Nova na forumu
-
sunce polako izlazi
- Posts: 89
- Joined: Tue Dec 22, 2009 4:24 pm
Re: Nova na forumu
Supergenije,jeste život je jedno veliko mučenje,apsolutno si u pravu.Da, živi se zbog lijepih momenata i to je tačno,ali se isto tako između ostalog živi i zbog djece,braće,sestara,roditelja,prijatelja,ličnih ubjeđenja...Živi se takođe jer je Gospod baš tebi(meni,nama)dao šansu da živimo i da se susrećemo sa svim iskušenjima i da im manje-više odoljevamo.Živi se da bi ljudi kojima je do nas stalo i obrnuto,ŽIVJELI,jer ako mi ne živimo normalno,ne mogu ni oni.Imamo li pravo onda biti sebični?Isto tako, šta misliš na šta bi nam život ličio da nam teku samo med i mlijeko!Hvala ti na odgovoru!
Re: Nova na forumu
Jos jedan od vecih problema ovisnika o opijatima je i taj da ovisnik poznaje jedan opaki "lijek" koji sve probleme odnosi kao rukom.
Svaki,pa i najmanji problem se rjesava supstancom.To sto mozak ovisnika poznaje taj "lijek" i neophodnost brisanja sjecanja na taj "rad" je jedna od vecih prepreka koje treba savladati.
Svaki,pa i najmanji problem se rjesava supstancom.To sto mozak ovisnika poznaje taj "lijek" i neophodnost brisanja sjecanja na taj "rad" je jedna od vecih prepreka koje treba savladati.
narkoman sam al' najlepsi.
-
supergenije
- Posts: 95
- Joined: Tue Dec 22, 2009 2:33 pm
Re: Nova na forumu
Zaboravio sam da napisem(tipican egoista) da apstinenciju odrzavam i zbog ljudi koje volim a kojima sam godinama nanosio bol.
-
sunce polako izlazi
- Posts: 89
- Joined: Tue Dec 22, 2009 4:24 pm
Re: Nova na forumu
Proklet da je onaj ko ga je izmislio!!!To sam jedne prilike i rekla psihijatru(bratovoj dr),na šta mi je ona odgovorila:"Pa možda čovjek nije imao uopšte loše namjere".Na to sam rekla da je jako "nepravedno"da ja toliko patim zbog droge koju u životu nisam očima vidjela,a ona mi kaže:"Ne patiš ti zbog droge,ti patiš zbog svog brata".I postadoše mi stvari malo jasnije...
-
sunce polako izlazi
- Posts: 89
- Joined: Tue Dec 22, 2009 4:24 pm
Re: Nova na forumu
Nastaviću sa pisanjem ispovjesti!
Otišao je,kao što sam rekla sa izgovorom da počinje živjeti sa curom,ja naslućujem da je u pitanju početak dilanja jer se više nikako nije mogao snalaziti za novac(nedavno mi je priznao da je u to vrijeme kada nigdje nije radio,drogu nabavljao tako što je sređivao šeme drugima pa su ga častili,a kako reče redovno ih je i "krajcao").Roditelji sada vjeruju u moje riječi,ali opet ništa ne možemo,nikada ne dolazi,neće da se vidi sa bilo kim od nas,kada ga zovemo odbija pozive ili se javi na sekundu,ma strašno, mi bukvalno ništa o njemu ne znamo.Od kuće je otišao u januaru 2008,vratio se u novembru iste godine.Za to vrijeme sam ga samo jednom ja slučajno srela u gradu na minut,niko drugi od porodice za tih znaci skoro 11mjeseci nije ga vidio,jednostavno bježao je od nas(sada kaže da nije mogao jer ga je bilo sramota toliko se tada odvaljivao od droge).Bilo je situacija kada je i po 2-3 dana nedostupan,mi svi ludi od brige(kaže morao je tako jer mu policija provali broj),onda se javi sa nekog drugog broja,pa to funkcionise izvjesno vrijeme pa opet Jovo nanovo...Ono što mu nikada neću oprostiti je to što je recimo(pošto ga mama i ja stalno zovemo,bar da mu čujemo glas,kad već neće da se vidimo)svoj telefon davao drugim narkomanima da se jave i kažu nam da je on njima prodao i br. i tel.,a onda ja uzmem od drugarice tel. i zovem i naravno javi mi se brat.Možete li zamisliti koliko je to bolno i ponižavajuće? 