Forum za podršku u oporavku

Genovezza wrote:....svi ostali drugari rade sad već po 32mg i 64mg (a u prošlih par meseci se ganiraju bupom, mis'im stvaaarno ), što je potpuno besmisleno (da ne pominjem da uzimaju po uličnoj vrednosti od 400 din za 2mg). Čuo sam da posle te doze jednostavno nema efekta.

Joj, joj... Napisao bih harm reduction tekst u vezi zlouporabe bupa, ne znam što Sanela misli o tome? Ništa poticajno, samo upozoriti na ogromne moguće posljedice i pravilan način korištenja, kad se već koristi.

Genovezza wrote:Neki pominju Kratom (biljka) za zamenu metadona i bupa, ali opet, i to je navlaka. Nisam siguran da je trajno rešenje, ali kontam, malo je zdravije.

Kratom je super stvar, još uvijek legalan i može se kupiti online (DEA je trenutno pokrenula akciju da se biljka stavi pod kontrolirane supstance, ali ljudi su napravili peticiju i trenutno je proces stopiran), može pomoći tijekom najgorih par dana tijekom skidanja, ali dugoročno korištenje nema smisla jer se tolerancija stvara već nakon 3-4 dana, a supstanca ima svoju apstinencijsku krizu.

Ma, ok sam ja sa bupom. Evo danas mi je 7. ili 8. dan, nisam skroz siguran i gura se fino. Temperaturica, bolovi u kičmi, obavezna šetnjica ali izguram ja to manje više lagano (ne možeš da očekuješ da ne boli ako ti je bilo lepo prošlih godinu dana). Ja se uglavnom vraćam na staro, jer radim tako besmislen posao i okružen sam kolegama i koleginicama sa po 50-60 godina starosti i prosto vratim se svojom odlukom. Zato se i trudim da odem odavde da radim nešto napolju i da se izmorim kao čovek i promenim okruženje.

Mucuna Pruriens mi je npr jako pomagala sa Powder City-a ali je više nema. Nije navlaka, jako lepo deluje posle 4., 5. dana. Ona daje onaj jutarnji boost da možeš lakše da izguraš jutarnju realnost i bolove u kičmi za početak.

Dešavali su mi se ispadi ali uglavnom za vreme studija, a sada više ne dozvoljavam sebi ispade. Dešavale su se meni i pauze od po nekoliko godina. Ne mislim da imam tu vrstu problema (od 27 do 31 sam bio čist kao suza), da bih morao da se nekom obratim, jer ulazim u to veoma svesno. Jednostavno, veliki je problem kada ti je dosadno u životu i ne baviš se stvarima kojima želiš da se baviš. Svi mi ustvari ne živimo živote koje bi trebalo pa se anesteziramo da što brže i ugodnije prođe.

Drugar koji je otišao kod psihijatra, samo mu je dao zoloft i rivotril i rekao vidimo se za 6 meseci, tako da to otpada u startu (pretpostavljate, počeo je da kombinuje ta 2 sa bupom, dopom, spidom....). Ipak verujem da je za te stvari psiholog koji te neće kljukati lekovima, osim u slučaju da ti lupa srce previše i da su baš nepodnošljivi fizički simptomi, ali sve to prođe ljudi za 7 dana, a sa bupom podnošljivije ali traje 2 nedelje (od kojih je prva nedelje teža, ali ne kao skidanje sa drugih opijata ipak).

Bitno je šta posle toga, a narkomani su najčešće jako delikatne duše, osetljive, umetničke, koje se nisu snašle u okrutnom svetu. Novi Trainspotting će biti dobar i mislim po traileru da je to poenta. Naravno očekujem da se vrate na staro onog trenutka kada se svi nađu zajedno

Opet, ja i nisam toliko bitan, jer ne prelazim 2mg, pa ako ste u stanju da se spustite do dvojke, samo napred! Posle ide mnogo lakše!

Mislim na vas, držite se!

Noel, znam da je tesko bilo za izdrzati pogotovo zbog tvog staza na bupu i brzinu skidanja. Iskreno da ti kazem ja bi pala i mnogo pre. Taj manjak energije i bezvoljnost je zapravo ono cega se najvise plasimo
Samo me interesuje zasto bas dop a ne bup?
Da ne vi dosao ponovo u istu situaciju, da li si razmisljao o opciji da se vratis na bup ali na jako nisku dozu recimo 0.1 ili cak i manje ( jer sam ja te doze jos uvek osetila) i probas to da razvlacis kao ja, sto ne bi trajalo mesecima jer je niska doza ali das vremena receptorima da se stabilizuju i zivis relativno normalno?

