VitaJana, nemam ogranicenja vremenskih osim ovih koje sama zadajem, a to je podlozno nuznim izmenama tako da s te strane nisam u stisci. Dala sam sebi taj neki okvir od maksimalnih mesec dana da dodjem do nule, sto znaci da ce biti prostora za eventualno razvlacenje tj. stabilizovanje na minijaturnim dozama ako organizam zavapi za takvim necim. Nije to sad neko rigorozno, mazohisticko samoogranicavanje (kakvim sam pre bila sklona sa drugim drogama), samo mi se prosto smucilo kao i vecini ovde i ne bih vise odlagala i rastezala.
Sad nesto razmisljam, covece...pa ja sam u zimus sa 4mg prestajala na 4- 5- 6 dana, sa 2mg na celih, suvih, jezivih 7, vrtela sam se ovde lisena bilo kakve pomocne pills tehnologije osim bensedina... i sad da me pitate zasto sam taj poslednji put, recimo, prsla i uzela opet 4mg i to na nos- ja pojma nemam. Zasto sam bila ubedjena da taj
nasuvo s bensedinom plan moze uspeti na duze staze- ni to ne znam... Da sam tad uzela miligram ili manje umesto 2mg sve bi mnogo brze islo, usudicu se reci da bi bilo i gotovo i da bih sad pisala o postbupovskoj anksioznosti,
Frajlinoj magli i slicnom. Ali dobro je i ovako jer, pored toga sto sam podigla toleranciju, imam i uvid u najgoru verziju stanja. Iz ove perspektive, mogu reci da cak ni to nije strasno toliko koliko jeste cinjenica da je bilo nepotrebno.

Za mene je jedan od strasnijih simptoma bio neopisivi osecaj hladnoce, ono kao ne dolazi spolja nego iznutra, iz kostiju. Secam se da sam par puta morala da uletim u prvi grejani objekat.
Inace, u jednoj od tih epizoda prestajanja uzimala sam Trodone, pa mozda ce nekome koristiti da kazem da su mi bile dovoljne dve tj. 100mg dnevno, pocevsi od 4. dana. Znaci, dvaput manje od onog bolnickog 3x 2. Jedino sestog dana sam morala uvece jos dve drmnuti, u nemogucnosti da nadjem polozaj. Ovde procitah da Trodon ima poluzivot od 6 sati i tacno tako je i bilo- ako bih popila u podne, kriza bi se u punoj snazi vratila bas oko ponoci. Hocu da kazem da nije lose pomocu njih pregurati tih nekoliko najzajebanijih dana i jos gorih noci, iako sada ne nameravam da ih nabavljam, ali za one koji iz bilo kog razloga nisu u mogucnosti da se zabiju u kucu u toj fazi- mislim da su okej izbor u manjim kolicinama i ne duze od tih nekoliko dana, preciznije- 5.6. 7. 8. dan. To je ta neka sredina procesa u kojoj izgubimo najvise snage, zato kontam da nije lose pomoci sebi da bar uspemo da zaspimo i budemo koliko- toliko aktivni i sacuvamo se za sledecu fazu kad nastupi najjaca anksioznost. Eto, mozda nekome posluzi...
... a sada da kazem ono glavno sto sam zaboravila- danas sam uzela 1mg. I to tako sto sam smrvila polovinu, podelila na 4 jednake linijice, a onda jednu sunula u kasiku i izvela jezicnu akrobaciju.

Po duzini posta vidite da sam okej. E sad, videcemo za tri- cetri dana kako ce teci stabilizacija na ovoj miligrazi. Ja sam optimisticna, kao i uvek. Sinoc me, moram priznati, saplitao rovac ljigavi zbog stare navike smrkanja, izviri tako s vremena a vreme... Tad pustim seriju, udjem ovamo pa citam ciljano one postove o zivotu bez bupa i koliko je kvalitetniji, kazem nekom (najcesce mami) da me uhvatise vragovi

itd. Inace, sam otvorenog srca za sve savete o sankcionisanju tih misli kojima sami sebe nagovaramo da nesto uzmemo. Postalo mi je na neki nacin zabavno da ispitujem odakle te ideje dolaze i da nalazim nove nacine borbe sa dosadom i svime sto uz to ide. To je zato sto sam neko vreme posle onog prestanka od 14 dana letos, zivela u cuvenom uverenju: "Vidis da mozes da prekines..." i znam da zvuci smesno posle toliko godina opet se pecati na istu samoobmanu, ali kazme vam, fascinantno mi je kakve sve glupe ideje stoje iza nekih postupaka, samo kad malo rasceprkas po njima. Tako mi je jednom, u toku onog perioda doradjivanja kada sam bila posebno usamljena, sinulo "Ta druga polovina je jedna osoba"...koje, jel'te, nema... Secam se da sam tu polovinu tad ipak uzela i posle nje vise nijednu. Nekako je ta dorada otpala negde usput posle te recenice sto mi se pojavila u glavi. Ima tu neceg... kao da raskrinkas samog sebe pa ti dodje glupo da se opet u oci lazes.
(odoh malo u setnju pa se vracam).