1000 god. da živim rekla sam mu otvoreno:"To ti nikada neću oprostiti,sve drugo nekako,ali to..."Tog dana kada sam ga srela u gradu, osmotrila sam ga sa svih strana,ljetni dan,sunčano i meni od svjetlosti oči utačkane,znači što se toga tiče nema šanse da šta provalim.Super obučen,uredan,priča normalno.Smirim se ja malo idući onim glupim rezonom da su narkomani masni,neuredni i da otimaju torbice prolaznicama.Istina je, da on zapravo tada dila stravično,jedan od ozbiljnijih u gradu,zarađuje dobro,ali mu apetiti postaju ogromni.istina je i to da cura živi sa njim,ali je i ona narkomanka (sa 10-godišnjim stažom),starija od njega 6 godina,a i apetiti su joj bar 6x veći.Onda možete misliti koje je dnevne količine trebalo zaraditi,tj."izdilati"... nastaviće se
Otišao je,kao što sam rekla sa izgovorom da počinje živjeti sa curom,ja naslućujem da je u pitanju početak dilanja jer se više nikako nije mogao snalaziti za novac(nedavno mi je priznao da je u to vrijeme kada nigdje nije radio,drogu nabavljao tako što je sređivao šeme drugima pa su ga častili,a kako reče redovno ih je i "krajcao").Roditelji sada vjeruju u moje riječi,ali opet ništa ne možemo,nikada ne dolazi,neće da se vidi sa bilo kim od nas,kada ga zovemo odbija pozive ili se javi na sekundu,ma strašno, mi bukvalno ništa o njemu ne znamo.Od kuće je otišao u januaru 2008,vratio se u novembru iste godine.Za to vrijeme sam ga samo jednom ja slučajno srela u gradu na minut,niko drugi od porodice za tih znaci skoro 11mjeseci nije ga vidio,jednostavno bježao je od nas(sada kaže da nije mogao jer ga je bilo sramota toliko se tada odvaljivao od droge).Bilo je situacija kada je i po 2-3 dana nedostupan,mi svi ludi od brige(kaže morao je tako jer mu policija provali broj),onda se javi sa nekog drugog broja,pa to funkcionise izvjesno vrijeme pa opet Jovo nanovo...Ono što mu nikada neću oprostiti je to što je recimo(pošto ga mama i ja stalno zovemo,bar da mu čujemo glas,kad već neće da se vidimo)svoj telefon davao drugim narkomanima da se jave i kažu nam da je on njima prodao i br. i tel.,a onda ja uzmem od drugarice tel. i zovem i naravno javi mi se brat.Možete li zamisliti koliko je to bolno i ponižavajuće? 1000 god. da živim rekla sam mu otvoreno:"To ti nikada neću oprostiti,sve drugo nekako,ali to..."Tog dana kada sam ga srela u gradu, osmotrila sam ga sa svih strana,ljetni dan,sunčano i meni od svjetlosti oči utačkane,znači što se toga tiče nema šanse da šta provalim.Super obučen,uredan,priča normalno.Smirim se ja malo idući onim glupim rezonom da su narkomani masni,neuredni i da otimaju torbice prolaznicama.Istina je, da on zapravo tada dila stravično,jedan od ozbiljnijih u gradu,zarađuje dobro,ali mu apetiti postaju ogromni.istina je i to da cura živi sa njim,ali je i ona narkomanka (sa 10-godišnjim stažom),starija od njega 6 godina,a i apetiti su joj bar 6x veći.Onda možete misliti koje je dnevne količine trebalo zaraditi,tj."izdilati"... nastaviće se
-
sunce polako izlazi
- Posts: 89
- Joined: Tue Dec 22, 2009 4:24 pm
Re: Nova na forumu
Nastavak...
