Forum za podršku u oporavku

hejjj pa niko nije skontao moj post gore

Pozdrav svima,
Dugo citam i pratim forum, naravno vecinom u pokusajima skidanja. Problem zadnjih 7 godina je bup, kolicine se mijenjaju ovisno ciju terapiju uzimam (svoju nemam, nitko ne zna razlog, ne zelim). Zadnji put na odjelu 2005 skidam H i vracam se jos 2-3 puta ali vezano uz alkoholizam (kratko ostajem ne odgovara mi odjel) a i mislim da ne pijem puno samo nekad (al to nekad nikada ne zavrsi dobro). I tako sve do 2011 kada cista povremeno uzimam malo po malo bupa, do svakodnevno unazad 18 dana. Usput naravno 100 sranja, umrla mi beba, tu pojacavam dozu i svasta nesto.
Odlucila sam ici u novu trudnocu kad skinem na 0, svaki put ista prica, izmucim se vec samim spustanjem i onda da se malo odmorim, jos se nakupi lijekova pa opet jovo na novo. I tako prosle godine.
Nakon zadnjeg neuspjelog pokusaja u 11.mj., 24.01.18.navecer sam znala da sutra krecem ponovno i to odmah sa 4mg, bez spustanja i jos uzmem 2 navecer za kraj bi se reklo. I 25.01.18.za razliku od 11.mj.nisam sjela doma i cekala krizu da dodje iz podruma nego sam obavljala neke stvari i tako prva dva dana, onda 3 dana krevet uz da to napravim osnovno po kuci.Ugl.sve je nekako bilo ok prvih 5 dana, ne ugodno, ali niti previse neugodno s obzirom da se skidas. 8 i 9 dan je ocito ili sve izaslo, ili me nafatala neka jebena viroza ali krenula je prvo insomnia a onda i riganje do besvijesti 2 dana (nzm jel povezano posto vladaju viroze). Zabrijala sam imaju i ostali pa ne rokaju bup. Napast je dolazila od tog 10 dana do mozda 13.dana. Noci su duge; ali nema nemirnih nogu, bacanja po krevetu i sl. Prve dane to jezenje je izdrzljivo, a i imala sam koji catapres, sad norm 10mg, 1 kroz dan i noc.(nekad i po pola). I tako nije lako, ali nije ni nemoguce, ali nakon 7 god ovo je prvi puta da znam da zelim biti bez njega, danas je 17 dan na 0, i vise me niti ne privlaci. Za sad sam zadovoljna da spavam svaku drugu trecu noc. Iskreno meni se puno teze cinilo to spustanje jel se izmucim, sve ispod 0.5 me ne pokriva, znaci uzimam, a kriziram.
I ovaj jedini put nisam imala nikakav plan razradjen, samo da zelim biti bez lijekova.
Malo se oduzilo, ali eto..., mozda nekome pomogne.

I jedno je sigurno; nije svako vrijeme, pravo vrijeme za skidanje.

imaš sve napisano ovdje; potrudi se pročitat a ne tražit da ti netko prepriča...

Persefona wrote:Pozdrav svima, upravo sam se registrovala...mada pratim forum odavno, kao i mnogi. I pomogao mi je dosta u najgorim danima samo što sam ga čitala...
O svojim ličnim problemima trenutno pisaću negde druge, ovde samo želim da pitam nešto konkretno:
pisali ste sve i svašta u vezi bupa, uglavnom ne baš ohrabrujuće stvari, pa sam zbunjena jer dr kod koje idem govori kako je to bukvalno "magični lek", kako nema šanse da izazove zavisnost (?!), nema nikakve nuspojave i sl. A ona je navodno najveći stručnjak u gradu za narkomaniju, i kaže da sve to što zavisnici i oni koji su na održavanju govore su neistine i nebuloze. A ja nažalost iz prakse tj od raznih ljudi koje znam a koji su bili na tome/ili su i dalje/ili nešto pokušavaju sa tim...čujem da je kriza bukvalno gora od heroinske, i da su teške muke u pitanju kad se treba sa tim prekinuti, neki čak govore da je maltene nemoguće skinuti se posle. Dr kaže bi to održavanje trajalo max godinu dana i da nema šanse da se razvije zavisnost za to vreme, što je meni krajnje sumnjivo, ŠTA JE TU ISTINA???
Ne pitam ovo btw za sebe već za meni blisku osobu koju hoće da stave na bup, ja sam posebna priča...
Hvala unapred ako se iko nađe da odgovori, jer svakako forum je dosta neaktivan, nema puno ljudi - bar mi se čini tako.