Predji na zoloft, cini mi se da je on najbolji za kriticne situacije, kod mene nije dolazio u obzir ni jedan drugi ad iz te grupe jer sam znala da mu nema ravnog.
Ajde drzi se

Ma nema šanse da se vraćam na bup... i te male doze su navlakuše. Jednostavno sam se našao u gadnoj prilici gdje se isti stvorio ispred mene, teško je bilo odoliti. Nemam namjeru brijati po dopu i ići u sheme, ovo je zaista bila neobična "prilika", došlo na izvol'te. Nemam ni neki crv da budem iskren, imam kombinacije za subutex, metadon, tramal, morfij, svašta... nijednom nisam okrenio telefon i tražio bilo što od toga, bilo koji opijat samo produžava vrijeme potrebno mozgu da uspostavi noramalan rad.

A napokon se osjećam mnogo bolje, sada treba odraditi onaj drugi dio, početi mijenjati navike i ponašanja... Opcija je i pronaći posao, bilo kakav, makar fizikalija, novci nebitni... samo da se ustajem svako jutro jer moram, spremam se i idem negdje, stvoriti rutinu, izmoriti se i doći kući umoran. Biti s normalnim ljudima tijekom dana. Naviknuti se na takav život. Ako ne uspijem (a vjerujem da hoću), komuna je opcija.

AD ću vjerojatno prebaciti na Zoloft (jednom me je već izvukao iz sranja, daaavno nakon što sam prestao s dopom), jedino što mi baš smeta kod SSRI lijekova je što baš svaki ima utjecaj na libido... Mislim ne smeta mi, ali ako upoznam neku curu ne da mi se prolazit kroz te bruke... Vidjet ću što doktorka kaže, možda probam s Wellbutrinom.