I dalje se situacija nije mijenjala,nije dolazio,nije se javljao,naše pozive je maksimalno ignorisao.Negdje u oktobru(prošle godine) javio se mami.Tražio je tada od nje 100KM,kao trebaju mu nema trenutno novca(plaća kiriju,režije,i dr.),htio bi izvesti curu na večeru njoj je rođendan(da nije tužno bilo bi smiješno).U dogovoru sa mnom mama mu obeća dati te pare ali pod uslovom da po nijh dodje kući(mi smo planirali da ga tada uhvatimo u klopku i nešto preduzmemo pošto-poto).Međutim on insistira da mu ona novac ostavi na benzinskoj pumpi i da ga on odatle pokupi(možete li zamisliti).Kada ga je odbila,poludio je totalno i posalo sms sadržaja:"Ja više nemam majku do danas sam je imao,više je nemam,niti me zovi niti me traži"!I stvarno narednih mjesec dana nije uopšte odgovarao na naše pozive.U novembru nekoliko dana je nedostupan,a mami na vrata dolazi čovjek,traži ga(jer ga ne može dobiti telefonom),kaže da mu duguje pare i da će mu noge polomiti čim ga vidi(fora ,ne zbog para nego zato što se isključio,aha kako da ne).Ja tih dana imam zakazanu odbranu diplomskog rada,pripremam se za to 2 mjeseca,sve dogovorim da pored muža,djece,prijatelja sa mnom idu i roditelji,a na kraju šta se dešava?Na diplomski odlazimo samo djeca,muž i ja,roditelji ubijeni u pojam ne mogu nigdje,prijatelje otkazujem jer ni ja nisam za ništa,najrađe bih sve odgodila da mogu,ali ne mogu.Diplomiram,uveče mi dolazi društvo,a ja kao mrtvac,svaki dio tijela me boli od tuge,mjesta za radovanje sopstvenom uspjehu nema( i to je jedna od stvari koje mu ne mogu oprostiti).Nakon 2-3 dana javlja se,plače kaže kako duguje novac,kako ga je cura ostavila(eh da jeste bilo bi puno bolje),kako nema kud,očajan je.Mama mu obećava poravnati dugove samo da se vrati.Nakon patetike tipa :"Ne mogu ja to sebi dozvoliti,ti da mi vraćaš dugove,nemaš ni ti" prihvata ponudu objeručke.Dolazi, bukvalno u zavežljaju donosi nešto ličnih stvari(ni trećinu od onog što je odnio).Zbog "prirode posla" morao se često seliti pa je sve ostavio po kojekakvim rupetinama.Vratio se glumeći pokajnika,zahvalan mami jer je za njega vratila dug od 1000KM,sa obećanjima najljepšim na svijetu.A mi naivci sebični,da bismo sebe poštedili istine i srećni jer se vratio ništa ne preduzimamo,apsolutno ništa.On kao radi,ide svaki dan oko 13-14h i vraca se oko 22-23.Nikada novca,nikada ništa ali mi opet lažemo sebe troši na izlaske,ima curu(joooooooooj).Decembar mjesec čitav prolazi tako što ga policija traži i kući kod njih a i kod mene.Razdire me briga a istovremeno me je sramota,komšije jedva dočekale,samo se priča o tome a meni se upućuju pogledi različite prirode,neki puni sažaljenja,neki prezira a ja ne znam koji je gori kada bih morala upoređivati.N.godina,Božić svi ti praznici koje moja djeca sa radošću i oduševljenjem iščekuju,prolaze,ja ih nisam ni svjesna,u totalnoj sam depresiji,utrnula od bola,ne mogu ustati ,muž mi donosi u krevet da nešto pojedem samo da preživim.Ja u pravom smislu te riječi vegetiram,živa sam samo fizički, dva mjeseca gubim 16kg.Pred kraj januara(neću precizirati datum zbog više razloga)jedno veče nema ga kući,ne odgovara na pozive.Javlja se oko 22h i kaže sutra ujutru dolazim,ništa ne objašnjava,ni gdje je,ni s kim je,ni zbog čega...Nema ga ujutru,nema ga čitav dan, u 17h informativna emisija,kažu uhapšen je sinoć sa nešto heroina i kokaina,određen mu je jednomjesečni pritvor.Ubrzo za tim javlja mi se njegov advokat,ja je molim:"Nemoj te ga braniti,neka plati za sve što nam je učinio i preko toga".Ona mi kaže kako je on rascijepljena ličnost,jedna polovina njega ja jako dobar dečko,a druga je duboko zaglibila u narkomaniju. Daje miinstrukcije,kako i šta trebam uraditi,šta mu trebam odnijeti i kada.U nastavku ću opisati situaciju koja me je promijenila za čitav život,sada više ne mogu,moram napraviti pauzu i sjećanje na to sve ubija,a kamoli...