Ovisnost je ovisnost, razlicite su krize od droga, lijekova, supstan., ali da je to magicni lijek bez ikakvih posljedica i koji ne stvara ovisnost je cista ludost. Doktorica ti laze ili je jednostavno neinformirana. "Evo vec 17 dan uzivam na 0mg, ne znam kad mi je bilo ovako lijepo, svee isto", ali nazalost ipak nije...., naravno da kolicina i duzina uzimanja takodjer rade svoje. Bez krize ne ide.

yasujirozu wrote:imaš sve napisano ovdje; potrudi se pročitat a ne tražit da ti netko prepriča...

ufff pa ko će se tu snaći, čitala sam, kako nisam...nego sam probala da vidim ima li tu nekog suma sumarum odgovora...


Hvala Piksy40 i ja ne mislim da je magični lek, ali ona to toliko samoubeđeno govori pozivajući se na svoju stručnost (naspram naše nestručnosti, kao svakakve gluposti kruže o bupu u narkomanskom svetu) i više decenija rada sa narkomanima...

s druge strane, neki drugi (ulični) "stručnjaci" kažu da se ne može tek tako navući na bup, a opet jedan od njih je uzimao na svoju ruku (nije mu bilo prepisano, nego tako da se pokrije) neko vreme (možda god do dve) i sad mu je pakao i nikadgore...

ali eto, po toj priči što si ispričala Piksy40, 7 god, baš dosta a nikakvi preeeveliki problemi, bar sam tako razumela, jedino pametno što mogu zaključiti je da je sve individualno kako će ko podneti šta.

Persefona wrote:

yasujirozu wrote:imaš sve napisano ovdje; potrudi se pročitat a ne tražit da ti netko prepriča...

ufff pa ko će se tu snaći, čitala sam, kako nisam...nego sam probala da vidim ima li tu nekog suma sumarum odgovora...


Hvala Piksy40 i ja ne mislim da je magični lek, ali ona to toliko samoubeđeno govori pozivajući se na svoju stručnost (naspram naše nestručnosti, kao svakakve gluposti kruže o bupu u narkomanskom svetu) i više decenija rada sa narkomanima...

s druge strane, neki drugi (ulični) "stručnjaci" kažu da se ne može tek tako navući na bup, a opet jedan od njih je uzimao na svoju ruku (nije mu bilo prepisano, nego tako da se pokrije) neko vreme (možda god do dve) i sad mu je pakao i nikadgore...

ali eto, po toj priči što si ispričala Piksy40, 7 god, baš dosta a nikakvi preeeveliki problemi, bar sam tako razumela, jedino pametno što mogu zaključiti je da je sve individualno kako će ko podneti šta.

Hahaha, sve si dobro zakljucila, osim da problema nema i da je lako, a NIJE UOPCE, pa da ga je tako lako skinuti ne bi ja bila 7 god na njemu. Mislis da mi je ovo prvi pokusaj, pa u trudnocu sam isla s njim jel nism mogla drugacije. Nazalost kako je zavrsila rekla sam ni mrtva vise na nicemu, makar svi doktori kazu naravno nema to veze sa bupom sto vjerojatno i nema, ali, ali...
Ali da je u glavi puno i da se mora posloziti to da. I ja sam na njemu normalna, ne radi mi nista sta mi smeta i mozda sam zato i ostala toliko na njemu. Ali da doktorica tvrdi da od njega nema nikakve ovisnosti, a napravljena cijela studija o skidanju s njega, nek sve ide u pm

Zavisi sta podrazumevas pod malim, velikim i prevelikim problemom? Ako napises mozda ti i mozemo pomoci...