Noel, nemas pojma koliko mi je krivo, osjecam se kao da sam ja pala. Bas, bas bezze. Ali te mogu totalno razumjeti, jer sam vec rekla, besposlen um je djavolje igraliste. Znam kako je kad se skines, nemas krize vise, ali ne znas sta bi sa sobom, posla nemas, diler zivi preko puta tebe, itd. A opet, znam i kako je biti na Subu, pa se isto tako osjecati, jer se ja tako osjecam zadnjih 36sedmica, koliko idem na terapiju za Hepatitis, jer je mene Sub davno prije prestao raditi, posto sam cekala 8mj da dodjem na red za terapiju hepatitisa. Znaci, ja ti izadjem dvaput u sedmici, i to, utorkom sjednem u auto, izadjem ispred porodicnog doktora, izvadim krv i uputnicu, i srijedom u auto, i iz auta u bolnicu gdje odnesem uputnicu i krvnu sliku i dobijem inekciju. I sad, zadnja dva ponedeljka, po Sub, jer je pocelo ono sa receptima. Niko mi ne dolazi, osim kuma, jer ko ce mi doci? Koga da zovem? Sestra mi je prosle godine otisla u Ameriku, dakle ni nje vise nema. Jbg ja sad sa ovim ode malo previse o sebi, ali razumijem taj osjecaj ja to zovem osjecaj nicega. Zato sam i pisala u nekim prethodim postovima oko toga, kako npr. dvoje ljudi koji su zavrsili program u komuni, jedan padne, drugi ne? Meni je to stvar resocijalizacije. Imas ljudi, zavrse program i ponese ih, eto, ja sam se skinuo, sve se promjenilo. Dodje kuci, nista se nije promjenilo, sta ce se promjeniti, e tu pocinje resocijalizacija, ili sto kaze Sanela padnes na isti triger, ili se iscupas. Sta sa ovim hocu da kazem? Komuna ce ti dati potrebno vrijeme, i ja nisam protiv komune, naprotiv, bila sam u komuni, nisam zavrsila program, jer sam otisla dole da ne bih morala u zatvor, ali sam naucila neke stvari o sebi i za tih 5mj. ali ti hocu reci da kad izadjes, moras imati plan, i znati sta i kako. Komune pomazu u resocijalizaciji, ali ako ti ocekujes nesto sto je nemoguce, umjesto da se navikavas na pravo stanje stvari, dzaba sva resocijalizacija. Ja kad zavrsim terapiju za Hepatitis, takodje znam sta me ceka, ta depresija, radio bi nesto,a opet ti se ne da, nesto bi, a ne znas ni sam sta, i shvatam da je to kod nas onda obrazac, bas zbog toga sto ne znamo sta bi, i sto smo se drogirali toliko mnogo vremena, najlakse nam je uraditi ono sto najbolje znamo, opaliti se. E sad, ne znam bas najbolje kako da ti objasnim kako sam ja to rijesila, i kako se borim sa tim, osim da ti kazem da sam se navikla na takvo stanje stvari. Znaci navikla sam se na dosadu i prigrlila je, tako nekako. Nije to sad zato sto sam na terapiji za Hepatitis, pa kao svejedno ne mogu nista. Tako je bilo i kad sam krenula uzimati sub, ja sam odjebala, da tako kazem sve ljude koji su u tome, i dobro mi je samoj sa sobom. Razmisljam mnogo o stvarima, i to mi pomaze da sagledam sve svoje greske, da razumijem zasto i kako, i kad se pojavi tako neki nemir u meni, ja to prikrijem, tj sama sebi kazem, to nije zato sto ti je do opaljivanja, ponasam se kao da se nikad nisam opalila, nego je to zato sto je tako svakom ljudskom bicu. Ne moze uvijek biti dobro. Ne znam koliko koristi ovo sto pisem, ali jbg, tako se ja nosim sa nekim stvarima, i ok mi je. Takodje, meni je isto problem, npr. dok nisam bila krenula na terapiju za Hepatitis, sto ja ne znam gdje bih izasla. Znam gdje sam izlazila, ali tamo ne mogu, gdje 'normalni' ljudi izlaze? I onda sam i to rijesila tako sto sam skontala, gdje da izlazim ja vise, po nekim fancy klubovima gdje su sad klinke, po party-ima gdje se takodje sve promjenilo, ili po birtijama onim teskim, jer ovde, u ovom gradu, nemas izbora. E ja sam odlucila nijedno, nego fino tu lovu sto bih potrosila na izlazak, da sklonim sa strane, skupim dovoljno, i kupim bubam neke cizme koje su mi se svidjale dugo. Onda, pokusavam pronaci nove interese, iako sam zatvorena trenutno u kucu, preko fb i googla, trazim sta ovaj grad jos moze ponuditi, pa cu pokusati sa svim. Kazes da ti je dop bio na izvol'te, kako si se nasao u situaciji da ti dop bude na izvol'te? Ako mislis da je komuna za tebe,a to jedino ti mozes znati, ja ti preporucujem Marjanovac, ne zato jer sam ja bila u njemu, nego zato sto je program super, i msm da bi tebi taj program odgovarao, ako zelis, poslacu ti pp kakav je program dole. Drzi se, hajde, vazno je da si priznao sebi, pa i ovde sta si uradio, nisi to potisnuo u sebe i kao da se nista nije desilo, kao sto Frajla rece dugo si ti bio na Subu da bi sve islo kao podmazano. Genovezza, hvala ti puno, na rijecima podrske, sad upravo napisah, nemam ja drustva, ne dolazim u komunikaciju sa osobama koje se drogiraju, ako ih sretnem-sretnem, ali nemam potrebu da visim sa njima, ili tako nesto. Ako me nego zamoli za savjet, naravno da cu mu odgovoriti, ali to je to. Iskreno, ja ni ne zelim nista da planiram, i nisam takva osoba, moj plan trenutno je zavrsiti terapiju za Hepatitis, imam jos 12 sedmica, za to vrijeme spustiti Suboxon koliko god bude bilo moguce, ako ne budem mogla bas skroz, ostacu na 2mg do kraja terapije, i onda poceti lagano i to rjesavati, a poslije toga, ja znam da me nece cekati med i mlijeko, nego cu se morati angazovati, ali bas zato mi je i ok sto mi je dosadno, tako imam vise vremena da razmisljam i posvetim se sebi. Pozdravljam vas, javljate se, eto, meni mnogo znaci ovaj forum, visim na njemu skoro stalno, citam i ucim nesto i od drugih.

noel wrote:
Joj, joj... Napisao bih harm reduction tekst u vezi zlouporabe bupa, ne znam što Sanela misli o tome? Ništa poticajno, samo upozoriti na ogromne moguće posljedice i pravilan način korištenja, kad se već koristi.

