izlascima, seksu, drogi i dr. stvarima... Stvarno nisam pametan kako dalje i šta... Bit će ono što je Sanela rekla izgleda: "l pukovnik il pokojnik. Nema sredine."

Eto tako sam, kad već pitaš Jbga.

Vidi, ja sam rekla kako ce biti, jer sam znala, bila sam dve godine cista, naravno ima ljudi koji su i duze, ali to mi je prvi put da sam toliko dugo cista bila, i zato znam kako je, i sta se moze ocekivati. Ja sam takodje mislila, joj samo da kriza prodje, i nov zivot, sve ce biti 5. Kriza prosla, i onda vidis da su ljudi kako da kazem, nastavili sa zivotom, onako redom, a ti si ostao u svom malom limbu, jer si imao svoj svijet. I onda covjek tu posustane, da li zato sto ne zna kako se vratiti u drustvo, kako se ponasati bez odredjene supstance na koju je navikao, ili ga jednostavno pukne ta depresija kad vidi da nema napretka neko odredjeno vrijeme. Mi, narkomani smo nestrpljivi, i odmah bi da se sve rijesi, a ne ide tako. Zato sam ja isla dan po dan, ali s tim da sam gledala sta u tom danu mogu uraditi za sebe. Rjesila se drustva, po cijenu sama da budem, i sa tim drustvom nisam ni dan danas u kontaktu. Ja takodje trenutno nemam drustvo, nikakvo. Nemam drugarice nijedne npr. Uvijek sam bila bolja sa momcima, i sad polako imam neke poznanice, ali ih jos ne mogu nazvati drugaricama. Hocu reci, jako puno vremena treba, da bi prvo bio ok sam sa sobom, pa onda da bi mogao rjesavati sve ostalo. Ja sam ti rekla, uvijek imas opciju komune, i msm da bi ti jako pomogla, jer bi, kako da se izrazim, ne pronasao sebe, nego bi jako bolje upoznao kakav si bez droge, i bez vanjskih uticaja. Ja ko ja, guram, moram, rjesila sam sta cu, i to je to, znam samo da mi ovaj sub nikako nije trebao u zivotu. I pisi covjece, lakse je kad za pet dana dodjes, i procitas sta si napisao prije 5dana, jer u tih 5dana mozda shvatis nesto novo, vidis neku promjenu, ali je zbog ostalih dogadjaja zaboravis, i onda izgleda kao da nema napretka. A ima, vidis i sam kazes da si se zamislio. Sto je po meni dobro, i ja se zamislim kad mi bilo ko od vas nesto napise, znaci da ti nije svejedno, i zelis da uspijes.

Opet ja, apdejt, jer srijeda Primila inekciju, i ostade ih 6 Standardno, imam groznicu, i temperaturu, samo mi je sada temperatura veca nego inace kad primim inekciju, ali do subote ce se smiriti. Pricala sa doktoricom, dala mi je "odobrenje" da izadjem za Novu, tako da msm otici sa muzem i kumom na pice, naravno na sokic, na dva-tri mjesta tako, i kuci. Msm da ce biti zabavno, nikad nisam tako slavila Novu Godinu Nije mi to sa neki kao fol, ono Nova Godina, samo sam godinu starija, tako da mi svejedno, najljepse mi kod kuce, najtoplije je E sad malo o Suboxonu, iskreno, jeste malo mi teze, polako izgleda sad dolazi sve ono sto sam smanjila, ili bolje reci odlazi iz organizma, i tijelo osjeti, ali je podnosljivo, nista zbog cega bih pomislila ili mjenjala svoj plan, a to je ostati jos 2 sedmice na 0.5mg, pa spustiti na 0.3mg, i tad ce mi taman ostati 4 inekcije do kraja ove druge terapije. Mislila sam da cu uspijeti u Novu Godinu uci cista, ali ne kaze se dzabe misliti i srati nije isto. Ili je isto? Noc mi je opet najteza, jer mi psiha to radi, npr. kad znam da nema sanse nikakve da budem losa, ne smeta mi sto ne spavam, a sad mi psiha radi ono, spavala bi bar malo da si na vise Suboxona, zbog lose ne spavas, msm ne uhvati me to cesto, ali kad uhvati, samo stavim slusalice i muziku odvrnem, dok ne utonem u nju totalno i onda mi se vrati onaj osjecaj da ne spavam jer ni inace ne spavam, ako ste razumijeli sta sam htjela reci, malo sam od inekcije, kao i uvijek, konfuzna. Jutros u busu, ovom sto idem do grada, pa onda presjedam na drugi do bolnice, mi je bilo toliko lose, a nije bilo mjesta za sjesti, da muz nije bio tu, da se naslonim na njega, pala bih. Lose od terapije za Hepatitis, ne zbog Suboxona. Jednostavno, tijelo nema snage vise, i toliko se neka hladnoca uvukla u mene, da evo sad imam temperaturu, a kao da mi je hladno. Kosa mi je opala, i tacno izgledam kao Saban Saulic dok je varao narod sa onim tupeom na glavi, e tako i ja namicem siske naprijed, da se ne vidi ispod da nema kose. Ali eto, izdrzala sam. Tj. nisam jos, ali za mene je to gotovo, 6sedmica je nista naspram 42, i nema sile koja bi me natjerala sad da odustanem. To je to, ljudi, sretni vam praznici, javite se kako ste, Noel jesi mi ok, Frajla ti znam da jesi Suppx kako ide kod tebe, jesam nekog izostavila?