Za mene je ogroman problem da spavam tek drugu trecu noc a da je dan 17-ti tek... sve je individualno tj na sta je ko spreman

Pozdrav ljudi.

Danima čitam ovaj forum i došla do 40 i neke stranice od postojećih 170. Nisam uspjela sve priče upratiti, osim onih u prvih 40 stranica, pa vas molim da me ne upućujete natrag u čitanje ako ponovim neko pitanje o kojem se već raspravljalo. Već ono što sam pročitala dosta mi je pomoglo i hvala vam na tome.

Uglavnom ovako: radi se o meni i suprugu koji imamo vjerojatno najduži staž u održavanju bupom na ovom forumu. Nisam sasvim sigurna, mislim da nije ispod 13 godina korištenja. Ja sam otpočetka na 2 mg, a on cca 3-4. Kako kad, ovisno o poslu i obvezama.
Oboje smo stabilni što se ostalih droga tiče i na bupu savršeno funkcioniramo. Oboje radimo i cijenjeni smo na poslu. On zna raditi od jutra do večeri, neumorno i prepun energije.
Kod mene se situacija počela mijenjati prije nekoliko mjeseci. Postala sam frustrirana stanjem u državi, nepravdom, korupcijom, i svim onim što se dešava. Na poslu sam izgubila strpljenje i koncentraciju, a radim težak posao. I fizički i psihički. U smjeni mi kroz ruke prođe 30-40 tisuća kuna, a svaku grešku i manjak plaćamo sami. Ne trebam napominjati da radim za minimalac. Dakle, dekoncentraciju si ne smijem dopustiti.
Prije cca mjesec dana nagomilani stres me konačno slomio. Počelo me sve boljeti. Od glave do pete. Sve kosti, zglobovi, mišići, uz otečenost koljena i zglobova. Počela piti brufene, zaldiare, voltarene, nije pomagalo. Od svega toga počeo me boljeti želudac i konačno sam se predala, te nakon 9 godina rada prvi put uzela bolovanje.
Sad sam bolje i vraćam se na posao.

E sad... U međuvremenu nas dvoje smo dobili poziv od poznanika da dođemo raditi u Irsku. Jedna firma traži majstore i taj bi posao bio savršen za moga muža.
Puno smo guglali i uvidjeli da se radi o gradiću koji izgleda i djeluje poput raja na zemlji. Bez stresa, malo stanovnika, jeftin najam kuća...ma savršeno za naše tanke živce.
Odlučili smo pripremiti se, obaviti zubare, skupiti lovu i otići iz ove vukoyebine od države, koja mi je donijela čir na želucu. Inače sam jako socijalno osjetljiva osoba.
Međutim, pokazalo se da je sve ostalo mačji kašalj srediti u odnosu na problem sa bupom.
U početku smo onako euforični pomislili kako ćemo skupiti neku zalihu i tamo se pomalo skidati.
Već iduće jutro smo shvatili kako to nije dobra ideja. Ne želimo da nas na aerodromu netko zaustavi i obilježi zbog tih tableta jer sve je moguće.... Odmah nam je palo na um da će se to dojaviti nekim službama i da će nas kontrolirati na našem putu te da možda zbog toga ne uspijemo dobiti ni kuću, ni posao ni potrebne papire. Jer ta država treba radno sposobno stanovništvo, a ne narkomane koja će doći živjeti od njihove socijale.
Možda umišljamo, možda ništa od ovog ne bi bilo tako, ali želimo spriječiti i najmanju mogućnost da ne uspijemo u svome odlasku odavde. Ipak ja moram dati otkaz koji sam teškom mukom i zalaganjem dobila, a zalagati sam se morala 100% više od ostalih upravo zbog svoje prošlosti.
Smatramo da se ionako moramo skinuti, pa je najbolje da to učinimo kod kuće.

