Forum za podršku u oporavku

zeleni wrote:kakvi ožiljci, pričaj

zeleni wrote:sekla si se iglama?

unique_ wrote:Pozdrav forumasima! :tonqe: Ne znam koliko me se neki sjecaju,dugo me nije bilo..od 2010 godine..od tada su se desile mnogo lijepe stvari Naime,za one koji ne znaju heroin sam uzimala od 2008godine,svaki dan,da bi na kraju dosla do toga da sam se dnevno morala "sredjivati" sa par(tacnije 4-5) grama,a uz to finansirati tadasnjeg "momka" za istu stvar... Mogu vam reci da sam na Suboxone-u od 1.juna ove godine..Pocela sam sa 32mg dnevno,danas sam dosla do pola mg..(sama sam odredila dozu)..To mi je neka "sigurnost" i ne znam kako cu se toga zauvijek rijesiti... Prestati sam morala jer nisam vise mogla podnjeti probleme sa zakonom,porodicom,objasnjavanje velikog odliva novca,gubljenje prijatelje,konstantno varanje (mene su drugi varali jer sam bila "nova")... Od 1.juna sam imala 2 kolapsa... Posegla sam za heroinom dva puta,bas kada sam bila psihicki umorna (ma da ne trazim opravdanje,vjerujte!). Medjutim, uspjela sam upisati fakultet,naci nove prijatelje,stare potpuno izbrisati..svijet gledam drugim ocima,imam mnogo sredjenije odnose u porodici,mnogo vise novca za mnogo ljepse stvari,..Zbog toga sam jako sretna... Zelim vas dragi moji pitati kako se nositi sa tom psihom,koja zna skroz srozati covjeka? Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...? Ne zelim i treci put napraviti kolaps,jer mnogo mnogo mi je lijepo..Mislim da ce ova borba trajati cijeli zivot... Vasi savjeti? Hvala 8) 8)

P.S kako se nositi s tim kada novi prijatelji saznaju za stari nacin zivota??????

unique_ wrote:a da ne pricam o tome,kada sam otisla kod doticnog,kao jako cijenjenog psihijatra ovdje...ukazala mu na problem..pokazala oziljke(u nadi da cu dobiti pravilnu terapiju),on mi je odgovorio: sve su to stariji oziljci,imas li sta novije???

MaXX wrote:

unique_ wrote:a da ne pricam o tome,kada sam otisla kod doticnog,kao jako cijenjenog psihijatra ovdje...ukazala mu na problem..pokazala oziljke(u nadi da cu dobiti pravilnu terapiju),on mi je odgovorio: sve su to stariji oziljci,imas li sta novije???

Ovo je sredina takva,jednom narkoman-uvijek narkoman.I ja pricam o sebi-ali te stvari preskacem tamo gdje znam da necu imati razumjevanje..gdje ga mogu traziti?Kod nekoga ko je prosao slicno,ko je imao iskustva ili nekad se sreo sa tim.Masa ljudi jednostavno ne voli ovisnike i mislim da to prilicno kontas do sada-jedino sto mi pada na pamet je da se ne predstavljas kao jedan.
Nije mi cudno to za doktora,,stavi se samo u poziciju ljudi o kojima pricas:on svaki dan gleda ovisnike koji se lijece i prave reciditive,umiru-sta ocekivati od covjeka?Kad od 70% ovisnika on vidi obrazac ponasanja odakle zna da i ti nisi?Navikne jednostavno da ga lazu,da uzimaju,da se malo ljudi izlijeci.
Ti trebas znati svoje i furati to,briga te za ostalo.

demijan wrote:

unique_ wrote:Pozdrav forumasima! :tonqe: Ne znam koliko me se neki sjecaju,dugo me nije bilo..od 2010 godine..od tada su se desile mnogo lijepe stvari Naime,za one koji ne znaju heroin sam uzimala od 2008godine,svaki dan,da bi na kraju dosla do toga da sam se dnevno morala "sredjivati" sa par(tacnije 4-5) grama,a uz to finansirati tadasnjeg "momka" za istu stvar... Mogu vam reci da sam na Suboxone-u od 1.juna ove godine..Pocela sam sa 32mg dnevno,danas sam dosla do pola mg..(sama sam odredila dozu)..To mi je neka "sigurnost" i ne znam kako cu se toga zauvijek rijesiti... Prestati sam morala jer nisam vise mogla podnjeti probleme sa zakonom,porodicom,objasnjavanje velikog odliva novca,gubljenje prijatelje,konstantno varanje (mene su drugi varali jer sam bila "nova")... Od 1.juna sam imala 2 kolapsa... Posegla sam za heroinom dva puta,bas kada sam bila psihicki umorna (ma da ne trazim opravdanje,vjerujte!). Medjutim, uspjela sam upisati fakultet,naci nove prijatelje,stare potpuno izbrisati..svijet gledam drugim ocima,imam mnogo sredjenije odnose u porodici,mnogo vise novca za mnogo ljepse stvari,..Zbog toga sam jako sretna... Zelim vas dragi moji pitati kako se nositi sa tom psihom,koja zna skroz srozati covjeka? Kako da se oduprem svojim mislima,zeljom...? Ne zelim i treci put napraviti kolaps,jer mnogo mnogo mi je lijepo..Mislim da ce ova borba trajati cijeli zivot... Vasi savjeti? Hvala 8) 8)

P.S kako se nositi s tim kada novi prijatelji saznaju za stari nacin zivota??????

Mnogo je kratak period od par meseci da se opustis i budes u tolikoj euforuji posebno ako si bila na petardi dnevno...Jos na igli...a sa psihom uhhh kao da sam imao milion mrava koji mi setaju po glavi...
Uzgred cim si ti imala 2 kolapsa vrlo lako je moguce da dozivis jos jedan.Znas onu pricu iz alhemicara?Ako ti se nesto desi jednom,ne mora da znaci da ce ti se desiti drugi put ali ako se dva puta prevaris budi ubedjen da ce ti se desiti i treci put zato oprez u glavu i radi kao ja sto sam radio...Izlupaj sebi samare ako te ponovo uhvati to i vristi na sav glas da si jaca od majmuna...meni pomoglo donekle,sta znam mozda i tebi pomogne...Doduse ja sam tada bio kao biljka,ucaurio sam se i pobegao od svih...ma sta reci,ako te ne mrzi procitaj moju pricu,mene jos drmaju ludila ali nedam se E da poceo sam da meditiram.Znas ono sa disanjem i to,to sam sam sebi pripisao jer sam nekada jos davno shvatio da time mozes dosta da smanjis napetost i nervozu...