Jutro ekipo!
E da, veeliki pozdrav svima koji se motaju ovuda, i iskreno HVALA na podrskama, plivam velikim dijelom zahvaljujuci vama!
Iron, dobrodosao u moj kutak, ne znam jesi li negde stavio svoju pricu...ako jesi daj reci htio bi cuti! A dejann, ima jedan problemcic...zvucat ce glupo al ja ti saha pojma nemam, znam samo da je sah mat kad ti zarobe kralja ili kraljicu
aj smislit cemo nesto drugo!
...Nesto se krece u meni, imam neku zivotinjicu u utrobi, ocito, stalno se migolji i ne da mi mira, jer jucer sam valjda deset puta promjenio raspolozenja, od pjevusenja do misli o suicidu...Ne znam kako, zasto, al sinoc sam zaspao sa mislju o tome kakvo sve oruzje imam i nekim zajkljuckom kako hladno ne igra, jer ga se bojim, i tako sam trazio nacin za "izlaz" i nekako zaspao. Eto probudih se ujutro pootpuno zbunjen...
Nisam odjednom pukao, vanjski cimbenici su bili prisutni, ali sam im se ja lagaano prepustio i dozvolio da me uniste, umjesto da se borim... Uglavnom, svadje u obitelji...da skratim, dosao sam do faze u zivotu kad moram odabrati kud cu sa svojom guzicom. Imam upisan, nedovrsen fakultet, posao sam izgubio (onaj o kojem sam ranije pisao) i ne mogu naci novi. Para je kuci skoro nista, pogotovo otkako nas je samo dvoje, i toliki pritisak i prijetnje dobivam svakoga dana...Pa da se moram osamostaliti, pa da odem od kuce, i zadnje, ono sta me ispizdilo...da imam vremena do 6. mjeseca da odlucim kud cu sa sobom inace idem na ulicu... Divota, nema sta...jest da sam parazit kakvog nema, al ipak, maalo razumijevanja jebiga! Mislim da je problem i u tome sta ljudi misle da, kako sam ja sad strejt, da su nestali svi moji problemi i da sam potpuno zdrav i normalan...niko ocito nije svjestan da borba pocinje tek kada se maknes, i hiljaditi put sam jucer pokusavao obraniti sebe, ma kakvi, nista, ni rijeci razumjevanja...
Poceo sam opet gutati tablete...jebiga!
Upucenima jue poznata moja strast i problem sa tabletama...i do prije par dana bio sam tek na propisanoj terapiji od tri mala apaurina dnevno. Sinoc sam popio 10 velikih! (od 10 mg)...sta vise da kazem... Takoder i xanaxi su se vratili na velika vrata, a sada razmisljam sta bi jos mogao sam sebi propisati...uzas, znam, sve znam, al ja sam jedno bice koje se toliko voli inatiti, al na cudan nacin...ma samo me krivo pogledas i ja cu popizditi, ali, iskaliti cu se iskljucivo na sebi...to je moj problem i tek nedavno sam postao svjestan koliko sam autodestruktivan Stagod mi neko reko il napravio, a da ima neke veze s kritikom, odma se napadnem sakom tableta ili pocnem sanjati nozeve i puske...toliko sam sebi najveci neprijatelj da je to nepojmljivo...
Ovo gore je mozda zbrkano zvucalo, malo mi je tesko sve to izrazit rijecima, al da skratim pricu...mislim da cu ipak kod psihijatra i ko svaki normalno-ludi covjek otici, popricati sa covjekom i dobiti pravu terapiju...jer osjecam da sam opet poceo raditi sranja, a ona ce jednom sigurno opet zavrsiti s dopom...
Jutros sam ok relativno, nisam jeo tablete, odo sad malo prosetati, i kupiti novine, tek toliko, da krevet ne dobije rupu
Uglavnom ekipo, guram, malo mi je tesko, pa opet isplivam, ma zivuckam
Ovaj forum, jutarnja kafica i citanje i pisanje postova su mi definitivno najljepsi dio dana i slobodno mogu reci da su postali ritual...ne mogu dan poceti bez da makar procitam sta se zbiva...
Veeeliki pozdrav svima saljem, tipkamo se, budite mi jaki!
voli vas Jago