Vidjela sam upis žene koja bi išla k mužu u Njemačku, ali smatram da situacija nije ista. Njen muž tamo već radi, već ima neku sigurnost tamo.
Drugačije je nego kad tek dolaziš i pokušavaš opstati.


Zanima me je li netko imao slično iskustvo i kako je to riješio?


Unaprijed hvala na savjetima i odgovorima

Piksy40 wrote:Pozdrav svima,
Dugo citam i pratim forum, naravno vecinom u pokusajima skidanja. Problem zadnjih 7 godina je bup, kolicine se mijenjaju ovisno ciju terapiju uzimam (svoju nemam, nitko ne zna razlog, ne zelim). Zadnji put na odjelu 2005 skidam H i vracam se jos 2-3 puta ali vezano uz alkoholizam (kratko ostajem ne odgovara mi odjel) a i mislim da ne pijem puno samo nekad (al to nekad nikada ne zavrsi dobro). I tako sve do 2011 kada cista povremeno uzimam malo po malo bupa, do svakodnevno unazad 18 dana. Usput naravno 100 sranja, umrla mi beba, tu pojacavam dozu i svasta nesto.
Odlucila sam ici u novu trudnocu kad skinem na 0, svaki put ista prica, izmucim se vec samim spustanjem i onda da se malo odmorim, jos se nakupi lijekova pa opet jovo na novo. I tako prosle godine.
Nakon zadnjeg neuspjelog pokusaja u 11.mj., 24.01.18.navecer sam znala da sutra krecem ponovno i to odmah sa 4mg, bez spustanja i jos uzmem 2 navecer za kraj bi se reklo. I 25.01.18.za razliku od 11.mj.nisam sjela doma i cekala krizu da dodje iz podruma nego sam obavljala neke stvari i tako prva dva dana, onda 3 dana krevet uz da to napravim osnovno po kuci.Ugl.sve je nekako bilo ok prvih 5 dana, ne ugodno, ali niti previse neugodno s obzirom da se skidas. 8 i 9 dan je ocito ili sve izaslo, ili me nafatala neka jebena viroza ali krenula je prvo insomnia a onda i riganje do besvijesti 2 dana (nzm jel povezano posto vladaju viroze). Zabrijala sam imaju i ostali pa ne rokaju bup. Napast je dolazila od tog 10 dana do mozda 13.dana. Noci su duge; ali nema nemirnih nogu, bacanja po krevetu i sl. Prve dane to jezenje je izdrzljivo, a i imala sam koji catapres, sad norm 10mg, 1 kroz dan i noc.(nekad i po pola). I tako nije lako, ali nije ni nemoguce, ali nakon 7 god ovo je prvi puta da znam da zelim biti bez njega, danas je 17 dan na 0, i vise me niti ne privlaci. Za sad sam zadovoljna da spavam svaku drugu trecu noc. Iskreno meni se puno teze cinilo to spustanje jel se izmucim, sve ispod 0.5 me ne pokriva, znaci uzimam, a kriziram.
I ovaj jedini put nisam imala nikakav plan razradjen, samo da zelim biti bez lijekova.
Malo se oduzilo, ali eto..., mozda nekome pomogne.

I jedno je sigurno; nije svako vrijeme, pravo vrijeme za skidanje.

A sjajan si lik,dosli smo na isto ( kriza slicna kao kod ostalih, uz drugaciji,optimisticni opis ) Ovo me podsjeti na porodiliste dje sam slusala takvu kuknjavu ,vrisku,cak i pokusaj bjega sa porodjajnog stola ,i dodje kraj beba u rukama sve cool ...Prvi poziv ( da li muz,sestra,majka nebitno ) i na pitanje " kako si prosla" zene obicno poslije sve vriske govore : Ma,supeeer,prelako nista strasno!!! A za ovo,da nije svako vrijeme pravo vrijeme za skidanje se bas slazem,Pozdrav , i cestitam!!