I dalje se situacija nije mijenjala,nije dolazio,nije se javljao,naše pozive je maksimalno ignorisao.Negdje u oktobru(prošle godine) javio se mami.Tražio je tada od nje 100KM,kao trebaju mu nema trenutno novca(plaća kiriju,režije,i dr.),htio bi izvesti curu na večeru njoj je rođendan(da nije tužno bilo bi smiješno).U dogovoru sa mnom mama mu obeća dati te pare ali pod uslovom da po nijh dodje kući(mi smo planirali da ga tada uhvatimo u klopku i nešto preduzmemo pošto-poto).Međutim on insistira da mu ona novac ostavi na benzinskoj pumpi i da ga on odatle pokupi(možete li zamisliti).Kada ga je odbila,poludio je totalno i posalo sms sadržaja:"Ja više nemam majku do danas sam je imao,više je nemam,niti me zovi niti me traži"!I stvarno narednih mjesec dana nije uopšte odgovarao na naše pozive.U novembru nekoliko dana je nedostupan,a mami na vrata dolazi čovjek,traži ga(jer ga ne može dobiti telefonom),kaže da mu duguje pare i da će mu noge polomiti čim ga vidi(fora ,ne zbog para nego zato što se isključio,aha kako da ne).Ja tih dana imam zakazanu odbranu diplomskog rada,pripremam se za to 2 mjeseca,sve dogovorim da pored muža,djece,prijatelja sa mnom idu i roditelji,a na kraju šta se dešava?Na diplomski odlazimo samo djeca,muž i ja,roditelji ubijeni u pojam ne mogu nigdje,prijatelje otkazujem jer ni ja nisam za ništa,najrađe bih sve odgodila da mogu,ali ne mogu.Diplomiram,uveče mi dolazi društvo,a ja kao mrtvac,svaki dio tijela me boli od tuge,mjesta za radovanje sopstvenom uspjehu nema( i to je jedna od stvari koje mu ne mogu oprostiti).Nakon 2-3 dana javlja se,plače kaže kako duguje novac,kako ga je cura ostavila(eh da jeste bilo bi puno bolje),kako nema kud,očajan je.Mama mu obećava poravnati dugove samo da se vrati.Nakon patetike tipa :"Ne mogu ja to sebi dozvoliti,ti da mi vraćaš dugove,nemaš ni ti" prihvata ponudu objeručke.Dolazi, bukvalno u zavežljaju donosi nešto ličnih stvari(ni trećinu od onog što je odnio).Zbog "prirode posla" morao se često seliti pa je sve ostavio po kojekakvim rupetinama.Vratio se glumeći pokajnika,zahvalan mami jer je za njega vratila dug od 1000KM,sa obećanjima najljepšim na svijetu.A mi naivci sebični,da bismo sebe poštedili istine i srećni jer se vratio ništa ne preduzimamo,apsolutno ništa.On kao radi,ide svaki dan oko 13-14h i vraca se oko 22-23.Nikada novca,nikada ništa ali mi opet lažemo sebe troši na izlaske,ima curu(joooooooooj).Decembar mjesec čitav prolazi tako što ga policija traži i kući kod njih a i kod mene.Razdire me briga a istovremeno me je sramota,komšije jedva dočekale,samo se priča o tome a meni se upućuju pogledi različite prirode,neki puni sažaljenja,neki prezira a ja ne znam koji je gori kada bih morala upoređivati.N.godina,Božić svi ti praznici koje moja djeca sa radošću i oduševljenjem iščekuju,prolaze,ja ih nisam ni svjesna,u totalnoj sam depresiji,utrnula od bola,ne mogu ustati ,muž mi donosi u krevet da nešto pojedem samo da preživim.Ja u pravom smislu te riječi vegetiram,živa sam samo fizički, dva mjeseca gubim 16kg.Pred kraj januara(neću precizirati datum zbog više razloga)jedno veče nema ga kući,ne odgovara na pozive.Javlja se oko 22h i kaže sutra ujutru dolazim,ništa ne objašnjava,ni gdje je,ni s kim je,ni zbog čega...Nema ga ujutru,nema ga čitav dan, u 17h informativna emisija,kažu uhapšen je sinoć sa nešto heroina i kokaina,određen mu je jednomjesečni pritvor.Ubrzo za tim javlja mi se njegov advokat,ja je molim:"Nemoj te ga braniti,neka plati za sve što nam je učinio i preko toga".Ona mi kaže kako je on rascijepljena ličnost,jedna polovina njega ja jako dobar dečko,a druga je duboko zaglibila u narkomaniju. Daje miinstrukcije,kako i šta trebam uraditi,šta mu trebam odnijeti i kada.U nastavku ću opisati situaciju koja me je promijenila za čitav život,sada više ne mogu,moram napraviti pauzu i sjećanje na to sve ubija,a kamoli...