Sanela misli da mozes u podforumu Harm reduction.

sanela ne treba pisat u 3. licu

Kako se niko ne javlja, a i nedelja je, vrijeme kad spustam dozu, javljam se ja Danas, tj. jutros sam spustila na 2.5mg. Za sad mi je isto kao i na 3mg. E sad malo o prethodnoj sedmici, i da li sam osjecala neke promjene. Prethodna sedmica mi je bila, kao i sve ostale, od kad sam krenula na terapiju za Hepatitis, dakle dosadna. Ubijala sam se od dosade, i ubijam, ponekad toliko da me nervoza ona neka opali, da ne znam sta cu od sebe, ali ja ne smatram da je to zbog smanjenja suba, nego zbog terapije Interferonom i Ribavirinom, tako da ako je bilo nekih trenutaka gdje se osjecalo da sam spustila sub, ja sam to pripisala nus-pojavama ove druge terapije, i tako cu i ovu sedmicu ako bude. Da se razumijemo, tu nervozu od dosade sam imala i kad sam bila na maksimalno suba, tako da i mislim da nemam nekih kriza zbog smanjenja suba. Druga stvar, psiha. Kao sto sam pisala, ja sam bila navikla uzimati iz cetiri puta sub, i sad da ja imam neku zanimaciju, ne bi me kad dodje odredjeni dio dana u kojem sam ga uzimala, nista ni podsjetilo na to, jer imam zanimaciju, a ovako posto sam i na ovoj terapiji, te nemam puno izbora, padne na pamet, ali sam ja sebi i ta 2.5mg rasporedila na 4puta. Sto se tice spavanja, ja inace slabo spavam od kad mi je buraz poginuo, i imam dijagnozu insomnie, gdje mi doktorica kaze da mi moze dati laponex, ali ga ja ne zelim, navikla sam da ne spavam puno, i nije mi problem. Tj. nije mi vise problem, naravno da je postojalo vrijeme kad mi je to bilo problem, i sad zna naletiti, kad ne znam sta cu, 4h ujutro, svi spavaju, ali nadjem neku online knjigu, citam sta stignem, kazem si tako je-kako je, i tako sam polako i navikla. U srijedu primam inekciju, te mi poslije srijede ostaje 11sedmica, 11inekcija, i gotova sam. Sledecu nedelju kako god bilo, spustam na 2mg. a onda cekam da vidim kako ce biti, ako bude lose, guram na tih 2mg do kraja terapije, ili spustam na 1mg. I poslije toga ende. To je moj plan, i za sada, ide i funkcionise. To je to, ljudi, javite se, kako ste, sta ste, sta kontate, ima li zime, pozdravljam vas sve.

Tamara, gledao sam neki dokumentarac o đankijima i hepatitisu C, ima neki novi lijek ekstra efikasan 95% učinkovitost, nema nuspojava kao s ovim starim lijekovima, muka, opadanje kose i to... samo 12 tjedana traje liječenje. Ima li tog lijeka kod nas? Znam da je za tebe sad kasno, jer si skoro gotova s ovom terapijom, ali drugima bi moglo pomoć jako...

Hepatitis Country: Inside America's Opioid-Fueled Epidemic

*ja sam ok, ne diram dop, ono je bila stvarno posebna situacija ta dva dana. jbga recidivi su dio oporavka ali znam to nije opravdanje, bilo kakvi opijati mi ne padaju na pamet, ne nekon ovog svega. Ulaziti u sheme za dop, to mi ne treba i necu... Žao mi je ako sam nekog razočarao s recidivom, ali trudim se stvarno napraviti neke promjene i napredujem, osjećam se sve bolje, situacija je trenutno gotovo kao kakav sam bio prije održavanja bupa... lijepo je biti čist, nemati te okove i stalne posjete ambulanti. Stvarno mi to nije trebalo, 5-6 godina sam utrošio na ništa. Ali kad država besplatno dijeli drogu (a to su droge, metadon i bup, posebno kad se zloupotrebljavaju) teško je jednom ovisniku propustiti takvu "priliku". I bude lijepo prvih par godina, na metadonu ili na bupu, ali kad prođe određeno razdoblje sve krene naopako... ako si recimo pet-deset godina pokriven svaki dan, promjenilo te, ličnost i sve... organizam se počne bunit. Uglavnom eto, još jednom, žao mi je ako sam vas razočarao...ali barem znajte da sam iskren, ne glumim tu nekog čistunca, kažem kako je, čovjek sam, griješim, ovisnik sam, griješm. Borimo se barem, nismo odustali, sve su borci ovdje. Pišite i dalje, kako ste, kako napredujete, čitam vas stalno.... ajte poy.