Ninocka wrote:

Piksy40 wrote:Pozdrav svima,
Dugo citam i pratim forum, naravno vecinom u pokusajima skidanja. Problem zadnjih 7 godina je bup, kolicine se mijenjaju ovisno ciju terapiju uzimam (svoju nemam, nitko ne zna razlog, ne zelim). Zadnji put na odjelu 2005 skidam H i vracam se jos 2-3 puta ali vezano uz alkoholizam (kratko ostajem ne odgovara mi odjel) a i mislim da ne pijem puno samo nekad (al to nekad nikada ne zavrsi dobro). I tako sve do 2011 kada cista povremeno uzimam malo po malo bupa, do svakodnevno unazad 18 dana. Usput naravno 100 sranja, umrla mi beba, tu pojacavam dozu i svasta nesto.
Odlucila sam ici u novu trudnocu kad skinem na 0, svaki put ista prica, izmucim se vec samim spustanjem i onda da se malo odmorim, jos se nakupi lijekova pa opet jovo na novo. I tako prosle godine.
Nakon zadnjeg neuspjelog pokusaja u 11.mj., 24.01.18.navecer sam znala da sutra krecem ponovno i to odmah sa 4mg, bez spustanja i jos uzmem 2 navecer za kraj bi se reklo. I 25.01.18.za razliku od 11.mj.nisam sjela doma i cekala krizu da dodje iz podruma nego sam obavljala neke stvari i tako prva dva dana, onda 3 dana krevet uz da to napravim osnovno po kuci.Ugl.sve je nekako bilo ok prvih 5 dana, ne ugodno, ali niti previse neugodno s obzirom da se skidas. 8 i 9 dan je ocito ili sve izaslo, ili me nafatala neka jebena viroza ali krenula je prvo insomnia a onda i riganje do besvijesti 2 dana (nzm jel povezano posto vladaju viroze). Zabrijala sam imaju i ostali pa ne rokaju bup. Napast je dolazila od tog 10 dana do mozda 13.dana. Noci su duge; ali nema nemirnih nogu, bacanja po krevetu i sl. Prve dane to jezenje je izdrzljivo, a i imala sam koji catapres, sad norm 10mg, 1 kroz dan i noc.(nekad i po pola). I tako nije lako, ali nije ni nemoguce, ali nakon 7 god ovo je prvi puta da znam da zelim biti bez njega, danas je 17 dan na 0, i vise me niti ne privlaci. Za sad sam zadovoljna da spavam svaku drugu trecu noc. Iskreno meni se puno teze cinilo to spustanje jel se izmucim, sve ispod 0.5 me ne pokriva, znaci uzimam, a kriziram.
I ovaj jedini put nisam imala nikakav plan razradjen, samo da zelim biti bez lijekova.
Malo se oduzilo, ali eto..., mozda nekome pomogne.

I jedno je sigurno; nije svako vrijeme, pravo vrijeme za skidanje.

A sjajan si lik,dosli smo na isto ( kriza slicna kao kod ostalih, uz drugaciji,optimisticni opis ) Ovo me podsjeti na porodiliste dje sam slusala takvu kuknjavu ,vrisku,cak i pokusaj bjega sa porodjajnog stola ,i dodje kraj beba u rukama sve cool ...Prvi poziv ( da li muz,sestra,majka nebitno ) i na pitanje " kako si prosla" zene obicno poslije sve vriske govore : Ma,supeeer,prelako nista strasno!!! A za ovo,da nije svako vrijeme pravo vrijeme za skidanje se bas slazem,Pozdrav , i cestitam!!

Hvalaaa ti Ninocka...
'Optimistican opis" nemam drugog izbora jel kod mene ocito pali to nabrijavanje nije ti nis, kad dodje do grla...ali bilo mi je svasta. A poroda se sjecam i danas i radje bi ponovno krizu nego takav porod. Nitko se nije derao kao ja, a prosla vise kriza i nije bas da placem za vrijeme nje. Ovog puta me spasavalo sta nema tih nogu, to mi je najgore, a i pocela sam spavati normalno pa si ujutro drugi covjek. Proslo povracanje tj.viroza...pa se odmah lakse dise, a suze i zijevanje ne bole nis