Re: Nova na forumu
O,kako mi je poznata ta igra sa podvojenom,odnosno rascjepljenom licnoscu.Gdje jedan dio licnosti nastoji odrzati privid normalnog zivota,a drugi,koji izranja na svakom dijelu zivota,negira onog prvog,i ja kao posmatrac u prvoj etapi dodjoh do psihijatra,psihoterapeuta,tableta za smirenje,depresiju,i cega sve ne...Nisam znala sto se dogadja i potrosih se u stalnom trazenju odgovora,mrezi manipulatorskih,sadistickih igara,stalnom objasnjavanju svojim roditeljim tu u Bosni,sta se uistinu dogadja,patnji sto mi ne vjeruju,jer,kad bi ona dolazila dole,uljudila bi se i odavala sliku potpuno normalne licnosti...I tako godinama.
Jako te razumijem,sunce,o cemu govoris.Pisi,da vidim sta je Vama pomoglo.
Jako te razumijem,sunce,o cemu govoris.Pisi,da vidim sta je Vama pomoglo.
-
sunce polako izlazi
- Posts: 89
- Joined: Tue Dec 22, 2009 4:24 pm
Re: Nova na forumu
Draga Jana,nažalost razumijemo se odlično,svi prolazimi kroz manje-više slične ili iste situacije,situacije koje diktira narkomanski način života.Ne znam koga više žalim nas ili njih,sve zavisi od trenutka.Zapravo i mi smo se rascijepili gurajući ih i naše emocije su strašno podijeljene.Reći ću u svoje ime u jednom momentu ga žalim najstrašnije, u drugom sam ogorčena,a i u jednom i drugom ga volim do beskraja.Mislim da je tako kod svih nas koji imamo posla sa ovom opakom bolešću.Dobro je prihvatila sam to stanje kao bolest i to je napredak.Dugo vremena sam sve karakterisala kao bezobrazluk(o tome ću nešto više reći u nastavku ispovjesti).Poenta je,kao što njegova dr reče, napraviti razliku između bolesti i tipičnog narkomanskog bezobrazluka.Put je dug,neophodno je mnogo truda,rada,nerava,ali se može,bitno je sačuvati se od samouništenja.Pozdravljam Vas i pišem dalje čim uhvatim malo vremena!
P.S. Ne znam zašto ne mogu pročitati ni jedan Vaš post,na temi koju ste otvorili?
P.S. Ne znam zašto ne mogu pročitati ni jedan Vaš post,na temi koju ste otvorili?
Re: Nova na forumu
Sve sam izbrisala onoga dana kad sam shvatila da nase price u jednom momentu mogu da posluze nekim ljudima da se ismijavaju nasem jadu i patnji.Kao posljedica nemoci,javljaju se takve emocije,ali ja,bar,ne osjecam se jadnica ni pacenica iako sam sve to prosla,i nisam ovdje da me neko sazaljeva,nego da se borim ,razmjenim misljenje sa ljudima koji su u istim problemima,te da razumnim razmjenjivanjem misljenja pomognemo jedni drugima.Pozdrav.
-
sunce polako izlazi
- Posts: 89
- Joined: Tue Dec 22, 2009 4:24 pm
Re: Nova na forumu
Nastavak...