Joooj Tamara danas cijeli dan čekam tvoj post jer znam da je update srijedom uglavnom,kako mi je drago da guras tako dalje ne mogu ti opisati,iskreno ja na tvom mjestu nebi žurio sa skidanjem suboxona jer mislim da imas vremena,da sam ja imao vremena i da sam prije naletio na ovaj forum a ne u špici zikre 100% bi uzeo frajlin sistem skidanja,ovako je prošlo najgore tako da nema smisla vračati se.
Ja sam ti totalno down,jedino što uspijevam je čitanje ovog i drugih foruma na te teme,imam osječaj da sam puno više motivacije i energije imao u špici krize nego sada kada je prošlo skoro mjesec dana,totalna bezvoljnost,moram se tjerati na najosnovnije stvari,higijena itd..
Od fizike je jos nemir u nogama ostao kada legnem,malo lupanje srca i znojim se kao kreten,moram par majica dnevno promjeniti.Ostali simptomi fizike su se povukli.
Praznici prošli pa je sestra otišla nazad u veliki grad tako da nemam navečer kome kukati tako bi mi bilo lakše dok njoj pričam kroz šta svi vi i ja zajedno moramo prolaziti,nevjerovatno je koliko ima razumjevanja za takve probleme a totalna je suprotnost,fakultetski obrazovana sa jako dobrim poslom i primanjima,imam plan za NG otici do nje pa bi malo prošetali gradom itd ,jer ako ostanem ovdje moglo bi me staro društvo povući na neki party a zna se šta ide kad ujutro dođem nabrijan doma.
Čekam da prođe NG pa bi taj navodno jako dobar privatni psihijatar trebao opet početi raditi,onda bi se naručio pa nek stručnjak kaže šta sada,čak sam u fazi da nebi odbio niti neke pillseve ali umjereno koji bi mi dali malo volje,motivacije,energije itd,naravno nešto na što se nije tako lako navuči jer da imam normalni mozak ne bih se uspio niti na sub nakačit a nikad dop probao(osim onog bezuspjesnog puta več opisanog),iako iskreno ekipa koja je bila na horsu i koja mi je prepričavala kakav je osječaj,ja sam se isto tako osječao pri početku furanja suba,znači skoro pa isto djelovanje osim flasha naravno,kljucanje,milina,cigare jedna za drugom,češkanje po cijelom tjelu itd,ali brzo je to prošlo pa sam kasnije uzimao samo da mogu biti normalan i raditi.Kad god bi pokušao se skiniti nije išlo, tek sada i to zato što je došlo ono do kraja,i sigurno je dosta utjecalo što sam već skoro godinu dana ga uzimao pravilno pod jezik i stabiliziro se na koliko toliko prihvatljivoj dozi,čak sam i dao otkaz prije mjesec dana da to mogu odraditi kako treba,jako slabo plačen posao bio pa mi nije bilo žao riskirati samo da se vratim u normalu i da kad stanem na noge tražim nešto puno bolje bez nevidljivih lisica na mozgu.Naravno prvo moram vidjeti šta če biti sa onom prilikom o kojoj sam pisao,odradio lječnički,sve ok,testovi na gudru ok,ali mi je srce jako udaralo pa moram EKG ponoviti poslije NG.
Uglavnom,čitam ove i druge forume i to mi je jednino što mi je zanimljivo trenutno,tako da pišite non stop kroz šta prolazite ,upalio neki dan film,gledam ja njega ,gleda on mene,užas,cigare mi se gade,kad god zapalim tjera me na povračanje,pozitivno je što sam počeo spavati koliko toliko normalno ali ujutro kad otvorim oči osječam se kao da mi je netko dušu izvadio iz mene.Iskreno koliko god se loše osječao nazad mi se ne ide,kad samo pomislim na ono zvanje i kombiniranje kad mi je tabla pri kraju,pa kad dušmani osjete da neam di nabaviti pa onda više nije ova cijena nego je druga,pa zovi ovoga,pa zovi onoga,pa vamo pa tamo,znali su da se nikad nisam htio prijaviti i velika večina je to iskorištavala i izvlačila maksimum love od mene,tako da bi mi trečina ove jadne plače odlazila za mjesečnu dozu s-a,i uvijek kad mi dođe u glavu mogao bi odmah se sjetim svih tih razloga i koliko god se loše osječao odustanem.
Polako dan po dan,sat po sat,mislim kad i ako krenem raditi da bi moglo kreniti sve na bolje,kad je mozak okupiran poslom,manje se misli na gluposti.
Eto za sada toliko,nezz šta bih više pisao,čekam da noel napravi update da vidim dali se počeo osječati bolje što se tiče psihe tako da znam koliko još moram otprilike čekati da mi prođe ova bezvoljnost,iako naravno nismo svi isti,ali sam se u masu njegovih postova prepoznao totalno.
Ajte pozz pa se čitamo!!!