Dobro jutro svima!
Pojma nemam sta mi je al jutros se probudih u pola 6, a cijelu noc sam obavljao u glavi duboku psihoanhalizu

i dosao do nekih istina, doduse porazavajucih, o sebi koje sam odlucio baciti na papir...i cim sam se probudio, olovku u ruke i ispisao nekih 15-ak stranica onih mojih kronika...kao neko vaganje svega sta se desilo u protekloj godini, onako, rezime neki... Shvatio sam da narkomanija definitivno NIJE moj glavni problem...necu sad i ovde tupiti zasto, al uvijek bi moje objesne diverzije na jadne vene poticale depresije i usrana stanja, dakle, neki debalans u glavi je uvjek prethodio uzimanju dopa.
Tako i s ovim neki dan...

Imam uzasnu griznju savjesti, pa zar nakon toliko vremena da padnem, ma nemam rijeci kojima bih sam sebe popljuvao...al sta htjedoh reci...opet je krenulo od crnila u glavi koje nije pustalo barem 3 dana, opet nisam mogao izaci iz kuce, zaboravio se smijati, i svi ostali simptomi one klasicne depresije vulgaris prisutni...jos je prethodio i san u kojem sam doslovno izrezirao sve ono sta se stvarno i desilo: moj plan kako cu doci do dopa (s obzirom da sam potpuno izgubio kontakte imao sam dosta zapreka na putu) i kad sam se probudio, onako u transu, dan nastavim mislima iz sna, sredim sve zapreke na putu, i ostvarim san, kresnem se,idiot, nakon toliko vremena, nakon razdoblja koje se vec moze smatrati nekim ocitim znakom povlacenja bolesti..remisijom, kako kaze moj doc koji mi je vec htio spustit sub na polovicu, ukinuo sve druge ljekove, prakticki sam terapiju privodio kraju...a sad jovo na novo
Ok, sjebao sam se, cisti ociti tipicni recidiv, cin covjeka sa slabim karakterom, ma bolje receno budale...bas budale...
Al ta depresija, ne znam kako drugacije da nazovem to stanje, prati me bez obzira na sve... i kad sam nocas malo mislio o svemu, doso sam do zakljucka da je tako bilo jos od faze bombona i spida, i onda sam zbog gnjileza u glavi odlazio na partije...par godina posle bockao se...same shit..
Imam danas u podne zakazano kod doc-a...mislim da cu mu reci sta sam napravio (imam sa covjekom iskren odnos a uostalom on je zasluzan za to sta sam danas uopce ziv). Samo, ne zelim opet dizat subutex, mislim, do kad ce ta terapija..u nedogled? Bio sam godinu i po strejt +terapija i usrao, ko zna, mozda opet budem dobar sljedecih 2 godine pa...
Uglavnom, da skratim ovu sapunjaru...ne znam jesu li mi potrebni antidepresivi

jesam li to mozda preskocio u terapiji (nisam ih nikad pio) i jel to ono sta sam daavno trebao uciniti pa mozda do subutexa ne bi ni doslo (iako mi je ono smede zlo duboko pod kozom, priznajem...i volim ga majku mu....).
Razgovarat cu sa covjekom danas, pa neka on odluci, predajem mu sudbinu u ruke, kad vec sam ne znam kud cu sa sobom neka on proba...pa placam ga za to da misli umjesto mene

boze koji jad i bijeda, jelda. sad sam se poceo smijati ovoj patetici i svemu sta sam napisao al necu obrisati...bilo je impulzivno, dakle iskreno , pa neka ostane...ipak su ovo ispovijesti jednog stvora i mogu pisat sta ocu
Jutros sam na svoju ruku uzeo 4 mg subutexa, cisto iz razloga sta vise ne zelim podnositi ovo usrano stanje, i barem da za bozic budem donekle miran, i mozda se i nasmijem...po lijekove koje mi prepise odma trcim danas nakon doc-a i imam jos dakle kutiju suba extra za bozicne praznike (izmolio doktoricu opce prakse jutros da mi pomogne, kao zbog blegdana, u kurcu sam, bla bla..a zena dobra ko kruh)...izgurat cu do nove godine, vec imam tv raspored, kupit cu si cips i uzivati (ocito je da me se ne smije pustat na slobodu, ma barem jos 5 godina)
Bio je ovo jedan unutarnji monolog, il dijalog, uz kaficu i radio rijeku...slusam bozicne reklame, smrcem sub... danas sam sretan, glup i tup ko k...c al sretan, nista vise...
Ljudi, ako je neko ne daj boze ovo citao, zelim vam ugodan dan, budite dobri!
voli vas jago