Advokat mi daje uputstva,šta da mu odnesem i koje korake da preduzmem.Roditelji izbezumljeni,ljuti,ogorčeni,slomljeni,kažu da ge neće obilaziti u pritvoru.Isto osjećam i ja,ali neko mora.Odmah sutradan,dan nakon hapšenja,sa ličnim stvarima,odlazim u pritvor.Nisam ga tada vidjela jer je samo jedan dan u sedmici predvidjen za posjete,a i u strašnoj je fizičkoj krizi ,kažu. 5 je dan njegovog boravka iza rešetaka,spremam se za posjetu.Prvo odlazim kod sudije,potrebna mi je dozvola za govornicu(za sve one koji možda ne znaju u pritvoru nema ličnih kontakata već se posjete dešavaju u prostoriji podjeljenoj staklom,to je ta tzv.govornica).Tu nailazim na bezbroj pitanja kako,zašto,zbog čega,tako fin momak,pametan,radio kao novinar itd.itd.Ni na jedno od njih nemam odgovor,samo bespomoćno slijeganje ramenima,knedla u grlu i suze u očima,iako se trudim i dajem sve od sebe da ne izgledam "normalno".Stižem u pritvor sa namjerom da ga "ispljujem" kao nikada do tada,da mu kažem da me više ne interesuje i da sada mora sam.Čekam da ga dovedu u grudima se steglo,hoću da umrem,suze nekontrolisano teku.Ulazim u tu prostorijicu mozda 2x2,podjeljenu napola nekakvom plastikom ili staklom svejedno.Dovode ga...Kada smo ugledali jedno drugo,zaboravljam sve ono što sam planirala uraditi,iz grudi mi se otima životinjski krik,prislanjamo lica i ruke na staklo,neutješno plačemo i jecamo oboje,ljubimo lica(preko tog istog stakla)jedno drugom.U jednom momentu odmičem se stavljam ruku na grudi i kažem:"Evo ti moje srce brate,uzmi ga".On me gleda bespomoćno,izgubljeno,još uvijek u apstinencijalnoj krizi i kaže"Ja nisam tvoj brat,ja sam narkoman i diler"!Ta situacija me je promjenila za čitav život ,toga dana ušla sam u zatvorski krug kao jedna osoba a izašla kao sasvim druga.Pri tom našem prvom susretu ljudi moji,ne karikiram,ne preuveličavam,potrgalo mi se nešto u grudima,poslije toga ja više nikada neću biti ista.
Evo i sada dok ovo pišem plačem,ostale su traume za čitav život.Nastaviću kasnije...
Advokat mi daje uputstva,šta da mu odnesem i koje korake da preduzmem.Roditelji izbezumljeni,ljuti,ogorčeni,slomljeni,kažu da ge neće obilaziti u pritvoru.Isto osjećam i ja,ali neko mora.Odmah sutradan,dan nakon hapšenja,sa ličnim stvarima,odlazim u pritvor.Nisam ga tada vidjela jer je samo jedan dan u sedmici predvidjen za posjete,a i u strašnoj je fizičkoj krizi ,kažu. 5 je dan njegovog boravka iza rešetaka,spremam se za posjetu.Prvo odlazim kod sudije,potrebna mi je dozvola za govornicu(za sve one koji možda ne znaju u pritvoru nema ličnih kontakata već se posjete dešavaju u prostoriji podjeljenoj staklom,to je ta tzv.govornica).Tu nailazim na bezbroj pitanja kako,zašto,zbog čega,tako fin momak,pametan,radio kao novinar itd.itd.Ni na jedno od njih nemam odgovor,samo bespomoćno slijeganje ramenima,knedla u grlu i suze u očima,iako se trudim i dajem sve od sebe da ne izgledam "normalno".Stižem u pritvor sa namjerom da ga "ispljujem" kao nikada do tada,da mu kažem da me više ne interesuje i da sada mora sam.Čekam da ga dovedu u grudima se steglo,hoću da umrem,suze nekontrolisano teku.Ulazim u tu prostorijicu mozda 2x2,podjeljenu napola nekakvom plastikom ili staklom svejedno.Dovode ga...Kada smo ugledali jedno drugo,zaboravljam sve ono što sam planirala uraditi,iz grudi mi se otima životinjski krik,prislanjamo lica i ruke na staklo,neutješno plačemo i jecamo oboje,ljubimo lica(preko tog istog stakla)jedno drugom.U jednom momentu odmičem se stavljam ruku na grudi i kažem:"Evo ti moje srce brate,uzmi ga".On me gleda bespomoćno,izgubljeno,još uvijek u apstinencijalnoj krizi i kaže"Ja nisam tvoj brat,ja sam narkoman i diler"!Ta situacija me je promjenila za čitav život ,toga dana ušla sam u zatvorski krug kao jedna osoba a izašla kao sasvim druga.Pri tom našem prvom susretu ljudi moji,ne karikiram,ne preuveličavam,potrgalo mi se nešto u grudima,poslije toga ja više nikada neću biti ista.
Evo i sada dok ovo pišem plačem,ostale su traume za čitav život.Nastaviću kasnije...