a da kucnem ja malo:
kuc kuc... ko je?
Necu preopsirno, poceo sam da verujem u direktnost i sazetost, sto je pored iskrenosti najbolji lek protiv analize analiza sa kojom imam gadnih problema. A sto? A zasto? A kako?
Da ali nije bitno... hebe mi se za analizu...
Nervozan sam, jako. A i gladan sam. Jos vise. Usamljen sam. Najvise. E jos samo da se umorim i da postanem ozbiljan i odo ja u tri lepe.
Lepo mi je inace u zivotu. Sve ide kako treba. S vremena na vreme, pojavi se nesto sto istipka pogresne dugmice, password da zver ustane pogodjen, kafez se otvori, zver pojede dorucak, tu i tamo nekog napusi qrca... pa utihne. I to je valjda ok.
Poceo sam da psujem. I to je valjda ok. Jebes lepo ponasanje.

Fali mi nesto. Sto znaci da imam viska necega. Nisam u balansu. Bice da sam se malo ulenjio. Sto bi znacilo da sam nekad bio i vredan. Mozda ovo ili ono... ma kontam da sam savrsen. Nemam nijednu manu osim poricanja.
Dete je zdravo i pravo, ide na more. Uzivace u jos uvek nerazvijenim pasivnim krajevima ovog naseg primorja. Moz biti da nauci da pliva ili kako da se zastitnim faktorom milijardu zastiti od prejakog sunca. Ide s majku mu. Ona je opsesivno kompulzivna u vidu mazanja. Em sto sam je mazo godinama, a ona "jadna" tela da mene okremi samo jednom. Zalim ali to masno ne turam na sebe. Eto, sad ima priliku, dao sam nam potomka, pa nek ga maze, dok ne ojaca da joj svu tu kremu natrlja na nos.
Ja sam bio na moru u lepoj njinoj. Trogir je bio divan. Osim sto je u Hrvatskoj. Ali dobro, na moru je. Kao sto niko ne pise ovde, bilo je potpuno bezveze. Sunce, more, plaza, gomila ljudi koji su se oporavili od zavisnosti. Doduse, neki nisu, a kako im izgleda konvencija, niti ce uskoro. Ali ja ne pricam o drugim udruzenjima. Svakako im hvala.

Nama, tj meni je bilo malo naporno. Ali jako korisno. Uspeo sam da sjedinim odgovornost (slobodu), spokoj (uzivanje), bezgranicnost (avanturu), otvorenost uma (razgovor sa carinicima), iskrenost (gej paradu) sa novcanim kalkulacijama, proracunima, gomilom zadataka koji su svi reseni na najbolji moguci nacin - bez moje intervencije.
Moji drugari su izgleda zaista shvatili da smo sva trojica u istoj kozi i da zasluzujemo odmor. Pa su se tako ponasali. Jedan je vozio motor, drugi plivao, treci uzivao na plazi. Sve je bilo opusteno, a bogami i dopusteno. Necem u detalje.
Ono sto bi u detalje... necem vam dati da se sladite.

Ali, napomenucu vam ukratko... imam neki cudan osecaj u stomaku. Non stop me iznutra golica i izaziva osmeh na licu. Ovako osuncan i pocrneo, uvek uredno obrijan i sveze nasminkan, to je zaista cudan prizor.
A i meni je sve to cudno ....
Veliki pozdrav za one koji su stvarno poverovali da cu biti kratak.
A jos veci za one koji ne citaju

Nastavite da...